Ako se potvrdi svih 17 lista za predstojeće parlamentarne izbore, znači da će svaka od njih iz državnog budžeta dobiti po zagarantovanih nešto više od 37 hiljada eura za troškove kampanje. I to ne bi bilo sporno, da taj novac ne potroše i oni koji na izborima ne pređu cenzus. Zato je izdvajanje ne male sume državnog novca i pred ove izbore aktuelizovalo potrebu hitne reforme izbornog zakonodavstva.
Da je politika sve primamljivija potvrđuje i veliko interesovanje za učešće na ovim parlamentarnim izborima. Do ponoći predato je 17 izbornih lista među kojima, pored javnosti poznatih političkih igrača, ima i nikad više grupa građana. A šta može biti njihov motiv da se oprobaju u politici.
„Postoji značajan finansijski imput za političku utakmicu koji određenim subjektima može biti motivacija“, kazao je Miloš Vukanović iz CEMI-ja.
„Jedan od motiva može biti novac ali ne i jedini. Možemo govoriti o drugim motivima o trgovini uticajem. Ako znamo da te liste dobijaju glas u Državnoj izbornoj komisiji“, kazala je Milena Gvozdenović iz CDT-a.
Jer po jedan predstavnik potvrđenih izbornih lista 20 dana pred izbore ulazi u prošireni sastav DIK-a i svojim glasom utiče na sve odluke o izbornom procesu. I ne samo to. Sve potvrđene lisea mogu računati na zagarantovani novac iz budžeta. Tako će i za ove izbore 20 odsto od preko 3 miliona eura koliko će se iz budžeta izdvojiti za finansiranje kampanje podijeliti potvrđene izborne liste. Ako DIK potvrdi svih 17 predatih lista njima će iz budžeta pripasti po nešto više od 37 hiljada eura.
I tu ne bi bilo ništa sporno da se u praksi ne dešava nešto potpuno drugačije.
„Imamo te situacije da pojedine liste na kraju ili kandidati kao što smo vidjeli ne mogu da dobiju ni onaj broj glasova koliko su potpisa prikupili. Kada govorimo o novcu u politici moramo voditi računa da demokratija košta i mislim da je taj novac praktično smiješan naspram novca koji naše političke elite troše kako troše kako kroz partisjko zapošljavanje i mnoge druge načine koje mi gledamo već posljednjih 20 godina“, kazala je Gvozdenović.
Isto toliko godina svjedočimo i konsenzusu vlasti i opozicije da sebi “ne zavrnu slavinu” kada odlučuju o iznosima kojima će se iz državne kase finansirati partije, zarade poslanika i izborne kampanje. Široke ruke bili su i kada su usvajali labave mehanizme kontrole trošenja tog novca.
„Mi od izborne utakmice suštinski dobijemo finansijsko takmičenje gdje određeni političli subjekti čisto iz lukrativnih razloga ulaze u političku utakmicu. Tu je dobar primjer iz regiona ali i Njemačke gdje su politički subjekti u obavezi da predaju kauciju u iznosu koji dobijaju koji bi trebalo da zagarantuje da suštinski oni imaju tu političku podršku. U suprotnom dužni su da vrate novac“, kazao je Miloš Vukanović.
A njega se političari ne odriču tako lako, pa godinama ne mogu da se dogovore o izbornoj reformi.
Zato je u Crnoj Gori politika sve unosnija profesija, a birači za pozamašne izborne investicije umjesto funkcionalne države dobijaju samo političku nestabilnost i podjele.
Izvor: RTCG
Foto: Vijesti
