Stravična tragedija koja se desila u Srbiji u svima nama je izazvala veliki strah, tugu, zaprepašćenost ali i potrebu da pod hitno nešto uradimo i zaštitimo našu djecu i mlade ljude, kazala je za portal Dnevno.me socijalna radnica i koordinatorka programa Udruženja Roditelji Lepa Žunjić.
U tom kontekstu, Žunjić navodi da ne iznenađuje što je u Crnoj Gori pokrenuta peticija za ukidanje društvene mreže TikTok, koju je, do sada, potpisalo više od 14.000 ljudi.
“Dio građana je percipirao da veliki uzrok problema koji se dešavaju, dolazi putem društvenih mreža, ali je i prisutan osjećaj da društvene mreže preuzimaju primat nad porodičnim vaspitanjem i vrijednostima. Činjenica je da na društvenim mrežama ima mnogo različitog sadržaja i da dosta tog sadržaja ako se prati može uticati na djecu. Takođe, svi moramo uzeti u obzir da se u današnjem vremenu djeca radjaju i rastu u svijetu interneta, različitih društvenih mreža i da u dijelu vaspitanja pored tradicionalnih spoljnih faktora moramo uključiti i društvene mreže”, navodi Žunjić.
Pitanje koje treba da postavimo, kaže ona, jeste šta ćemo riješiti ukidanjem Tik Toka.
“Postoji mnogo društvenih mreža i kada pogledamo period unazad, primjećujemo da su u različitim periodima različite društvene mreže bile popularnije od ostalih, kao što je sad TikTok. Drugo pitanje o kojem je važno da razmislimo da li ukidanje jedne mreže znači da se neće razviti nova? Da li u ovom vremenu mi, zaista, možemo ukinuti globalni trend. Nisam sigurna da možemo, i vjerujem da se pažnja može i treba usmjeriti kako razgovarati, pratiti i raditi sa djecom u vremenu u kojem živimo i sa izazovima i trendovima sa kojim se suočavamo, ali i da unutar države imamo dobro razvijen sistem praćenja i kontrole za online dešavanja kako bi bili u mogućnosti da zaštitimo djecu”, navodi Žunjić.
Dodatno, Žunjić kaže da se postavlja pitanje da li je to pravi način, odnosno da li će ukidanje TikToka pomoći u prevenciji neprihvatljivog ponašanja.
“Istina je da je jako teško procesuirati i obraditi veliki broj informacija koje se prime putem društvenih mreža i da je to veliki izazov današnjim roditeljima. Ne možemo se osloboditi odgovornosti zašto su nam društvene mreže kao jedan od društvenih faktora koji su dostupni u današnjem vremenu postale glavni primat nad svim ostalim. Ko od najranijeg djetinjstva kontroliše vrijeme djece na internetu i ko ih usmjerava da pored interneta postoje i drugi stimulansi i aktivnosti, kao i da moraju biti uključene makar jednako kao i društvene mreže.
S druge strane, svi ćemo se biti saglasni sa činjenicom da na društvenim mrežama postoje i dobri sadržaji i aktivnosti i da funkcionišu putem algoritma koji nam prikazuje ono što tražimo, pa se moramo zapitati šta je to što tražimo i ko je odgovoran za punjenje društvenih mreža negativnim sadržajem i nasiljem”, tvrdi Žunjić.
Napominje da ovo nije priča radi kritike, jer je rješenje proizašlo iz prirodnog straha i želje da se zaštite djeca, ali dodaje da je, ukoliko malo zastanemo, važno je razgovarati šta je to što realno možemo uraditi kako bi pomogli djeci u vremenu i izazovima u kojima živimo.
Sa druge strane, smatra da postoji dosta djece i porodica koji društvene mreže koriste na “dobar način”, što nam govori da i pored velikog pritiska medija možemo izvući nešto što je dobro i prihvatljivo za djecu i roditelje. To je, kaže, poruka koju je važno da čujemo ovih dana.
“Na pitanje kako, imamo mnogo odgovora na internetu, jer se zaista dosta govorilo i pisalo o tome u posljednje vrijeme posebno o ovom izazovu. Postoje i pravila i to od najranijeg uzrasta, kad se ne koriste ekrani i društvene mreže, a te granice se podudaraju i sa razvojnim mogućnostima djeteta za ulazak u svijet medija i društvenih mreža. Postoje i preporuke koliko se koriste društvene mreže i kako se postavljamo prema tom izazovu i koliko je važno da prate druge aktivnosti poput fizičkih a to sve kao balans u dijelu razvoja i obrade nadražaja koji se primaju. Osim toga kontrola djece na internetu, razvijenje kritičkog mišljenja, razgovor o vrijednostima, onome što vide ili čuju, usmjeravanje… neke su od važnih preporuka za porodice”, tvrdi Žunjić.
„Vrijeme je da se kulturnim i obrazovanim sadržajima da prioritet“
Nakon prošlonedjeljnih tragedija u Srbiji, tamošnja ministarka zdravlja predložila je da jedna od mjera nove Vlade bude ukidanje svih društvenih mreža na mjesec. Naša sagovornica kaže da takav predlog mogao da posluži kao dobar primjer, ali da nije sigurna da li je takva opcija uopšte moguća.
“Činjenica je da ljudi dolaze do različitih rješenja i svako od njih ima svoje opravdanje koje je jednako važno kao i ono drugačije. Može se probati, možda, nam i taj primjer i period daju neke odgovore i ideje kojih sada nismo svjesni. Ne znam da li bi pomogla, jer nisam sigurna da bilo koja vrsta ukidanja ili kazni dugoročno pozitivno utiče na razvoj, kao ni da li ih je moguće ukinuti.
S druge strane, pitam se da li je moguće živjeti i spremati dijete za život tako što ukidamo aktivnosti i stimulanse s kojim se ne možemo izboriti. I bez obzira šta se desi voljela bih da malo više pažnje posvetimo onome što realno, u ovom trenutku u našoj porodici i okruženju možemo uraditi”, smatra ona.
Kad je riječ o rijaliti programima ni tu nema mnogo izbora, jer nam se u tom slučaju servira sadržaj koji ostavlja dvije mogućnosti – ili da gledamo ili ne.
“S druge strane, nisam vidjela ništa dobro i pozitivno što bi mogli da ponude dok je dosta negativnih strana. Od svih, možda najveća je ta što kao balans ovom sadržaju ne postoje dobre kulturne i naučne emisije, one koje promovišu dobre vrijednosti, obrazovanje, kulturu, poštovanje, toleranciju. I u ovom slučaju bi vjerujem, mogli dati prioritet i vrijeme takvim sadržajima radi dobrobiti naše djece.
Ne zanemarujem činjenicu da se rijaliti programi prave zbog velike gledanosti i da mi negdje diktiramo šta je ono što je traženo, ali ako smo već svjesni da nešto treba mijenjati onda mislim da bi zabrana takvih sadržaja bila u redu”, objašnjava Žunjić.
Prema njenim riječima, na uvijek glavno pitanje – čija je odgovornost, mnogo puta čujemo dobro poznati odgovor – na svima.
„Pitanje je ‘šta je ono što realno mogu uraditi u svojoj kući, svojoj školi, medijskoj kući, državi’… Nije realno da možemo ukinuti društvene mreže ali možemo u našoj kući razgovarati o sadržaju koji djeca gledaju, o vrijednostima, o pravilima i granicama. U školama možemo ponuditi djeci više kulturnih sadržaja, vaspitnih aktivnosti, psihosocijalne podrške.
Mediji bi trebalo da pored želje za profitom shvate ozbiljnost uloge koju imaju i da vode računa o sadržaju koji plasiraju. Oni mogu da pomognu porodicama kvalitetnim sadržajem i promovisanjem pravih i dobrih vrijednosti. Država da se na ozbiljan i sistematičan način bavi porodicom i da im to bude prioritet u djelovanju”, kaže Žunjić, uz napomenu da je to samo mali dio onoga što bismo mogli učiniti i to odmah, svako od nas – već danas.
Izvor: Dnevno
Foto: Screenshot/TVCG
