Na današnji dan, prije 25 godina, na području rožajskog sela Kaluđerski Laz stradalo je osam kosovskih civila, a više njih je ranjeno. U napadima od strane Vojske Jugoslavije, u periodu od aprila do juna, na nekoliko lokacija u rožajskoj opštini, ubijene su 22 osobe albanske nacionalnosti, među kojima je bilo djece, žena i starih.
U čast sjećanja na žrtve, danas je iz Kaluđerskog Laza poručeno da je krajnje vrijeme da pravosudni organi Crne Gore konačno krenu u procesuiranje tog zločina.
Devedesetogodišnji učitelja u penziji, Sokola Dacija, svaka stopa rodnog Bukelja podsjeća na ljude koji su u tom mjestu, umjesto zaštite, pronašli smrt.
„Dvojica su došli da pitaju, imaju li gdje, mogu li da naprave konak, da uzmu parče hljeba, ne znajući da je tu vojska. I kad su otvorili ova vrata, ušli su tamo, tu je vojska bila. Nijesu ništa uradili. Tu je poginuo Afrim Đura, unutra u sobi je poginuo“, priča Dacija.
Vojska je 18. aprila 1999. godine naredila stanovnicima Bukelja da zajedno sa izbjeglicama napuste selo, što su i učinili. No njihova patnja je tek tu počela.
„I mi mještani i izbjeglice, svi smo krenuli uz ovaj put. Kad smo došli ovdje, naišla je neka vojska. Nijesu nikoga pustili, što ga nijesu maltretirali. Bilo djecu, bilo žene, bilo starije ljude“, kaže Dacija.
Tu je pala i druga žrtva. Na mjesto gdje je pronašao tijelo Selima Keljemendija, Sokol je svojim rukama postavio spomen obilježje.
„Tu su ga pucali i on je pao ovde, iza ovog kamena. Kažu da mu se jedna kćerka stavila oko nogu i oni su bacili kćerku i uzeli njega“, priča Dacija.
Krvavi pir, koji je ponio još šest života, dešavao se istoga dana na kilometar i po razdaljine u selu Kaluđerski Laz.
Ovo područje, koje se nalazi nedaleko od granice, u toku rata na Kosovu, bilo je zona spasa za desetine hiljada Albanaca, koji su utočište tražili na teritoriji Crne Gore. Tu je danas, nakon 25 godina od zločina, upriličen skup u ime sjećanja na nastradale.
„Žao mi je svakako porodica i sve one koji su izgubili svoje živote ovdje na ovom prostoru“, kazao je Rahman Husović, predsjednik Opštine Rožaje.
A živote su izgubili isključivo civili.
„Niko od njih, od svih tih koji su bili u koloni, nije imao ni britvu u džepu“, kazao je Šemso Dedeić, načelnik rožajske policije devedesetih godina.
Sa skupa je upućen apel državi da konačno krene u procesuiranje tog zločina.
„Imam osjećaj da se ukrenuli neki, da tako kažem, topli vjetrovi u tom smjeru“, ocijenio je advokat Velija Murić.
Mjesta Bukelj i Kaluđerski Laz ostala su trajno pusta. Ljude koji su svjedočili surovim vremenima, tješi samo nada da će pravda jednog dana biti zadovoljena.
Foto: Screenshot/RTCG
