Univerzitet Crne Gore za obilježava 50 godina postojanja. O tome kako je biti dio velike porodice, gotovo od njenog osnivanja, u Dnevniku na RTCG priča profesor matematike Žarko Pavićević koji ima zvanje profesora emeritusa a koji je umnogome uticao na oblikovanje te obrazovne institucije.
Bogato iskustvo, naučno-istraživački radovi, brojne nagrade, priznanja, generacije uspješnih studenata i na kraju dobrih matematičara – sve to samo je dio radnog staža na Unverzitetu Crne Gore kog se prisjeća profesor emeritus Žarko Pavićević. Najviše emocija, kaže, uvijek izazove vraćanje na same početke.
„Vrijeme studiranja u Beogradu, mladost, vrijeme usavršavanja u Moskvi i počeci na Univerzitetu CG to je 1977. godina kada sam postao asistent pripravnik, prvo univerzitetsko zvanje, ostaće u sjećanju do kraja života“, kazao je Pavićević.
A da bi sjećanje bilo ispunjeno najiskrenijim emocijama, za to su, ističe Pavićević, zaslužni studenti. Dočekao je i ispratio brojne generacije, a svaka od njih je, kaže, posebna na svoj način.
„Često kažem studentima na predavanjima zadovoljni, bili srećni ako smo imali jedne farmerice, jedne patike, jednu vjetrovku pa smo bili oduševljeni ako smo mogli da kupimo neku jeftinu rusku knjigu iz matematike, ove današnje generacije maltene imaju sve“, ispričao je Pavićević.
Upravo to sve može da bude kamen spoticanja zbog kog današnji studenti nemaju dovoljno pažnje i inspiracije kakvu su, kaže Pavićević, imale njegove kolege kada su izabrale matematiku kao stil života.
„Nekako mi se čini dok smo mi temeljno izučavali ono što smo studirali, ove generacije prelaze brže preko toga, brži je tempo , imam osjećaj da se mnogo ne udubljuju, da jure da što prije završe studije, da se bave biznisom“, istakao je Pavićević.
A ne treba žuriti, poručuje profesor Pavićević, već usporiti i na pravi način iskoristiti sve mogućnosti koje pruža Univerzitet Crne Gore.
Zato ima poruku za sve buduće matematičare:
„Matematika nije neki šprint na 100 metara, to je maraton i samo da se upornošću, posvećenošču, snagom, psihološkom stabilnošću čak i uključivanjem emocija može postići odličan uspjeh u matematici“, zaključuje Pavićević.
Foto: Dan/Srđan Boljević
