Svaki uspjeh crnogorskih sportista na najvećim takmičenjima čudo je samo po sebi i svaka medalja ima svoju priču – posebna je ona koju je krajem oktobra ispisao Nenad Dulović, viceprvak svijeta u karateu.
Srebro sa šampionata u Budimpešti, istorijsko za naš karate, nagrada je ne samo za borbu na tatamiju, već i za Nenadovu borbu sa dijabetesom tipa 1.
„Jednostavno, tu manu sam pretvorio u prednost, bila mi je motiv i pokretač, da mogu da radim i da budem bolji“, kaže Dulović u razgovoru za RTCG.
Manje od sekunde dijelilo je Nenada od krova svijeta u borbi sa jednim od najboljih ikada, Francuzom Da Kostom. Nenadov udarac za preokret i zlato uslijedio je nakon posljednje sirene, i tako je olimpijski i evropski prvak u kategoriji do 67 kilograma treći put zaredom osvojio svjetsku titulu. Kako na tatamiju tako i u životu sportiste profesionalca sa dijabetesom svaki detalj je bitan.
„Na takmičenju imate trenu, pod adrenalonom ste. Skok adrenalina znači i skok nivoa šećera u krvi, a kada je tako imate nekoliko nus pojava, poptu učestalog mokrenja, mučnine, glavobolje, slabljenje vida, tijelo se teže osjeća, i slično. Nabrojao sam nekoliko stvari, koje su i dan danas nezaobilazne u mom životu koje usljed visokog adrenalina i visokog nivoa šećera u krvi dok se takmičim. To je, međutim, cijena ovakvog rezultata. Uprkos svemu ovome došao sam do istorijskog uspjeha.“
Dulović četiri puta dnevno prima insulin, u trenažnom i takmičarskom ritmu i češće.
„Moram da radim korekcije često, što znači dodatne doze insulina, što može da bude i pet-šest puta dnevno, a to je baš teško iskombinovati sa mojim obavezama. Pogotovo zbog kategorije koju radim, do 67 kilograma, zbog čega moram da pazim na kilažu. Moram da svedem nivo ugljenih hidrata na minimum, što znači opadanje snage, a sve to moram da kombinujem sa nivoom šećera u krvi. Na primjer, noć prije vaganja ne bi trebalo ni da se jede ni da se pije puno. Ukoliko bi mi pao šećer imao bih problem. Stoga moram da budem pažljiv, a sve to mi otežava trenažni i takmičarski proces, ali mi ne smeta“, skroman je osvajač i evropskih medalja na seniorskom i nivou mlađih seniora.
12 godina je prošlo od kada je Duloviću dijagnostifikovan dijabetes – o njemu, kaže, i dalje uči.
„Naučio sam da se nosim sa tim. U ranijem periodu karijere to me koštalo što već tada nisam napravio veći rezultat, ali bilo je pitanje vremena kada ću da prisvojim problem kako treba, da prilagodim dijabetes u svom organizmu. Sada osjećam svoj vrhunac karijere i ne razmišljam da se zaustavim.“
U Crnoj Gori je oko 60.000 oboljelih od dijabetesa, a prema registru šećerne bolesti, u Crnoj Gori najčešći je tip dijabetesa 2. Činjenice ukazuju da na jednog otkrivenog oboljelog potoji i jedan neoktriveni dijabetičar, pa naš karatista ukazuje na važnost zdravog životnog stila.
„Ono što mislim da trebaju roditelji da povedu kod svoje djece računa, a to je da djece ne doživjavaju stesno, kao što je škola. Dosta fizičke aktivnosti bi samo donijelo dobro i naravno ishrana – to mora da se zna.
Djeca koja su gojaznija su sklonija tome, eventualno ljudi koji su gojazni skloniji su tome da mogu da dobiju dijabetes, to je malo onako specifično, dakle što više aktivnosti, što manje stresa i dobra ishrana i naravno dobro raspoloženje na kraju“, savjetuje Dulović.
Nenad živi karate i kao trener, što mlađih kategorija, što individualnih treninga sa takmičarima, što kao fitnes trener. 14. novembar, Svjetski dan borbe protiv dijabetesa, obilježava na poseban način – ovog utorka slavi 25. rođendan.
Foto: RTCG
