Aleksandar Aco Mijajlović podigao je za godinu više miliona u kešu kojima se ne zna trag, pa s tim i novcem koji je navodno nezakonito stekao švercom cigareta, ništa ga ne sprečava da pobjegne iz države i eventualno obešteti firme koje su za njegovu slobodu garantovale sa 1.100.000 eura.
Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) to navode u žalbi na odluku Višeg suda da se Mijajlović uz jemstvo pusti na slobodu, koju je potvrdio Apelacioni sud.
Tužilaštvo tvrdi da taj drugostepeni sud nije vrednovao činjenicu da propadanje jemstva ne bi predstavljalo nikakav problem ni firmama koje su garantovale za navodnog šefa kriminalnog Grand klana, ali ni za njega da im u tom slučaju vrati novac…
Sa druge strane, isti Apelacioni sud, umnogome je drugačije rezonovao u slučaju odlučivanja o jemstvu ponuđenom za Petra Lazovića – navodeći da ni više od devet miliona eura nije dovoljna garancija da tog bivšeg policajca odvrati od bjekstva, odnosno da propadanje tolikog novca “ne bi imalo značajnije posljedice po poslovanje” kompanija što su imovinom jemčile da neće ugoziti nastavak krivičnog postupka…
Mijajlović je istražni zatvor napustio 24. aprila, a uhapšen je 19. februara po nalogu SDT-a koje ga tereti da je sa još jednom osobom formirao kriminalnu grupu za krijumčarenje cigareta.
Nekadašnji agent tajne službe Petar Lazović još je u pritvoru, a u više krivičnih predmeta tereti se da je blisko sarađivao sa kavačkim kriminalnim klanom.
Žalba SDT-a
Specijalno tužilaštvo u žalbi na odluku o puštanju Mijajlovića na slobodu, navodi da je nejasan i nepotkrijepljen činjenicama zaključak sudije za istragu da Mijajloviću pritvor bude zamijenjen jemstvom i mjerama nadzora.
“Dakle, nesporna je vrijednost nepokretnosti koje su date kao obezbjeđenje iznosa jemstva, te da ta vrijednost u ukupnom iznosu od 1.112.900,00 eura, predstavija značajnu vrijednost sa aspekta rezonovanja koje se može očekivati od većine građana. Međutim, navedene nepokretnosti, kako to proizlazi iz okolnosti i dokaza pribavljenih u dosadašnjem toku postupka, po svom porijeklu i strukturi nemaju takav značaj za okrivljenog Aleksandra Mijajlovića kao ni za davaoce jemstva. Na to je ovaj tužilac ukazao sudiji za istragu u mišijenju povodom predloga za jemstvo, ali ovim pitanjima sud se nije bavio”, navodi se u žalbu Tužilaštva.
Poručili su da konstatacija sudije – da su davaoci jemstva osobe bliske okrivljenom: da je Miladin Mijajlović brat od strica okrivljenog, Andrea Ubović njegova kuma, a Veselin Kovačević porodični prijatelj, ne znači ništa u nedostatku elaboracije…
“Nedovoljna je da bi se moglo ocijeniti kako bi na okrivljenog i davaoce jemstva uticala eventualna propast jemstva, jer i u slučaju propasti jemstva poslovne aktivnosti koje okrivljeni očigledno ima izvan Crne Gore i ostvareni prihodi okrivljenog po bilo kom osnovu, relativizuju značaj i težinu gubitka imovine sa kojim bi okrivljeni suočio davaoce jemstva u slučaju da jemstvo propadne”.
Tužioci obrazlažu da se iz zvaničnih finansijskih iskaza za 2023. godinu, vidi da je kompanija “Easy Drive” 100 odsto u vlasništvu Mijajlovića i da je u istoj godini ostvarila poslovne prihode od 5.695.798 eura i prihode iz vanrednog poslovanja 7.734,462 eura.
“Okrivljenom Aleksandru Mijajloviću je Easy Drive u periodu od juna 2023. godine do februara 2024. godine, isplaćena dividenda u iznosu od 3,67 miliona eura, koje je okrivljeni gotovinski podigao sa svog računa u CKB banci i ne postoji dalji trag tokovima novca. Pored toga, okrivljeni je u 2023. godini od pravnog lica ‘Bemax’ prihodovao 1,5 miliona eura (od 17. 1. do 28. 3. 2023. godine) po osnovu prenosa udjela. I ova sredstva su u relativno kratkom roku podignuta sa njegovog tekućeg računa i nije više bilo evidenitranih novčanih transakcija sa tog računa kojima bi se mogao pratiti tok novca. Dakle, prednje jasno ukazuje da se radi o iznosima prihoda koje je okrivljeni ostvario samo u jednoj godini, koja uz imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret, značajno i višestruko prevazilaze visinu ponuđenog jemstva, a samim tim obesmišljavaju i relativizuju značaj koje jemstvo ima kako za okrivijenog, tako i za davaoce jemstva koji su sa njim u bliskom odnosu i težinu gubitka imovine sa kojim bi okrivijeni suočio davaoce jemstva u slučaju da isto propadne, imajući u vidu da im navedeni iznos može vrlo lako nadokanaditi ukoliko za tim bude bila potreba”, navode iz SDT-a.
Vijeće Višeg suda kojim je predsjedavao Boris Savić odbilo je njihovu žalbu kao neosnovanu.
Nedovoljna garancija
Apelacioni sud, međutim, u slučaju Lazovića konstatuje da visina jemstva od 8. 8.326.231 eura, koje su za njega ponudile kompanije “Razvršje” i “Gufo”, nije garancija da optuženog odvrati od bjekstva.
Oni, svakako, navode i druge razloge – težinu krivičnih djela za koja je okrivljen, ali i činjenicu da rođena sestra istog živi u ltaliji…
“To je osnovan zaključak prvostepenog suda da ponuđeno jemstvo nije prioritetnije okrivljenom od njegove bojazni za ishod postupka i zaprijećenu kaznu u slučaju da se oglasi krivim, odnosno, da mu nije pretežniji interes da ostane u Crnoj Gori i da se odaziva pozivu suda u odnosu na kaznu koju može očekivatí u slučaju da bude oglašen krivim s obzirom na zaprijećenu kaznu za krivična djela koja mu se stavijaju na teret, pa je i ovaj sud mišljenja da gubitak ponuđenog jemstva od strane trećih lica nije dovoljna garancija, jer ne bi toliko uticao na okrivljenog da ga odvrati od bjekstva”, piše u sudskoj odluci.
Pojašnjavaju da je “Gufo”, kao jedan od davalaca jemstva, posljednjeg dana 2023. posjedovao stalnu imovinu u iznosu od 14.234.781 eura, a ukupnu aktivu u iznosu od 18.966.986 eura. Istovremeno, pišu “Razvršje”, kao drugi davalac jemstva, posjeduje nekretnine, postrojenja i opremu u vrijednosti od 2.390.550,00 eura, a ukupna aktiva preduzeća iznosila je 9.338.992,00 eura, kapital društva iznosio je 5.396.281,00 eura…
“A na dan 31.12. 2021. godine ukupna aktiva i kapital istog iznosila je 14.735.273,00 eura, dok iz javno dostupnih izvora podataka (elektronskog katastra) proizlazi da je isto vlasnik ili suvlasnik velikog broja nopokretnosti na teritoriji cijele Crne Gore, pa eventualno propadanje jemstva, po nalaženju ovog suda, ne bi imalo značajnije posljedice po poslovanje ovih pravnih lica i imovno stanje”, dodaju.
Iz suda ipak navode da visina jemstva ne odgovara ni težini kriminalne uloge koju je, kako se to osnovano sumnja, u realizacijíi kriminalnog plana, imao Lazović: “S obzirom na to da je okrivljeni, kako se to osnovano sumnja, postao član kriminalne organizacije čiji je zadatak bio da postupa po naređenjima organizatora te kriminalne organizacije Zvicer Radoja”…
Nije to mala cifra
Odbijajući žalbu SDT-a, iz Višeg suda konstatovali su da je jemstvo od 1.112.900 eura dovoljna garancija da Mijajlović neće pobjeći, ali i da je imovina koja je data na ime jemstva, značajna u odnosu na kompletan imetak firmi koje su je založile.
“Sudija za istragu je nasuprot žalbenim navodima, pravilno utvrdio da su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi… za puštanje okrivljenog na slobodu uz ponuđeno jemstvo… Predstavlja dovoljnu garanciju da se okrivijeni neće kriti ili pobjeći i tako ometati vođenje krivičnog postupka, te da će se odazivati na pozive suda, što je okrivljeni i sam obećao u izjavi koju je dao pred sudijom za istragu”, piše u odluci suda.
Nasuprot navodima žalbe SDT-a, stoji u tekstu, ovo vijeće je cijenilo ukupnu imovinu davalaca jemstva… te zaključilo da imovina koja je data na ime jemstva, u odnosu na njihovu cjelokupnu imovinu – značajna…
“Dakle… ovaj sud je mišljenja da je okrivljenom Mijajlović Aleksandru pretežniji interes da ostane u Crnoj Gori i da se odaziva po pozivu suda u odnosu na kaznu koju može očekivati u slučaju da bude oglašen krivim u postupku koji se vodi protiv njega, pri čemu je eventualni gubitak ponuđenog jemstva od davoca jemstva je dovoljna garancija, jer bi uticao na okrivljenog da ga odvrati od bjekstva”.
Foto: Luka Zeković/Vijesti
