Piše: Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića
“Mislim da su tu pobrkane nadležnosti… Radi se, naime, o tome da su meni nadležni a ja njima odgovoran Ivo Andrić i Petar Petrović NJegoš i Dučić a ne sin Alije Izetbegovića. Pa prema tome i priča o tome da li ja mogu biti nečiji izdajnik ona samo govori zapravo o jačanju onoga što mi zovemo, međuetničkom mržnjom. Prema tome da li je neki Srbin izdajnik svog naroda to mora da kaže Srbin.“ – prije skoro deset godina je izjavio Emir Kusturica kada se protiv njega povela jedna od mnogobrojnih hajki u sarajevskim medijima a koje su se počele produkovati od samog njegovog pojavljivanja na javnoj sceni 1981. godine.
Ovih dana u medijima u Crnoj Gori, tačnije u antisrpskom medijskom lobiju, dobili smo mnogo Alijinih sinova ili bolje reći posinaka. Razni radmani, popovići, aleci i drugi bauci pobrkali su nadležnosti kada je Emir Kusturica u pitanju. Doduše oni su se pobrkali i kad su se samoproglasili nadležnima NJegošu, objašnjavajući mu kako ga je jedan drugi Sarajlija a ne Emir Kusturica, naučio da bude to što je bio. Rekao bih i da su ispali smiješni ali količina mržnje i otrova koja im je sišla u nejaka pera govori o tome da situacija nije neozbiljna i da je u jednom dijelu društva, koje je vladalo Crnom Gorom apsolutnom vlašću sve do skoro, počivši patrijarh Irinej sa pravom primjetio klicu onog zla zbog kog je Meša Selimović rekao svom prijatelju da se do 1941. osjećao Srbinom a nije se pitao zašto a da od 1941. zna zašto je to.
Razlozi napada na Kusturicu i pomenutih brkanja nadležnosti, leže u tome što Kusturica nije pobrkao nadležnosti i kao neko ko je odgovoran Andriću i NJegošu, odabrao da stane u odbranu principa, protiv Karađoza koji hoće da useli nekog novog stanovnika u Prokletu avliju dokazujući kako mu je majka nešto rđavo pomislila dok ga je nosila u utrobi. Zbog takve krivice za kakvu se sve naše majke mogu optužiti, što je i Kusturici nadležni Andrić, kroz Karađozova usta konstatovao u svom čuvenom djelu, i ja treba da budem okrivljen. A sa mnom i svi oni koji kažu da se zbog toga ljudima ne sudi, da se ljudi zbog toga ne progone i ne zatvaraju, jer su se o “krivca“ očešali. Na skupu podrške u Nikšiću okupilo se dosta svijeta kao i pred sudom kada sam se javljao u tužilaštvo. Narod je, dakle, pokazao da ljubi slobodu. Međutim, onih koji su bili spremni da svojim perom i glasom stanu pred kanonadu koju je antisrpski medijski i svaki drugi lobi sručio na mene, pa samim tim primi i na sebe poneki udarac, nije bilo mnogo kada pogledamo od Dunava do mora sinjega. U svemu tome postali su mi jasniji oni stihovi Kusturici nadležnog NJegoša, rečeni kroz usta vladike Danila: “Da je iđe brata u svijetu, da požali ko da bi pomoga.“ Jer vidimo da je danas teško i požaliti nekoga a da to ne nosi određene posledice sa sobom a kamoli pomoći onako kako je to Emir Kusturica uradio u mom slučaju, ne zbog mene, Marka Kovačevića, već zbog principa pravednosti koja iščezava svakoga dana za one koji ne osjećaju nikakvu obavezu prema Andriću i NJegošu.
Podsjetiću da sam za ovih nekoliko godina kako se nalazim na površini političke scene u Crnoj Gori u više navrata dobijao prijetnje i uvrede među kojima su najgnusnije one koje su se odnosile na moju pokojnu majku i moju malu djecu. U svemu tome nije bilo onih iz antisrpskog medijskog lobija koji su ijednim činom osudili takva ponašanja i ophođenja, niti je nadležnim organima bilo mnogo stalo da te slučajeve procesuiraju i riješe na pravi način. Dakle društvo, ili ovaj njegov dio, došlo je do tačke u kojoj njegovi članovi ne vide u drugom čovjeku sina, oca, brata kreirajući atmosferu u kojoj se žargonski rečeno a evo od skoro i bukvalno ,,ne smije prstom mrdnut“. Gori od toga je sistem koji takvom bezumlju i mržnji povlađuje i tako i on upada u ovo brkanje nadležnosti. Ali kada od toga ne može da se odbrani sistem, od predsjednika do tužilaštva, onda je možda i jasnije zašto je broj onih koji su se ispriječili pred kanonadom ili su poput one plemenite ptičice u poznatoj priči u svoj kljun ponijeli jednu kap vode da je puste na kuću pravednika koju pale bezumnici da bi se makar znalo na čijoj su strani bili, tako mali.
Zbog tih ljudi, među kojima je i Emir Kusturica, umjetnik svjetskog ranga, kojem za razliku od drugih nije trebalo da razbija svoju državu da bi postao internacionalno prepoznat, kao i zbog naroda koji je u više navrata pokazao svoju nepokolebljivu većinsku volju u vezi sa ovim pitanjem koja je naš bedem, uskoro će iz štampe izaći jedna knjiga tekstova, kao svjedočanstvo ovog vremena. Sav prihod od prodaje te knjige ići će Dnevnom centru za djecu ometenu u razvoju u Nikšiću, čiji je trinaesti rođendan i bio povod za ovu hajku koja se povela protiv mene a zbog koje trpe evo i ljudi poput Emira Kusturice. Tako ćemo nadam se zatvoriti ovaj krug koji sam, protiv svoje volje, protrčao kroz blato, uz zahvalnost onima koji nisu dozvolili da ga trčim sam ali i onim drugima koji su iz prikrajka bacali kamenje, potpetljavali noge ili prosto čekali da u to blato padnem.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Stav“nisu nužno i stavovi redakcije „Portala RTNK“)
