Šezdesete godine prošlog vijeka bile su sudbonosne za Evu i Lojzija.
Eva, lijepa folklorašica, članica Kulturno – umjetničkog društva „Subotica“.
Lojzije, momak kog su djevojke voljele, pomagao je Kulturno – umjetničkom društvu „Subotica“.
Na jednom putovanju vozom pomagao im je i nosio razglas. Od tih prvih pogleda, druženja i po koje riječi razmjenjene u vozu, rodila se ljubav koja traje preko 63 godine.
Etela Eva Bošnjak, rođena Kladek, najviše voli zvuk disanja njenog Lojzija.
Eva je završila srednju školu, smjer fotograf. Tokom života radila je u fabrici tepiha, a nakon preseljenja u Bar zaposlila se u preduzeću za izgradnju Bara. Evina ljubav, sem Lojzija i sina Karla je folklor kom je posvetila i veći dio mladosti.
Lojzije je takođe završio srednju školu, smjer električar, čemu je posvetio radni vijek, a u poslu ga je odlikovala posvećenost i predanost.
Jedna soba u Domu za stare Nikšić, njihov dom je od 2023.godine. Prepuna slika iz mladosti, odiše ljubavlju i toplinom. U tom kutku sabrane su decenije neizmjerne ljubavi, poštovanja, ponekih teškoća, momenti koji život čine.
Crno- bijeli svjedoci mladosti i ljepote, te trajanja jedne priče dokaz su da godine naruše mnogo toga, ali teško da mogu iskrenu emociju.
Kako nam kažu i Lojzije i Eva, samo su ih učinile jačim.
Eva, krhka i nježna starica slabo je pokretna, a izgubila je 90 odsto vida dok Lojzije, gorostas oslabljenog sluha njena je najveća podrška. Dopunjuju se, pa kako i sami kažu, ona za njega čuje, a on za nju vidi.
Dragana Papović
foto/video:RTNK
