Peruanka Elija Liset Rio Rodrigez de Kuhar u Crnu Goru je došla prije 15 godina. Rođena je u glavnom gradu Perua – Limi, a u Kotoru, gdje danas živi, radi kao turistički vodič. Lizet je u Crnu Goru prvi put došla 2005. godine, a od 2009. ona je njen dom.
Sa današnjim suprugom 2006, nakon majskog referenduma, slavila je crnogorsku nezavisnost, a život nakon egzotične Južne Amerike nastavila je u, kako kaže, najljepšem gradu na svijetu – Kotoru. Ni slutila nije da će između Amerike i Perua za život odabrati malu Crnu Goru u koju je i danas zaljubljena i iz koje ne namjerava da ide.
U emisjii „Mladistan na“ Televiziji Crne Gore (TVCG) kazala je kako je Bokokotorski zaliv jedan od najljepših na svijetu.
„Došla sam u Crnu Goru prvi put prije više od 15 godina. 2005. je to bilo, kad sam došla na odmor. Bili smo tu da upoznam svekrvu, svekra i ostale. I onda smo opet došli kad je bio referendum, slavili smo referendum. Živjeli smo i u Americi, a Crna Gora je naš dom od 2009. Ovog ljeta ćemo slaviti 15 godina“, prisjeća se Lizet.
Bilo je teško na početku
Kvalitet života u ovdje je, kaže, bolji nego u Peruu, a Crna Gora je sigurna država u kojoj možeš da radiš.
„Bilo mi je teško na početku. Ne mogu da lažem. Drugačiji je ritam života. Sve je brzo u Peruu i u Americi. Ovdje moraš da čekaš malo. Polako. Sjutra. Da se nađe neki odgovor, da budeš strpljiv“, kaže sagovornica.
Crnogorci su prema njoj bili fenomenalni, a osjetila je da je dobrodošla: „Nijesam imala nikad neko negativno iskustvo i to je nešto lijepo. Obožavam što se ovdje vidi iskrenost kod ljudi, ne kao kod drugih u Evropi. Kad je čovjek ljut ili srećan, svima isto lice. Ovdje kad su veseli – veseli su, kad su ljuti, ljuti su“.
U Kotoru radi kao turistički vodič, i srijeće se sa turistima sa svih strana svijeta koji su oduševljeni ljepotama Crne Gore: „Oni bi sada došli da žive u Crnoj Gori“.
Porodica iz Perua joj najviše nedostaje, ali i začini, poput čilija: „Ljudi me uvijek pitaju što ne otvoriš neki restoran. Super je to biznis ideja, ali mi treba kapital“.
Od domaćih jela voli pečenje i sarmu, kačamak joj je prejak, ali bi ribu jela svaki dan: „Obožavam ribu. Ali začini mi fale. Dobro, da ja otvorim peruanski restoran treba mi dobra investicija, da donesem začine, vjerovatno bih biznis imala samo preko ljeta, i onda to nije dobar biznis plan“.
Crna Gora je moj dom
Vrlo teško joj je bilo da nauči crnogorski jezik jer nije sličan ni španskom, ni engleskom, a i dalje se, kaže, muči s padežima: „Bila sam tvrdoglava, živim ovdje, ako živim ovdje moram da pričam crnogorski. Ne mogu samo engleski“
Ono što je oduševilo je, kaže, to što su ljudi u Crnoj Gori kroz latinoameričke serije poznavali španski jezik: „Meni je to bilo fenomenalno. Ova generacija između 25 do 35 godina, tako nešto, oni su bili mali kad je hit bila španska serija. Neka baka ili tetka su njih čuvali i oni su učili preko TV-a. Bila je Roda market, i nijesam znala da kažem ništa, i cura koja je radila sa mnom je pričala na španskom“.
Njen dom je sada Crna Gora: „Dobila sam pasoš, Crnogorska sam ja, kćerka isto, ali nemamo plan da se preselimo niđe…“
Foto: RTCG
