Aktuelna politička situacija je samo osvojeni novi stepenik u dugom procesu ozdravljenja društva. Polako, ali sigurno i nepovratno padaju maske i zastori sa imena, djela i događaja. Više autoritarci iz pomračine ne upravljaju procesima, sad već, u većini slučajeva, procesi upravljaju sudbinama autoritaraca. Ovakav smjer političke i opštedruštvene dekontaminacije smo priželjkivali do 30. avgusta 2020. godine i on se sada realizuje. Samo sa jasnom napomenom da je to proces, koji traži vrijeme, kazao je u razgovoru za „Dan“ poslanik koalicije „Crno na bijelo“ i lider grupe građana CIVIS Srđan Pavićević.
Na pitanje o načinu izlaska na parlamentarne izbore, odgovara da je to novi izazov na koji će pokušati da nađu najbolji odgovor.
– Još uvijek sa našim prijateljima iz GP URA tvorimo koaliciju „Crno na bijelo“, koja je, bar u mojim razmišljanjima i uspomenama, obojila jedan od najljepših perioda Civisove i Urine borbe. Četiri poslanika ove koalicije ostavili su veoma značajan i dubok trag u crnogorskom parlamentu. Kvalitativni iskoraci u želji za modernizacijom, emancipacijom, otvaranjem društva i njegovo pravljenje pravičnijim, hrabrijim i boljim je dubokom sinergijom zajedničkog djelovanja i kvalitetnim vezama preplela naše jedinstveno i originalno političko parlamentarno djelovanje, pa i naše lične relacije. Pri tome smo ostali kao dva autohtona i autonomna subjekta, sa autentičnim političkim vizijama. To se vidjelo i prilikom davanja podrške predsjedničkom kandidatu. URA je odlučila da podrži kandidata Demokrata, Aleksu Bečića, a Civis je, kao jedina parlamentarna struktura, podržao Jakova Milatovića. To je bilo potpuno legitimno i sa pojedinačnih aspekata URA i CIVIS-a opravdano i argumentovano – ističe Pavićević.
Naš sagovornik dodaje da je u januaru potpisan tekst „Prometej i pomiritelj – Predsjednik“, kojim je potpuno objašnjeno kako treba nastupati u budućim političkim nadmetanjima.
– Tada se prvi put pojavljuje i zvanično naša ideja o formiranju zajedničkog ‘Građansko-centrističkog bloka (snaga)’, koji treba da okupi sve progresivne, građanske, neostrašćene, neradikalne, uravnotežene i emancipatorske političke snage na jedno mjesto. Smatrali smo i smatramo da tim nastupom po principu ‘Rimske legije’ treba ‘osvojiti’ centar crnogorske političke scene. Snagom ideje i jačinom vizije, a potpomognuti ogromnim brojkama pristalica i glasača, svi ostali subjekti bi se našli na manjoj ili većoj distanci i periferiji političke scene. Na ovaj način bi se ostvarila puna sinergija, izbjeglo rasipanje energije i nadgornjavanje sujetama i narcisoidnostima. Obezbijedio bi se neophodan period od četiri godine političke stabilnosti, koji bi dao mogućnost za ideološke, političke, ekonomske i sociološke reforme, neophodne da se društveno-politička scena resetuje, tj. upristoji i uravnoteži – ocjenjuje Pavićević.
Prema njegovim riječima, ovakav nastup je siguran uvod u pobjedu i demokratski preobražaj Crne Gore.
– Pored toga, to je definitivni razlaz sa epohom autokratije i partitokratije, a sa velikim šansama za konačnu instalaciju suštinske institucionalne demokratije i meritokratije. Tom stazom napuštamo zasigurno prostor podjela i mržnje, a odlazimo u društvo modernih i civilizovanih evropskih zemalja. Normalno da će i dalje postojati ostrašćenosti i podjela praćenih narativom mržnje, ali će njihova snaga biti svedena na realnu mjeru – slabe vidljivosti, kao uostalom svuda u svijetu – ističe Pavićević.
Poslanik dodaje da je ovo mnogo lakše, nego što se čini, pod uslovom da ima mudrosti, znanja, smirenosti, odlučnosti i hrabrosti.
Prema riječima funkcionera Pavićevića, rezultati predsjedničkih izbora su očekivani.
– Naime, 30 godina neograničene vlasti u kontinuitetu bi bili veliki i dugi i za Periklea i njegovo ‘Zlatno doba’, a kamoli za Mila Đukanovića i njegovo doba, u kome su nam vrijeme ‘pojeli skakavci’. Smjena vlasti je bila neminovnost, koju su svi, sem DPS-a, priželjkivali i predosjećali. Pitanje je bilo samo koliko će ubjedljiv poraz biti. I bio je ubjedljiv, taman onoliko da ne bude uvredljiv i ponižavajući, ali dovoljno eksplicitan i ozbiljan da posle njega više nema potrebe za komentarom. Treba jasno razdvojiti pobjedu gospodina Milatovića od želje za porazom gospodina Đukanovića. Naime, ogroman broj glasača nije glasao kako je glasao da doprinese pobjedi Milatovića, koliko je glasao da doprinese porazu Đukanovića. Nedostatak želje Đukanovića da ode na vrijeme i dostojanstveno svojom voljom, doveo ga je u situaciju da ode poražen i duboko povrijeđen tuđom voljom i kad su drugi to odlučili. Savršenstvo osjećaja mjere, nije produkt samo puke pameti, nego i rafinisanosti čula i instikata, koji u dugom protoku vremena otupe – kazao je Pavićević.
Većina najviših crnogorskih institucija je u v.d. stanju. Skupština radi, iako je raspuštena, kao i Vlada, koja je izgubila povjerenje, a u toku je tranzicija na mjestu predsjednika Crne Gore. Ipak, najgora situacija je u sudstvu i tužilaštvu. Izbor čelnika pravosudnih institucija u punom mandatu, godinama je blokiran jer je u crnogorskom parlamentu za njihov izbor potrebna dvotrećinska ili tropetinska većina poslanika. Najviša sudska instanca, to jeste Ustavni sud je jedno vrijeme bio u potpunosti blokiran, sada funkcioniše, ali sa šest sudija, umjesto sa sedam.
– Iz v.d. stanja, koje nam je nametnuto i na koje bi neke strukture da nas ‘naviknu’, kao na hroničnu bolest, što prije se mora izaći. To nije redovno stanje društvenog poretka i baš zbog toga je nekima poželjno, jer kao takvo ne može ‘iznjedriti’ suštinske i kvalitativne iskorake. Neko je veoma lukavo i perfidno osmislio čitav sistem samoodbrane, koji je podrazumijevao, u krajnjem i poluparalizovano društvo, institucije i procese, ne bi li na taj način direktno čuvao sebe, svoje i njihovo. Iz ovog stanja, ako ne možemo izaći dogovorom i širokim konsezusom, onda ćemo morati izborima, pa makar i serijskim, dok se ne shvate osnovi demokratije, a to su slobodne i autonomne institucije – navodi naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, institucije su uporišta demokratskog života, a ne moć pojedinaca.
– Dok god ne izgradimo preduslove i ne realizujemo takve institucije, koje će demonstrirati jasnu, neselektivnu i nedvosmislenu superiornost nad bilo kojim pojedincem, na bilo kojoj poziciji u društvu, možemo samo da glumimo uspjeh i fingiramo izvornu demokratiju – zaključio je Pavićević.
Institucije očistiti postavljanjem pravih ljudi na rukovodeća mjesta
Pavićević poručuje da se institucije čiste postavljanjem pravih ljudi na rukovodeća mjesta.
– Ako putem konkursa i priloženom biografijom, kao i najkonstruktivnijom vizijom daljeg razvoja određene institucije, iznesenoj u vidu projekta, ili kolokvijuma, vi izaberete najboljeg, pa zar mislite da će on moći i htjeti da radi sa neznavenim, lijenim i korumpiranim u svom timu. Odmah vam tvrdim da – neće. Ali zato u zakonu o radu se moraju dati određena ovlašćenja diskrecionog tipa za šefove institucija, koja im omogućavaju da naprave svoje najbolje timove saradnika, ali i da istovremeno nose kao rukovodioci ogromnu i direktnu odgovornost i zakonom propisane ozbiljne kazne za loš, pogrešan, ili kriminalan ne samo svoj, nego i za rad svojih podređenih članova tima – naveo je naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, ovakva i ovolika količina odgovornosti bi i te kako brzo i efikasno uozbiljila rad na svim nivoima.
– Ono što se zakonom mora regulisati, to je status zatečenih radnika i službenika, koji svojim kvalitetima nisu interesantni novom rukovodiocu. Njih treba jedno vrijeme da zbrinjavaju specijalni državni programi ekonomske i socijalne zaštite, ali potom se moraju uključiti u utakmicu otvorenog tržišta kvaliteta i usluga, pa na kraju krajeva poraditi na svom usavršavanju i perfekcionisanju svog znanja i vještina, da bi bili konkurentni za konkurse i oglase, koji konačno moraju prerasti u jedini i zvanični institut poštenog meritokratskog zapošljavanja – rekao je Pavićević.
Izvor, foto: DAN
