Država preuzela trajekte od braće Ban uz „odštetu“ od osam miliona

Država je preko JP „Morsko dobro“ preuzela trajektnu liniju prije pet mjeseci, a trajekte „Pomorskog saobraćaja“ prije mjesec dana. Iz Vlade i „Morskog dobra“ i gotovo konstantno nas bombarduju informacijama o prihodima koje su ostvarili od prevoza trajektom, dok o rashodima u obavljanju ovog posla gotovo da ništa nismo čuli. Naplata karata počela jeu maju, a od polovine februara do tada prevoz trajektom bio je besplatan, ali su saobraćala samo dva trajekta, pa su mnogi preskakali besplatnu vožnju jer nisu mogli doći na red da uđu na trajekt.

Tek prije četiri dana, na tematskoj sjednici Vlade, od izvršnog direktora JP „Morsko dobro“ Mladena Mikijelja čuli smo da su mjesečni troškovi prevoza trajektima oko 200 hiljada eura, od čega se oko 140 hiljada troši na plate, a oko 50 hiljada eura na gorivo, ulje i ostale redovne troškove. Mikijelj je tada kazao da će u julu prihodi od prevoza trajektima biti 1,2 miliona eura i da će profit u tom mjesecu iznositi milion eura. To je, kako je istakao, pet puta više nego što je država dobijala godišnje od „Pomorskog saobraćaja“, koje je poslednjih 20 godina obavljao prevoz trajektima na relaciji Kamenari–Lepetane.

Međutim, ono što funkcioneri vlasti gotovo nikako ne potenciraju jeste koliko je državu koštalo preuzimanje trajekte linije i da li su vlasnike „Pomorskog saobraćaja“, braću Dejana Dušana Bana i Željka Mihailovića, ostavili bez monopolskog posla ili su ih dobro namirili prilikom loše odrađenog ili loše pripremljenog preuzimanja trajekte linije. Jer ono u čemu su svi saglasni, i oni koji su bili za to da država preuzme trajektnu liniju i oni koji su bili protiv toga, jeste da je to odrađeno loše i neplanski i da je moglo i moralo mnogo bolje.

Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom je od februara do danas za kupovinu osam trajekata potrošilo preko 12 miliona eura. Od tog novca, „Pomorski saobraćaj“ je dobio oko 8,2 miliona eura. Za prodaju šest trajekata dobili su 8,1 milion eura, za mjesečni zakup trajekata oko 100 hiljada eura, što je ukupno 8,2 miliona eura. Tačne podatke od „Morskog dobra“ nismo dobili iako smo im poslali pitanja putem mejla.

Uglavnom, „Morsko dobro“ je preuzelo trajektne linije u februaru, iako nije imalo nijedan trajekt da preuzme posao, potrošilo 12 miliona eura na kupovinu osam trajekata i tek prije mjesec dana u punom kapacitetu preuzelo posao od „Pomorskog saobraćaja“ i sada ga obavlja kako treba. Sa druge strane, građani u februaru nisu mogli da se prevezu od Kamenara do Lepetana za manje od sat i po. Istina, prevoz je bilo besplatan, ali se na njega dugo čekalo, a od maja su dobili cjenovnik koji je gotovo isti kao i ranije, s tim što se više neće naplaćivati prevoz za vatrogasna kola koja gase požare.

Iznos od 8,2 miliona eura vlasnici „Pomorskog saobraćaja“ zaradili bi za četiri godine, s obzirom da je prosječan profit na godišnjem nivou te firme iznosio oko dva miliona eura. Ovako, ostali su bez monopolskog posla, ali i dobili 8,2 miliona eura od vlasti koja je raskinula ugovor s njima.

Dejana Bana smo pitali da li su u „Pomorskom saobraćaju“ zadovoljni kako je sve ispalo po pitanju raskida ugovora, s obzirom da su dobili 8,2 miliona „odštete“.

– Irelevantno je da li smo mi zadovoljni ili ne – odgovorio je Ban.

Da prokomentariše preuzimanje trajekata i sve što se izdešavalo u poslednjih pet mjeseci po tom pitanju pitali smo i ekonomskog analitičara Mirzu Muleškovića. On smatra da je kompletan proces oko preuzimanja i kupovine novih trajekata urađen veoma neplanski, nestrateški i netransparentno.

– Ukoliko je prethodni ugovor bio na štetu države Crne Gore, prilikom njegovog raskida trebalo je imati već razrađenu biznis ideju na koji način će država preuzeti ovaj posao, posebno u dijelu nesmetanog upravljanja i izvođenja posla. Svjedoci smo da se to nije desilo i da je hitri potez Vlade da prekine ugovor donio velike gužve i neprijatne situacije, kako građanima, tako i privredi i naravno turistima, koji su u početku stajali u kolonama po više sati. Takođe, prve nabavke trajekata karakterisale su informacije o nabavnoj i stvarnoj cijeni, gdje smo imali priliku da vidimo da su stari trajekti koji su u tom trenutku nabavljeni, prema dostupni informacijama, na tržištu koštali mnogo manje. Zatim se dešava situacija da se sklopi posao sa prethodnim vlasnikom, koji je u tom trenutnu na dnevnom nivou dobijao novac od strane države koja je koristila njegove trajekte. Ono što je zanimljivo jeste da je u toj situaciji prethodni vlasnik, da je iznajmljivo svih šest vozila, a po uslovima koje je dobio od Vlade, mogao prihodovati više od dva miliona eura za godinu dana, a da pritom nema velikih troškova. Na kraju, naglasio bih da ni u ovom slučaju, što važi za većinu odluka donijetih od strane ove vlade, nismo imali ekonomsku analizu i stvarno stanje koliko će država zapravo profitirati od ovog posla. Sve u svemu, ne ulazeći u to da li je ugovor trebalo raskidati ili ne, proces je sproveden veoma netransparentno, preko noći i bez ekonomske analize. Treba naglasiti da je ugovor raskinut bez pronalaženja alternativnog rješenja, već se tek nakon toga tražilo rješenje i model upravljanja. To, naravno, nije dobro jer ispaštaju i građani i država pošto je ta linija veoma bitna – ocijenio je Mulešković.

Istakao je da je prethodni vlasnik prošao veoma dobro u ovom poslu iako su se u početku čuli veoma negativni tonovi od strane Vlade.

– Zbog loše planirane odluke, Vlada je u početku nastavila saradnju sa prethodnim vlasnikom, sa dnevnom isplatom ka njemu, koja da je trajala tokom cijele godine i uz zakup šest trajekata bivšem vlasniku bi donijela preko dva miliona eura prihoda, i to bez značajnijih troškova poslovanja. To nas upućuje na zaključak da je prethodni vlasnik bio skoro u istoj situaciji kao kada je samostalno obavljao poslove i kad je ostvarivao profit od nekih dva miliona na godišnjem nivou. Dakle, može se reći da je sa manjim obimam posla, uz mnogo manje trškove, prethodni vlasnik i sa ovim modelom bio u plusu. Zatim je od istog vlasnika kupljena flota, koja je sa njegove strane bila procijenjena na sumu koja je bila neprihvatljiva za Vladu, a koja mu donosi prihod u iznosu četvorogodišnjeg profita. Uprkos negativnim tonovima koji su se u početku mogli čuti iz Vlade, na kraju se sve pretvorilo u poslovnu saradnju sa prethodnim vlasnikom, koji je dobio traženi iznos i koji je, uz profit iz prethodnih godina i sa ovom transakcijom, sigurno veoma uspješno izašao iz ovog posla. Tako da se može reći da je ovakvim poslom Vlada u potpunosti ispunila uslove prethodnog vlasnika – zaključio je Mulešković.

Svima nama ostaje da sačekamo sledeću godinu, koja će pokazati koliko je „Morsko dobro“ bilo u minusu od ovog posla, što je i logično, s obzirom da je investiralo 12 miliona u trajekte, ali i da vidimo, kada se ostave po strani investicije, kolika je bila dobit od ovog posla. Samo tako ćemo znati kada će kupovina trajekata biti isplaćena i koliki se profit može očekivati od ovog posla na godišnjem nivou. Pošto profit više neće ići u ruke privatnika, već će njime raspolagati država, ostaje nam da se nadamo da će se novac od monopolskog posla pametno uložiti. Problema u opštini Herceg Novi ne fali…

U ovoj godini će teško otplatiti dio flote

Muleškovića smo pitali i da prokomentariše konstantne objave zvaničnika „Morskog dobra“ i Vlade o prihodima koje donose trajekti i konstantno izbjegavanje priče o rashodima.

– Veoma konfuzno dijeljenje informacija o stanju poslovanja, tj. profitabilnosti ove linije, može se pratiti tokom cijelog ovog perioda. Ni u jednom trenutku nismo čuli koliki su troškovi i koliko zapravo košta svakodnevno poslovanje ovih trajekata. Kroz ove izjave jasno se može zaključiti da postoji populistički plan da se ovaj posao predstavi kao stvarno dobar. Da bismo znali koliki je zapravo profit od ovog posla, prvo moramo vidjeti tu drugu, troškovnu stranu, koja zasigurno nije mala. Od premijera smo čuli i da ćemo do kraja sezone imati isplaćen značajan dio flote. Ovo je veoma interesantna informacija i nadam se da ćemo na kraju sezone, kad odbijemo sve troškove nastale poslovanjem, vidjeti da li smo otplatili makar jedan trajekt koji je nabavljen u ovoj poslu. Iako ovo jeste profitabilan posao, teško da se može očekivati da se za jednu sezonu ostvari toliki prihod da pokrije sve troškove kako poslovanja, tako i svih investicija u ovom periodu. Ali, kraj godine nije daleko i nadam se da ćemo brzo vidjeti i kompletne rezultate poslovanja, pa će se, shodno tome, moći i pričati o ispravnosti ovakve odluke – rekao je Mulešković.

Foto: gov.me

Pročitajte još:

NIKŠIĆ PROGNOZA