piše ambasadorka Republike Češke u Crnoj Gori Janina Hrebičkova
Smrt češkog, evropskog i svjetskog pisca Milana Kundere, najprevođenijeg svjetskog pisca, autora Nesnosne lakoće bića (The Unbearable Lightness of Being), Šale (the Joke), Knjige smijeha (The Book of Laughter), Zaborav (Forgetting), Besmrtnost (Immortality), i ostalih djela i eseja, rastužila je mnoge u njegove obje domovine, Češkoj i Francuskoj, i u ostatku svijeta.
Rastužila je i mene, jer su Kundera, kao i Vaclav Havel, Miloš Forman, Franc Kafka, između ostalih, imali su veliku ulogu u oblikovanju mojih tinejdžerskih godina, mog života kao odrasle osobe i u oblikovanju mog stava o svijetu i filozofiji. Izdvojila bih njegove duhovite, tragikomične priče, koje su često bile isprepletene dubokim filozofskim raspravama i satiričnim prikazima života pod komunističkim ugnjetavanjem moje bivše domovine Čehoslovačke. Uticao je na mene i moju generaciju, uključujući pisce, filmske stvaraoce i intelektualce širom svijeta.
Nakon što se pridružio Čehoslovačkoj Komunističkoj partiji i neko vrijeme, čvrsto vjerovao u njenu ideologiju, izbačen je iz partije 1950. zbog kritikovanja režima i postao je uticajan kritički glas u partiji tokom perioda liberalizacije u kasnim 1960-im, poznatijim kao Praško proleće.
U avgustu 1968. godine, sovjetska invazija je naglo prekinula san o slobodi i dostojanstvenom životu mnogih od nas. Njegove knjige su bile zabranjene i uklonjene iz biblioteka. Izgubio je svoj profesorski posao i zabranjeno mu je objavljivanje. Proglašen je neprijateljem režima i nemilosrdno maltretiran od strane komunističke policije. Njegov telefon je prisluškivan, a njegov život poremećen. Na kraju je režim uspio. Kundera je bio primoran da emigrira i oduzeto mu je čehoslovačko državljanstvo. Ostatak života proveo je u egzilu u Parizu, postao je francuski državljanin 1981. i Francuska mu je postala druga domovina.
Iako mu je češko državljanstvo vraćeno 2019. godine, ostao je vjeran svojoj domovini u Francuskoj.
Kundera je uvijek odbacivao ideju da je njegov rad inspirisan njegovim sopstvenim životnim iskustvima, što je bila tvrdnja, koja je bila ozbiljno proispitana 2008. godine, kada je češki nedjeljnik Respekt objavio članak u kojem je poznatog autora optužio da se ponašao kao doušnik komunističke policije 1950. godine.
Uspješno su ga branili mnogi ugledni češki i međunarodni pisci, uključujući bivšeg češkog predsednika i dramskog pisca Vaclava Havela.
Zahvaljujem Milanu Kunderi na umijeću da ideju i kulturu srednje Evrope usadi u imaginaciju svijeta i što je svojim esejima o muzici, književnosti i filozofiji obuhvatio život iza „gvozdene zavjese“.
Zahvaljujem mu što je svojim tečnim i maštovitim pisanjem bio satiričar totalitarizma i komunističkog režima i što je u našim dušama i glavama promovisao potrebu za slobodom i životom na dostojanstven način.
Njegova djela su prevedena na 50 stranih jezika i ponosna sam što se čita u svim generacijama širom svijeta. Kulturni svijet će uvijek znati ko je bio Milan Kundera.
Izuzetno cijenim i izražavam duboko poštovanje prema njemu jer su ti, njemu slični svjetski umjetnici i njihova dijela, iznad vremena. Osobe poput njega moraju imati hrabrosti da budu, prije svega, oni sami.
Dozvolite mi da se pozdravim sa jednim od najpoznatijih i najpopularnijih autora češke, evropske i svjetske književnosti.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije „Portala RTNK“)
