Knjiga “Toma Zdravković – Zapisano u vremenu”, prvjenac Nikole Kankaraša, novinara Portala Radio televizije Nikšić, posvećena jednom od najvećih jugoslovenskih boema – pjesniku duše i kafane Tomi Zdravkoviću pojavila se u knjižarama.
Izdavači su beogradsko Kosmos izdavaštvo, podgorička Nova knjiga i Radio televizija Nikšić. Lekturu i korekturu uradio je mr Goran Radojičić, dok su recenzenti novinari i književnici Raša Tomanović i Aleksandar Saša Gajović.
Nakon dokumentarnog filma o estradnom umjetniku Tomi Zdravkoviću – „To je Toma“, na kojem je bio stručni konsultant, naš sugrađanin, novinar Portala RTNK, priredio je i knjigu koja je rezultat višegodišnjeg istraživanja biografije i stvaralaštva jedne od najvećih zvijezda jugoslovenske narodne muzike, čija popularnost ne jenjava ni više od 30 godina nakon smrti.
Između korica našli su se brojni novinski članci i intervjui objavljeni u tadašnjoj jugoslovenskoj štampi, u časopisima poput “Radio TV Revije”, “TV Novosti”, “Ilustrovane Politike”, “Sabora”… Čitaoci će imati priliku da, osim podataka koje su o Tomi kazali članovi njegove porodice, pročitaju i priče njegovih prijatelja i kolega: Zorana Kalezića, Branka Baletića, Erne Perić, Aleksandra Ace Ilića, Milutina Popovića Zahara, Željka Samardžića, Žarka Lauševića, Siniše Škarice i drugih. Svjedočanstva i sjećanja sagovornika dočaravaju fotografije iz dokumentacije lista „Borba“, Radio Beograda, fotografa Goranke Matić, Milorada Miće Isailovića i Zorana Kuzmanovića Munje, te brojnih privatnih kolekcija.
Nikola Kankaraš jedinstvenom, kvalitetnom i sadržajnom analizom stvaralačkog opusa i života Tome Zdravkovića bavi se više od deset godina, a sadržaj je predstavljao na izuzetno uređenoj Fejsbuk stranici koja je u jednom trenutku imala 100 hiljada pratilaca. Nažalost, stranica je bila izložena sajber napadima, ali to je bio motiv više za nastavak istraživanja, čiji je rezultat izdanje koje je nedavno ugledalo svjetlost dana.
“Ovu knjigu, van svake sumnje, doživljavam kao višestruko značajnu, jer nam ona između redova ukazuje da smo protekom vremena izgubili iskonske i neke druge važne ljudske vrednosti, koje inače stičemo samim činom rođenja. Može se, naravno, ovo štivo tumačiti i kao opomena da se previše ne poigravamo sami sa sobom i onim životnim resursima, za koje umišljamo da su nam darovani kako bi ih jednog dana – uništili! Baš iz tog razloga na ovom mestu mi se nameće jedno korektno i retoričko pitanje: kako tumačiti osećaj i onu vrstu tuge (i teskobe), koja je tako uporno, nemilosrdno i opsesivno pratila čitavu karijeru Tome Zdravkovića? Najčešće je teško ili nemoguće proniknuti u tu i takvu vrstu emotivnosti, iz koje je – eto – iznedreno nebrojeno divnih pesama. Upravo zbog toga je jedinstveni i neponovljivi Toma, kao ličnost neobično uzburkanog, neizbalansiranog i turbulentnog života, za sobom ostavio stihove, čija se vrednost ničim ne može porediti ili, ne daj bože, kupiti”, naveo je u recenziji Aleksandar Saša Gajović.
Autor Nikola Kankaraš istakao je da je muzika Tome Zdravkovića odisala melanholijom, pjesme je pisao svojim životom i interpretirao na samo njemu svojstven način, a on sam bio je jedan od simbola zlatnog jugoslovenskog vremena – atipičan predstavnik estradne branše, istovremeno klasik i avangarda, umjetnik svoje vrste: i džezer, i šansonjer, i šlager pjevač, i interpretator izvornog melosa, ali nikako „narodnjak“.
“Samouki kompozitor, pjesnik, saputnik i sapatnik lutalica, noćobdija, Cigana. Ponikao u kafani, u kojoj je ispekao zanat, od ranih šezdesetih kada je naginjao zabavnoj muzici, gradeći s godinama sopstveni pravac po kome je ostao prepoznatljiv. Autentičan, prefinjen, nepokoren estradnim šablonima, krčio je, tiho i nenametljivo, svoj put u legendu. Svoj mitski status zavrijedio je još za života, i do danas to i ostao. Umoran od života, veći od života”, zaključio je Kankaraš.
