Predsjednik Centra za realne politike i politički analitičar Vojin Grubač ocijenio je, u drugom dijelu razgovora za PRESS, da se Pokret Evropa sad na čelu sa Milojkom Spajićem, poslije završenih parlamentarnih izbora u junu prošle godine, suočio sa mnogobrojnim problemima koji su mu stojali na putu.
“Igre oko formiranja Vlade su bile na nivou najvećeg stepena opstrukcije, kao i udari iz mnogih centara političke moći da se ona ne formira. Ipak, uspješno je završeno konstituisanje Vlade sa najoptimalnijom kombinacijom koalicionih partnera koji čine parlamentarnu većinu. U isto vrijeme, došao je ‘vruć krompir’ u vidu Popisa stanovništva, zatim režirana pobuna sindikata prosvete i javne uprave koju su otvoreno podržali DPS i GP URA, potom je došla i Rezolucija o Srebrenici. Sve se to može tretirati kao niz direktnih udara na Vladu Spajića”, podsjeća Grubač.
U isto vrijeme, nastavlja dalje on, morale su se ispunjavati obaveze da bi se dobio IBAR.
“Premijer Spajić je sa svojim timom uspješno, po međunarodnim adresama, lobirao tu priču a parlament na čelu sa Mandićem ubrzano donosio neophodne zakone. Dobijanju IBAR-a svakako će doprinijeti trenutna geopolitička situacija, ali ozbiljan rad Vlade i Skupštine Crne Gore, njihova posvećenost tom pitanju, što nije prošla nezapaženo od strane Zapada koji pažljivo prati sve te procese”, rekao je on.
Vlada od početka radila u režimu gašenja požara
Vlada je svo vrijeme, smatra Grubač, radila u “režimu gašenja požara” i sve je optimalno prebrođeno uz ogromne napore.
No, da bi se Spajićev kabinet sada posvetio ključnom pitanju – ekonomiji, dodaje on, neophodna je politička stabilnost.
“A potom, razvoj realne ekonomije, odnosno povećanje broja radnih mjesta i visine plata radnika u njoj: da bi se na taj način proizveo trend prelaska zaposlenih iz javne uprave, koja je prebukirana, u realni sektor privrede. Umjesto traženja od premijera Spajića da ‘detaljno predstavi program Evropa sad 2’, efektivnije i svrsishodnije bi bilo da DPS i njegovi sateliti, kao i partije antiđukanovićevske koalicije, sami predlože kako riješiti višak od 60% radnika u sektoru javne uprave, jer su oni taj višak napravili nekontrolisanim zapošljavanjem građana na partijskoj osnovi? I drugo, kako riješiti problem plata u javnoj upravi koje su za 60 odsto veće nego plate u realnom sektoru privrede, kada bi to trebalo biti obrnuto”, navodi on.
Grubač je stava i da ukoliko parlamentarne partije, koje su prebukirale sektor javne uprave, riješe ova dva problema, koja su državi napravili svojom neodgovornošću, momentalno će biti riješeno pitanje koncepta programa “Evropa sad 2” koji će s, kako kaže, prirodno otvoriti po ostalim pitanjima.
Kada je riječ o bivšem premijeru Crne Gore Dušku Markoviću i stranci čije osnivanje ovih dana priprema, Grubač je mišljenja da su on i dio visokih funkcionera DPS-a, koji su decenijama bili u vrhu te partije i zauzimali ključna mjesta u državi, odstranjeni od strane Mila Đukanovića.
“Odbačeni su brutalno, kao protrošene krpe, režiranim unutarpartijskim glasanjem. Vrh DPS-a sada čini tzv. ‘mlado, reformističko rukovodstvo’, što je moderan naziv za tim koji je u stoprocentnom vlasništvu Mila Đukanovića. Neki političari ih ocjenjuju kao podmlađeno političko krilo mafije”, kategoričan je Grubač.
Đukanoviću i Markoviću partije potrebne samo radi očuvanja nezakonito stečene imovine
Prema njegovim riječima, javna reakcija Danijela Živkovića o ”radikalnom odgovoru“, koju je izazvala glasina da bi Đukanović mogao biti uhapšen, značila je da “mladi reformisti” vrha DPS-a, u tom slučaju, neće priznavati pravni sistem države već će se, moguće, “odmetnuti u šumu gdje će glumiti gerilce i živjeti u zemunicama”.
“Jasno je da ovi ‘gerilci’ ne bi mogli preživjeti par dana u šumskim uslovima, ali je to bio očiti dokaz da se svi oni nalaze ‘u rukama’ i vlasništvu lidera partije Đukanovića, koji je i dalje njen vladar iz sjenke. Duško Marković, sa odbačenim DPS kolegama sada pretenduje da učestvuje u političkom životu Crne Gore, uzme dio biračkog tijela DPS-a i sa novih pozicija brani sopstvene interese. Vjerovatno će njegova poltička akcija ići u pravcu da je ‘Đukanović privatizovao DPS”’ s akcentom na to da je ‘kao krpe’ odbacio one koji su decenijama ‘ginuli za DPS’”, priča on.
Đukanoviću i Markoviću su partije, tvrdi Grubač, potrebne samo zbog ličnog interesa: očuvanja imovine koju su nezakonito stekli i eventualne političke trgovine s Kvintom kako ne bi bili personalno procesuirani.
“Informacija o navodnom hapšenju Đukanovića ‘sljedećih dana’, koje je nedavno plasirao hrvatski ‘Jutarnji list”’uz napomenu da će ‘uhićenje izazvati totalni haos’ je sigurno proizvedeno u režiji Đukanovićevog okruženja. Što se tiče opcije hapšenja, Đukanović može biti procesuiran samo ukoliko ambasade Kvinte odluče da je to neophodno u smislu stabilizacije političkog sistema u Crnoj Gori i učvršćivanja vladavine prava”, prokomentarisao je on.
“Informacija o Đukanoviću kao mogućem kandidatu za zamjenika generalnog sekretara NATO-a propagandni hod njegoivog okruženja”
Predsjednik Centra za realne politike naglasio je i da je tekst u “Jutarnjem listu” bio koncipiran tako da sugeriše Kvinti kako Đukanović ne smije biti procesuiran, “čak i ako je bio ‘na vrhu koruptivne hobotnice’, jer će se tim hapšenjem, kako kažu: ‘zapečatiti sudbina Crne Gore kao nezavisne države’, što je loša konstrukcija bez ikakve logike”.
“Hapšenjem Sanadera, koliko znamo, nije “zapečaćena sudbina Hrvatske kao nezavisne države”, ili jeste”, ironičan je predsjednik Centra za realne politike.
Grubač je mišljenja i da je informacija turskog portala “Firtina Haber”, koji ima 50.000 posjetilaca mjesečno, da “Đukanović može biti kandidat za zamjenika generalnog sekretara NATO-a”, takođe propagandni hod Đukanovićevog okruženja, “kojim se opet želi obrazložiti zašto Đukanović ne smije biti procesuiran”.
“Pričom o navodnoj Đukanovićevoj funkciji u NATO savezu se projektovala želja Đukanovića: kako da dođe do imuniteta. U oba ova slučaja se primjećuje da propaganda Đukanovića ima interesantne koncepte političke odbrane od eventulnog hapšenja, ali se vide i ogromni strahovi koji su osnova te ‘kreativnosti’ u plasiranju informacija”, kazao je Grubač.
Veći dio javnosti ministra Andreja Milovića vidio kao lobistu DPS-a
Grubač je konstatovao i da je crnogorska javnost inicijativu za smjenu ministra pravde Andreja Milovića, koju je podnio premijer Milojko Spajić, dočekala s odobravanjem zbog političkih skandala u kojima je bio učesnik.
“Prisutno je mišljenje da se to trebalo desiti mnogo ranije, ali i razumijevanje za premijera Spajića da bi to poremetilo proces donošenja važnih zakona. Sukob Milovića s jednom partijskom koleginicom, odluka o neizručenju Binalija Čamgoza Turskoj i nepotrebni sukob na Odboru za bezbjednost i odbranu sa šefom SPO Predragom Šukovićem su uticali na završetak njegove političke karijere što su svi znali, osim njega”, podsjeća on.
Grubač je uvjerenja i da je veći dio javnosti Milovića vidio kao lobistu DPS-a, odnosno da se sticao takav utisak.
“U reakciji na odluku Spajića, Milović je napomenuo da nije ulazio u konflikte sa bezbjedonosnim sektorom ‘bez prethodnog dogovora i plana’. Međutim, nije problem u tome što je Milović ušao u konflikt s bezbjedonosnim sektorom, niti to što je navodno ‘neko iz PES-a od njega to tražio’, već u tome što je šef SPO Šuković na njegov račun iznio teške optužbe koje su ga uništile kao političara. Ako nije znao šta mu Šuković može staviti ‘na račun’, tada pati od naivnosti. Što znači da je s takvim ‘tovarom optužbi’ koje su postojale protiv njega, a koje je morao znati, pametno rješenje bilo: ne ulaziti u pogibeljni sukob. Milović je svim tim skandalima nanio veliku štetu PES-u i Vladi Spajića, što je morao sam realno procijeniti i dogovoriti se o odlasku iz Vlade a ne čekati da se desi smjena”, ukazuje Grubač.
Svi konstituenti parlamentarne većine u prethodnom periodu su, podvlači Grubač, bili za smjenu ministra Milovića, a neki su to već ultimativno i tražili.
“Ukoliko se desi da zbog prizemnih kalkulacija ne dođe do smjene Milovića, smijeniće ga neka druga parlamentarna većina. Ne vidim niti jedan razlog da poslije mnogih skandala koje je napravio ministar Milović bude u parlamentu kada se bude odlučivalo o njegovoj smjeni. Najbolje rješenje bi bilo da ministar Milović odustane od dalje konfrontacije, prihvati smjenu bez potrebe daljeg razjašnjavanja pozicija u Skupštini Crne Gore ili kroz medijska preganjanja”, zaključio je, u drugom dijelu razgovora za PRESS, predsjednik Centra za realne politike i politički analitičar, Vojin Grubač.
Foto: RTNK
