Probijajući kamene gromade brda Omutić, slapovi rijeke Zaslapnice uz blagi huk spuštaju se do pitome doline nudolske.
Taj podzemni put po pretpostavkama naučnika obiluje rezervoarima i sifonima što uslovljava pojavu da rijeka Zalapnica tokom sušnih ljetnjih mjeseci smanji dotok, pa ubrzo opet nadođe što je, kažu, karakterisrika intermitentnih vrela. Za Zaslapnicu se tvrdi da je najveće takvo vrelo u Dinaridima, a moguće i u svijetu.
Selo Zaslap nekada je bilo izuzetno mjesto za život posebno ako se ima u vidu da su skoro prije 90 godina imali sistem kanala za navodnjavanje, pa se ovdje gajio kukuruz i krompir, ali i drugo povrće i voće. Šezdesetih godina prošlog vijeka sve kuće su dobile pitku vodu sa Zaslapnice, a mnoga sela to nemaju ni danas.
Ova rijeka nikada nije presušila, tvrdi 83-godišnji Blagota Kovačević, samo je ponekad znala da se pritaji više sati, a onda se opet pojavi sva bistra i silna žuri put doline.
Tok Zaslapnice i danas krase ostaci kuća u kojima su nekada radile vodenice. Do sedamdesetih godina prošlog vijeka ovdje je bilo 15 kuća i u svakoj po dvije vodenice, a postojale su i stupe. Blagota tvrdi da je svaki vlasnik prihodovao kao kada bi danas imao fabriku, a ostaci konjskih steza, kuda se dolazilo iz okolnih mjesta, još su vidljivi na brdu iznad izvora.
Voda Zaslapnice bez ikakvih dodataka stiže do česama u selu. Zaslapljani i ne razmišljaju o tome kao o božijem daru koji je mnogima nedostupan.
Selo Zaslap dijeli sudbinu mnogih crnogorskih sela pa su i ovdje danas uglavnom staračka domaćinstva.
Mladi Zaslapčani kažu da su vikendom ovdje, a načina da se igraju i druže im ne fali.
Uz stare kuće, ovdje su vidljive i novije građevine, voćnjaci, oranice, solari, što znači da pojednici prepoznaju potencijale Zaslapa, ali im, izgleda, nedostaje zajedničke vizije.
Dragica Kankaraš
Foto/video: RTNK
