Nakon što je Upravni sud poništio rješenje Ministarstva zdravlja, kojim je odbijena žalba na odluku Fonda za zdravstveno osiguranje da ne refundira troškove za postupak krioprezervacije, oko 200 parova mogu da tuže zbog neostvarivanja prava na neku od zakonom omogućenih procedura u okviru liječenja steriliteta.
To je za „Dan“ saopštila predsjednica Fondacije „Budi mama“ Žana Mihaljević, koja je istakla da se radi o prvoj presudi u korist jednog para, koji je tužio Ministarstvo zdravlja zbog ostvarivanja prava na besplatno zamrzavanje i odmrzavanje embriona, kao i besplatno čuvanje embriona na period od godinu dana građanima Crne Gore u procesu vantjelesne oplodnje.
– Ovom prilikom obavještavamo sve građane Crne Gore koji su plaćali o svom trošku proces krioprezervacije (zamrzavanje i odmrzavanje embriona) u postupcima vantjelesne oplodnje da podnesu zahtjeve za refundaciju svojih troškova kod Fonda za zdravstveno osiguranje, shodno pravima koja imaju po Zakonu o obaveznom zdravstvenom osiguranju (koji je stupio na snagu 8.1.2022. godine). U proteklom periodu skoro 200 parova potražilo je pomoć u ostvarenju svojih zakonskih prava, gdje smo uticali i pružili im podršku da pronađu način i ostvare svoja prava. Takođe, želimo da podstaknemo građane u dijelu procedura za dobijanje drugog djeteta i nejasnoća oko prava na besplatna tri postupka. Svaka osoba koja želi da dobije drugo dijete treba da ima tri kompletna besplatna postupka vantjelesne oplodnje u Crnoj Gori, kazala je Mihaljević.
Ona je poručila da žele da ohrabre građane u borbi za potomstvo, da institucije pomažu da nam se djeca rađaju, a ne da ih demorališu i odbijaju.
– Izborili smo se za zakone, borimo se da nam se djeca rađaju, dodaje Mihaljević.
U presudi, kojom je Upravni sud poništio rješenje Ministarstva zdravlja broj 7-UPII-042/22-158 od 8.9.2022. godine, navodi se da je taj resor „odbio kao neosnovanu žalbu tužilje izjavljenu protiv rješenja Fonda za zdravstveno osiguranje – Područne jedinice Podgorica br. 11831/1-1 od 15.7.2022. godine, kojim je odbijen zahtjev za refundaciju sredstava u iznosu od 700,00€ na ime zdravstvene usluge krioprezervacije (zamrzavanje) i odmrzavanje embriona, koja je urađena u PZU Ars Medika u Podgorici“.
Tužilja je osporila zakonitost rješenja tuženog organa, te između ostalog navodi da je „postupanje upravnih organa suprotno članu 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, članu 1 Protokola 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i odredbama člana 145 i 148 Ustava Crne Gore“. Ona je od strane Ginekološkog konzilijuma za sterilitet KCCG upućena na liječenje neplodnosti metodom IVF (VTO – vantjelesna oplodnja), te da je u toku postupka bilo neophodno da se izvrši krioprezervacija (zamrzavanje) embriona, a kasnije kad su se stekli uslovi izvršeno je odmrzavanje embriona i embriotransfer.
– Tužilja smatra da su shodno članu 14 stav 1 tačka 19 alineja 1 Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju usluge krioprezervacije i odmrzavanja embriona, koje je ista platila po važećem cjenovniku, obuhvaćene zdravstvenim osiguranjem i da su trebale biti uračunate u postupak IVF koji finansira Fond, navodi se u presudi. Prvostepeni organ (Fond) prilikom odbijanja njenog zahtjeva za refundaciju troškova, pozvao se na Uredbu o obimu prava i standardima zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja na sekundarnom i tercijalnom nivou zdravstvene zaštite (Sl. list CG 18/13), kojom nijesu predviđene usluge zamrzavanja i odmrzavanja embriona.
Tužilja se obratila sudu, jer, kako je navela između ostalog, „Uredba nije u skladu sa novim Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju, koji propisuje da osiguranik na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja ima pravo u postupcima medicinski potpomognute oplodnje, između ostalog ima pravo na četiri postupka zamrzavanja kvalitetnih embriona i četiri postupka transfera embriona nakon odmrzavanja“. Takođe, navodi da je protivno odredbama člana 148 Ustava Crne Gore, da podzakonski akt, u konkretnom slučaju navedena Uredba, bude u suprotnosti sa zakonom.
U odgovoru na tužbu, kako se navodi u presudi, tuženi organ (Ministarstvo) je ostao pri razlozima iz osporenog rješenja sa predlogom da se tužba odbije kao neosnovana.
Sud je ustvrdio da je tužba osnovana, te u odluci citira zakonska rješenja i Pravilnik, navodeći da, „između ostalog, tuženi organ, iako je bio dužan, nije se izjasnio na ove navode žalbe koji su mogli biti od uticaja na rješavanje predmetne upravne stvari, kao ni na ostale navode žalbe, tj. samo je paušalno naveo da su cijenjeni svi navodi žalbe, ali da je utvrđeno da isti ne doprinose drugačijoj odluci u konkretnoj pravnoj stvari“.
– Kako tuženi nije cijenio navode žalbe, sud nalazi da je takvim postupanjem počinio povredu pravila postupka, te da je dovedena u pitanje i pravilnost primjene propisa, a samim tim i zakonitost osporenog rješenja, pa je tužbu uvažio i osporeno rješenje poništio, navodi se u presudi.
Uslovi za naknadu troškova kod privatnika
Pored zakonskog rješenja, u obrazloženju presude je citirana i odredba člana 18 Pravilnika o bližim uslovima i načinu ostvarivanja određenih prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja („Sl list CG“, br. 012/18, 042/18), kojom je „propisano je da se osiguranom licu koje po uputu izabranog doktora nije moglo da ostvari zdravstvenu uslugu kod davaoca zdravstvenih usluga, može odobriti naknada troškova na ime pružene zdravstvene usluge u privatnoj zdravstvenoj ustanovi koja se ne nalazi u mreži zdravstvenih ustanova, ukoliko se utvrdi da zdravstvena usluga nije mogla da bude pružena u roku utvrđenom kriterijumima o Listama čekanja u skladu sa opštim aktom o Listama čekanja ili u zakazanom roku, odnosno ukoliko se zdravstvena usluga ne pruža kod davaoca zdravstvenih usluga, a usluga se obezbjeđuje na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja“.
Foto: Ilustracija/elements.envato
