Lični arhiv radova i sjećanja, građa za nove poduhvate

Samostalna izložba mr Anke Gardašević naslovljena „Stvarnost sjećanja“ može se do 7. aprila pogledati u galeriji „Art“ podgoričkih Muzeja i galerija. Postavka se sastoji iz dva dijela. Na ulazu u galeriju dočekuju vas dva video-rada – „Pita od jabuka“ i „Porodični album“, kao i rad od terakote „Porodični portret“. U sva tri rada Gardašević se bavi svojom porodicom, memorijom na neke za nju bitne trenutke, gdje je dva kratka filma, iako je to rad iz 2008, poentirala „Porodičnim portretom“.

U centralnoj galerijskoj prostoriji nalazi se rad po kojem je izložba naslovljena. Podsjećanja radi, prošle godine ga je Anka Gardašević izložila samo na dva časa u Nikšićkom pozorištu. Rad se sastoji od kombinacije instalacije bazirane na scenografsko-vajarsko-fotografskom iskustvu, muzike, lirskih dnevničkih crtica, video-rada.

Posebnost ovih visećih objekata u prostoru jeste fragmetirana fotografija, iz koje doslovno izbijaju vlati pšenice, a koja je uokvirena teškim pozlaćenim ramovima. Kao za neku staru sliku, staru porodičnu fotografiju, kao što i jeste u ovom slučaju. Jer, na fotografiji koja se „rastače“ u četiri koraka prikazan je predak Anke Gardašević, kojeg ona nikad nije upoznala, jer je nestao nakon Drugog svjetskog rata.

Izložbu je otvorila istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić, koja je i kustoskinja izložbe, navodeći da joj se čini da ovoj izložbi „ne treba prevod“, jer je očigledno da je posjetioci lijepo i lično doživljavaju, da su riječi možda suvišne. Napominje da se pitala kako će ova izložba Gardaševićeve izgledati u klasičnom galerijskom prostoru s bijelim zidovima, nakon što je prikazana na sceni Nikšićkog pozorišta, koja je tamna, kao i zbog činjenice da je procesualna.

image

– Meni, kao istoričarki umjetnosti zanimljivo je što Anka Gardašević koristi i neke svoje stare skulpture i video-radove. Znači, svoje sopstvene radove koristi kao arhivu i homogenizuje ih, rekombinuje, dajući im tako neka nova značenja i kontekste, dovodeći ih u jednu novu cjelinu. A, zašto ona koristi sopstvene radove kao arhivu? Prosto, bavi se temama identiteta, zaborava, smrtnosti, prolaznosti, i onda se čini da je fotografija, koja je njeno najčešće polazište, ponajbolji materijal i podsticaj za jednu takvu vrstu istraživanja – kazala je Karadžić. Po njoj, naročito je izražena simbolika obnavljanja.

– U konačnici, tok prirode je vječan za razliku od naše efemernosti, koji se raspadamo, trošimo – kaže Karadžić, dodajući da kompletna postavka na posjetioca djeluje spiritualno pročišćujuće.

Rad će se tokom mjesec dana izložbe mijenjati

Publici se obratila umjetnica Gardašević napominjući da joj je drago što su posjetioci došli da s njom porede i podijele osjećaje i utiske.

– Sugerišem vam da će se ovaj rad tokom mjesec dana izložbe mijenjati, tako da će za mjesec dana izgledati potpuno drugačije. Neće izgledati ovako kao sada dok još postoji taj osjećaj života. Jer, taj život iz njega ističe u jednom trenutku. I ovi radovi ne ostaju kao neki materijalizovani dokaz koji se može izložiti već se dezintegrišu – rekla je Gardašević.

foto:Srđan Boljević-Dan

NIKŠIĆ PROGNOZA