piše: Milica Bakrač (predsjednik Žirija Tribine „Svobodijada“ JU Zahumlje na Konkursu „Mama je glagol od glagola raditi“ i menadžer za kulturne manifestacije JU Zahumlje, Nikšić)
Prošao je i drugi Festival „Mama je glagol od glagola raditi“ JU Zahumlje iz Nikšića koji je održan u okviru Tribine „Svobodijada“
Festival je prošao, ali emocije su još uvijek uzburkane, traju. One najsnažnije izazvao je dječak, mali-veliki junak našeg Festivala, Nenad Bojić, učenik trećeg razreda Osnovne škole „Vojin Čepić“ iz Dragovića Polja kod Kolašina. Par dana nakon Festivala, kao predsjednik žirija, ali, i kao pisac, moram da priznam najiskrenije, da sam ponosna na veliki uspjeh naših nagrađenih učenika i korektnu saradnju sa svim crnogorskim školama.
Uloga JU Zahumlje iz Nikšića i Tribine Svobodijada, kao domaćina u organizovanju jednog ovakvog projekta, bila je iskrena i profesionalna, krajnje ljudska, što ističem i u ime kolega iz žirija, profesora Anđele Peković i Jovana Krušića.
I ove godine smo ocjenjivali radove, blizu njih 400, onako, kao što se to radi u školama. Nizali smo četvorke i petice koje smo kasnije brojali i upisivali u posebne kolone. Brojne petice imale su znak plus ili čak nekoliko tačaka, zagradu, komentar: Bravo! Tako su se izdvojili najbolji radovi. Nazivi škola, imena učenika i njihovih mentora prilikom ocjenjivanja bili su zanemareni do konačnog rezultata. „Konačni rezultati“ su osvojili nagrade 8. marta u sali naše ustanove.
Dakle, cilj konkursa JU Zahumlje „Mama je glagol od glagola raditi“ jeste pokušaj da usmjerimo našu djecu – najvažniju društvenu populaciju, prema ljepoti književnosti, da naše najmlađa i najosjetljivija bića, dok svi mi ipak, kao zajednica, sve više bivamo prepušteni internet eri, otrgnemo koliko možemo od mobilnih telefona, kompjutera i prohladne svakodnevice.
Za djecu, učesnike ovog Festivala možemo reći, da su taj uspjeh svi ostvarili. Pisane stranice svojih svesaka posvetili su ženi, ali, samo jednom njenom liku – onom koji nikada ne stari i ne mijenja se, liku majke. U brojnim strofama i proznim stranicama, lice majke je najbolje i najiskrenije, u nekim ipak nije, to lice zna da bude i drugačije, ili, onako kako ne bi trebalo da bude…
Zbog svega pomenutog, prvenstveno, čestitam djeci na iskrenosti koja je kod nas odraslih rijetka i pred kojom često zatvaramo oči. Djeca ni pred čim ne zatvaraju oči. Smisao svakog rada prispjelog na konkurs ostao je jasan: u stihovima i rečenicama naših učenika živi majka, živi porodica, ljubav, ili čak, tiha ljudska bol, uspomene i sjećanja koja će naše male pisce pratiti cio život.
Na koncu, čini se, da ovo slovo nije obraćanje člana ili predsjednika žirija za književnu nagradu, nije ni slovo urednika Tribine Svobodijada, ove riječi su riječi majke koja i sama jeste „glagol od glagola raditi“ i očekivanje starijeg pisca, da će se među imenima koje krase današnje crvene plakete Zahumlja, već za deceniju, ako ne i ranije, naći bar nekoliko njih koja će okititi književnu scenu Crne Gore i šire… a mi, koji smo danas ovdje, bićemo i u buduće tu, da ih podržimo.
…Šta da kažem o dječaku Nenadu Bojiću čije ime ovih dana osluškujemo sa svih strana. Odjednom je postao mali-veliki „junak našeg doba“. To sam i očekivala prilikom prvog čitanja njegovog teksta… Osim članova žirija, tekst je izazvao emocije i kada sam ga proslijedila mojim kolegama iz Zahumlja, direktoru Miodragu Čizmoviću, istoričaru Iliji Bajoviću i autorki najemotivnije fotografije Nenadovog zagrljaja sa gradonačelnikom, Markom, Nikolini Kovačević. U ocjeni Nenadovog teksta svi smo bili jednoglasni. Tekst sam pročitala bezbroj puta, i kao predsjednik žirija, i kao pisac, ali… najviše kao mati.
Želim Nenadu srećno i spokojno djetinjstvo. Ne sumnjamo da će izrasti u ozbiljnog i divnog mladića. Naš Festival nastavlja sa svojim projektima, ali, jedna od velikih i najiskrenijih želja svih nas, jeste, da nam više nikada na Konkurs „Mama je glagol od glagola raditi“ ne stigne tekst kao ovaj, iz pera Nenada Bojića.
