Za radne sporove koje su u prethodne dvije godine pokrenuli zaposleni u Ministarstvu odbrane (MO) i Vojsci Crne Gore (VCG) iz državnog budžeta je isplaćeno 2,39 miliona eura.
Prema podacima koje je resor odbrane dostavio „Danu“, u prethodne dvije godine po sudskim rješenjima je isplaćeno 1,44 miliona eura, dok je 956.864 eura isplaćeno po osnovu odluka Agencije za mirno rješavanje radnih sporova.
„Danu“ su iz Ministarstva odbrane kazali da je u periodu 2021–2024. godine (do 12. marta ove godine) pred sudovima pokrenuto 1.348 radnih sporova, dok su pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova (AMRRS) aktivna 23 postupka rješavanja radnih sporova koje su bivši i sadašnji pripadnici MO i VCG pokrenuli protiv vojnog resora.
U 2022. godini, kako pokazuju podaci dostavljeni „Danu“, po sudskim rješenjima je isplaćeno 614.557,68 eura. U vansudskim postupcima vođenim pred AMRRS izmirena su potraživanja iz radnih sporova u iznosu od 575.053,47 eura na ime glavnog duga, a na ime kamate 245.816,16 eura.
– U 2023. godini, sa konta 4630 – po sudskim rješenjima isplaćen je iznos od 835.377,73 eura. Takođe, u 2023. godini, po osnovu rješenja Agencije za mirno rješavanje radnih sporova i sporazuma Ministarstva odbrane, izmirena su potraživanja iz radnih sporova u iznosu od 104.950,15 eura na ime glavnog duga, a na ime kamate 31.044,48 eura – odgovorili su „Danu“ iz MO.
Iz resora ministra Dragana Krapovića navode da ukoliko utvrde da postoji sudska praksa u korist zaposlenih, u cilju smanjivanja radnih sporova, ako su stranke podnijele zahtjev u sistemu, a postupajući po tim zahtjevima, u skladu sa članom 120 Zakona o državnim službenicima i namještenicima, MO zaključuje pisane sporazume između starješine i zaposlenog i takav sporazum predstavlja izvršnu ispravu, saglasno tom zakonu. I postupci pokrenti predlogom pred AMMRS, ukoliko su osnovani, kako navode, okončavaju se sporazumom u cilju izbjegavanja sudskih troškova.
– Ističemo da u svim sudskim postupcima, nadležni organi MO dostavljaju Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore izjašnjenja o (ne)osnovanosti tih potraživanja i da svakodnevno koordiniraju sa institucijom Zaštitnika u pripremi postupaka – navode iz MO.
Objašnjavaju da se najveći broj tužbenih zahtjeva za period 2021–2024. odnosi na naknadu štete zbog neisplaćenih časova po osnovu ostvarenog prekovremenog, noćnog i prazničnog rada i po osnovu dežurstava pripadnika VCG (naknada za dežurstvo i rad duži od punog radnog vremena). Iz tog resora ukazuju da u ovim tužbenim zahtjevima problem predstavlja neusklađenost zakona i propisa MO i VCG sa važećim Zakonom o radu iz 2020. godine, koji, kako ističu, nije prepoznao vojnu službu kao specifičnu.
– U članu 60 Zakona o radu definisano je radno vrijeme kao vremenski period u kojem zaposleni obavlja poslove i zadatke radnog mjesta zbog kojeg je zasnovao radni odnos, kao i vrijeme u kojem je zaposleni na raspolaganju poslodavcu, bilo da se nalazi na svom radnom mjestu ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac. Za MO i VCG sporno je dežurstvo, jer, po odredbama Zakona o radu, dežurstvo se tretira kao redovno radno vrijeme. Zakonom o Vojsci Crne Gore nije regulisano pitanje radnog vremena, već je to propisano podzakonskim aktima (Pravilo službe i Uredba o zaradama lica u službi u VCG). Licima u službi u vojsci isplaćuje se dodatak za unutrašnju službu, koji je propisan Uredbom o zaradama lica u službi u Vojsci Crne Gore i koja isključuje pravo na uvećanje zarade za rad duži od punog radnog vremena, praznični rad i rad noću. Takođe, Pravilo službe Vojske Crne Gore propisuje da dežurstvo traje najmanje 24 časa – objašnjavaju iz MO.
Odredbe iz Uredbe o zaradama i Pravila službe Vojske Crne Gore, bez obzira što imaju manju pravnu snagu od pravne snage Zakona o radu, važeće su, pa ih MO i VCG, kako dodaju, moraju sprovoditi i poštovati sve dok se ne promijene ili stave van snage. Dodaju da je broj predloga za mirno rješavanje radnih sporova koji su pokrenuti protiv MO pred AMRSS u ovoj godini na istom nivou sa uporednim prošlogodišnjim periodom.
Zbog manje isplaćenih penzija 280 tužbi
Iz MO navode da je za četiri godine podnijeto 280 tužbenih zahtjeva za naknadu štete zbog manje isplaćene penzije usled kursnih razlika. Iz tog resora objašnjavaju da u odgovoru na ove tužbene zahtjeve koje dostavljaju Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa ukazuju na neusaglašenost zakonskih propisa iz bivše Savezne Republike Jugoslavije i Državne zajednice Srbija i Crna Gora sa republičkim propisima Crne Gore.
– Ističemo činjenicu da nijednim pozitivnim propisom koji je važio u navedenom periodu nije bila propisana obaveza Crne Gore da primjenjuje srednji kurs Narodne banke Srbije. U odnosu na ove tužbene zahtjeve, u sudskoj praksi, sudovi su donosili različite presude, od usvajajućih presuda do pravosnažno odbijajućih presuda – kazali su iz MO.
Foto: MO
