Uspješnost ljetnje turističke sezone i dalje izaziva polemike u javnosti, i dok velike gužve na inače najfrekventnijim putnim pravcima i podaci nadležnih o većim prihodima od naplate boravišne takse pokazuju da je sezona na vrhuncu, sve češće se čuje i da sezona nije tako uspješna zbog visokih cijena i tradicionalnih nedostataka.
Sagovornici „Dana“ saglasni su da Crna Gora ima prostora za unapređenje svog turističkog proizvoda, te da s tim treba krenuti što prije, međutim, da je sadašnji odnos cijene i kvaliteta daleko od realnog.
Ugostitelj iz Petrovca Ilija Armenko ističe da je sezona dobra, ali da je daleko od rekordne, te da ugostitelji mogu biti zadovoljni.
– Crna Gora ne privlači visokoplatežne goste i s tim moramo da se pomirimo, zato imamo niži promet. Kada je riječ o cijenama, one jesu porasle ali su slične kao u regionu, čak i jeftinije. Ipak kada se sve sabere i oduzme, svi problemi na početku sezone, nedostatak usluge, niži budžet u odnosu na ugostitelje iz regiona koji mogu da ponude značajno bolje plate zaposlenima, dobro je da smo i ovo uspjeli da ostvarimo – kaže Armenko.
Armenko navodi i da osim što su nadležni i ugostitelji u svakodnevnoj komunikaciji i saradnjom poušavaju da unaprijede turistički proizvod, putna infrastruktura nije na zadovoljavajućem nivou.
– Kada turisti treba nekoliko sati da se prebaci od recimo aerodroma do smještaja, a manje mu je trebalo da stigne iz svoje države do Crne Gore, teško da možemo očekivati da se takav turista ponovo vrati. U putnu infrastrukturu nije ulagano decenijama i to dolazi na naplatu – poručuje Armenko.
Ekonomski analitičar Predrag Drecun navodi da ga zabrinjavaju slabosti koje je i ova sezona pokazala.
– Te slabosti me više brinu, nego manji broj gostiju od očekivanog. Slabosti su i dalje neorganizovan nastup države, kroz lošu sinhronizaciju ministarstva i turističkih organizacija. Slabost je želja hotelijera i ugostitelja, trgovaca, taksista, i skoro svih koji čine turistički proizvod da dizanjem cijena kompenziraju lošu pripremu i kratku sezonu. Slabost je loša putna infrastruktura koja proizvodi haos u određenim periodima dana. Slabost je nizak nivo komunalnih usluga, i veliki džepovi „smrada“ u metropolama turizma. Budva je naš biser, a na određenim mjestima u centru grada ima toliko neprijatnih mirisa, koji se pojačavaju turiranjem kamiona za odvoz smeća koji znaju da zablokiraju glavne puteve. Lista slabosti je duga, ali brine što se one ponavljaju iz godine u godinu – poručuje Drecun.
On navodi i da se ovi problemi mogu riješiti djelovanjem države ako postoji politička volja, dok je drugi, veći problem, struktra gostiju. Umjesto Njemaca, Italijana, Francuza, Engleza i drugih visoko platežnih tržišta, mi smo i dalje orijentisani na lokalna i takozvana sekundarna turistička tržišta, što naš proizvod čini makar za trećinu nižim.
– No, ovo je začarani krug. Prvo se moraju otrkloniti slabosti pa onda napasti jaka tržišta. Crna Gora ima potencijal za najmanje tri milijarde prihoda od turizma. Ipak, najveći problem, strukturni, jeste što je naš turizam vrlo malo izvozno orijentisan. Svi elementi turističkog proizvoda su uvezeni i preprodati gostu. Nema naših inputa. Za pet godina Crna Gora može da postane Slovenija, samo ako odmah krene u sinhronizovano djelovanje energetske politike, poljoprivrede i putne strukture. Naš turizam se zasniva na logici bolje 10 dana po 100 eura nego 100 dana po 30 eura. Manje se radi, da se gorko našalim. Ako je Crna Gora najljepše mjesto na svijetu, pitamo se svi zašto nije i među najbogatijim. Izgleda da je problem samo u nama i nigdje drugo – poručuje Drecun.
Drecun: Olako smo se odrekli ruskog tržišta
Drecun ističe i da su Rusi izuzetno dobra alternativa zapadnim tržištima, ali mi smo se pobrinuli da i to presječemo.
– Ipak, Rusi su i dalje najveći investitori, ali bi mogli da budu ogroman izvor novca. Ne vidim da se zapadne države mnogo bore protiv ruskog kapitala. Pogledajte samo izvoz ruskih energenata – smatra Drecun.
Naime, i rekordne 2019. godine gotovo trećinu gostiju činili su turisti iz Rusije i okolnih zemalja, da bi njihov broj počeo da se smanjuje od početka rata u Ukrajini. Prema posljednjim podacima, Rusa je ove godine bilo tri puta manje nego rekordne 2019. godine.
Foto: printscreen
