Centar za građansko obrazovanje (CGO) ponovo ukazuje, u susret formiranju 44. Vlade i u kontekstu potrebne revitalizacije pregovora sa EU, na neophodnost prioritizacije pitanja pregovaračke strukture, koja u prethodnom periodu nije optimizovana, a danas je praktično i nefunkcionalna, saopštila je saradnica na programima Milica Zindović.
CGO podsjeća da pitanje evropskih integracija nije bilo u fokusu prethodne dvije Vlade, iako je to bio dio njihovih obećanja, kao i da su dragocjeno vrijeme i resursi izgubljeni u neuspjelom prilagođavanju pregovaračke strukture revidiranoj metodologiji.
„Osim što su izostali mjerljivi rezultati u dostizanju postavljenih mjerila u pregovaračkom okviru, svjedočili smo i ubrzanom odlivu institucionalne memorije, gubitku kadrova koji su dugo i u stručnom kapacitetu učestvovali u procesu pregovora, novo rukovodstvo nije uspjelo uspostaviti ni autoritet, pa je pregovaračka struktura postala samo jedna u nizu žrtava partikularnih interesa i partijskih kombinatorika“, navela je Zindović.
Ističe da u prilogu tome govori i pasivnost pregovaračkih radnih grupa (RG).
„CGO je, shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, tražio podatke od Ministarstva evropskih poslova (MEP) o broju i datumima održanih sastanaka/sjednica RG za sva 33 pregovaračka poglavlja, od 4. decembra 2020. do 29. avgusta 2023. godine (kompletan rad 42. Vlade Zdravka Krivokapića i gotovo čitav rad 43. Vlade Dritana Abazovića). Dobijeni podaci ukazuju na zabrinjavajuće nisku frekvenciju tih sastanaka RG koje bi morale biti redovno mjesto susreta i dijaloga zainteresovanih strana o svim pitanjima od značaja za naš pregovarački procesa“, ukazala je Zindović.
CGO konstatuje da su se tokom 33 mjeseca održala 163 sastanka, a što se odnosi na 33 pregovaračke RG (brojka do koje je CGO došao na osnovu brojanja svakog pojedinačnog sastanka). Ilustrativnije, za dvije godine i devet mjeseci prosječno je održano pet sastanaka po RG, uz napomenu da su neke sastale samo jednom.
„Nadalje, od ukupno 163 sastanka/sjednice, više od petine (46 ili 28.22 odsto) predstavljaju konstitutivne sjednice, dok je plenarnih bilo nešto više od tri petine (79 ili 48.47%), a najmanje se bilježi tematskih sjednica (38 ili 23.31 odsto). Praktično, pojedine RG su imale po jednu ili dvije sjednice poslije konstitutivne, a neke samo konstitutivnu, odnosno nisu uopšte radile“, istakla je Zindović.
Preciznije, kaže da su najaktivnije RG bile one za pregovaračka poglavlja 24 – Pravda, sloboda i bezbjednost (22 sjednice), 23 – Pravosuđe i temeljna prava (17 sjednica), i 30 – Vanjski poslovi (19 sjednica). Nasuprot njima, minimalno aktivnosti je zabilježeno kod RG za poglavlja 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj, 12 – Bezbjednost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor i 26 – Obrazovanje i kultura, čije su RG imale po samo jedan sastanak i to konstitutivnog karaktera, a slična je situacija i sa poglavljima 8 – Konkurencija i 25 – Nauka i istraživanje, čije su RG imale po dvije sjednice i to obje konstitutivne. Slijede poglavlja 22 – Regionalna politika i koordinacija stukturnih instrumenata i 32 – Finansijski nadzor, sa po dvije sjednice od čega pola konstitutivnih, kao i poglavlje 13 – Ribarstvo, sa tri sjednice od čega dvije konstitutivne.
„Haotičnost, neodgovornost, nedostatak discipline i autoriteta u pregovaračkoj strukturi se ogleda i u priznanju MEP-a o problemima u sačinjavanju izvještaja o stanju u svim poglavljima, jer neke RG i ministarstva nisu ispunili predviđeni rok, niti su dostavile neophodne informacije o presjeku stanja o pretpristupnim obavezama, a pojedini šefovi RG se ne odazivaju ni na pozive na sastanke. U svijetlu svega navedenog, CGO apeluje na donosioce odluka da otvore dijalog i postignu širi konsenzus o značaju održivosti pregovaračke strukture kako bi ona postala efikasan tehničko-koordinacioni-stručni mehanizam koji funkcioniše nezavisno od toga ko je na vlasti i time se stvorili preduslovi za funkcionalan proces pregovora“, zaključila je Zindović.
Foto: CGO
