Oštre riječi, ali bez skandala, mnogo pitanja, a malo odgovora, konfuzan format, ukratko oba kandidata su „preživjela“, pitanje je šta su od ovoga imali birači i posmatrači.
U jednoj rečenici – Džo Bajden nije se „zaledio“ i izgubio, kako su neki predviđali, Donald Tramp nije djelovao nadmoćno kako su se neki nadali, javnost je dobila veoma malo konkretnih odgovora i mnogo međusobnih uvreda, često vrlo ličnih i direktnih, puše RTS,
Oni koji dugo prate debate obraćaju mnogo pažnje na govor tijela kandidata i njihovo ponašanje na sceni, a naročito je važno da li se rukuju prije i poslije debate, što je znak da je debata u okviru normalnog političkog dijaloga.
Taj običaj gotovo je nestao od kako se na debatnu scenu penje Donald Tramp, rukovanja je jedva bilo sa Hilari Klinton 2016, kao i sa Bajdenom četiri godine kasnije (tada je i kovid poslužio kao opravdanje), a sinoć se činilo da nijedan kandidat nema ni najmanju želju da protivnika uvaži na bilo kakav način, naprotiv.
Od stupanja kandidata na scenu bilo je jasno da se radi o dva nespojiva svijeta i to nije promijenila ni činjenica da su govornice bile prilično blizu jedna drugoj, najvjerovatnije zbog kadriranja.
Sam format debate bio je veoma neuobičajen. Pitanja su postavljana direktno jednom od kandidata koji je imao dva minuta da odgovori, da bi zatim protivkandidat imao minut da reaguje na taj odgovor.
Poslije toga bi onaj kome je postavljeno pitanje imao dodatni minut da odgovori na odgovor, da bi onda moderatori odlučivali da li će drugom kandidatu dati još jedan minut za reakciju.
Rezultat je da su oba kandidata često ostajala nedorečena u mjeri da su odgovore nastavljali poslije sljedećeg pitanja, ignorišući ono što im je postavljeno i u tome je naročito prednjačio Tramp.
Očekivanje da će Bajden da se „spotakne“, a možda i „strmoglavi“ u ovoj debati trajalo je tek nekoliko početnih minuta gdje je on delovao nesigurno, glas mu je bio veoma hrapav, promukao, koncentracija upitna.
Kako je debata odmicala Bajden je postao sigurniji (ako se poredi sa početkom debate), naročito kada je Trampu upućivao uvredljive komentare.
Trampova taktika bila je da omalovažava Bajdena i njegove rezultate nazivajući ga „najgorim predsjednikom ikada“, ali je istovremeno i veoma često preuzimao inicijativu u odnosu na moderatore, izbjegavajući da odgovori na postavljeno pitanje dok ne razjasni ono što nije stigao prethodno.
To govori da je format bio „neudoban“ za ovu dvojicu kandidata, kao i da su pitanja bila previše opšta za dva minuta odgovora i minut reakcije.
S druge strane, preciznija i konkretnija pitanja neminovno bi vodila optužbama za naklonjenost moderatora i organizatora.
Moderatori su bili gotovo neprimjetni tokom debate, nisu izrekli nijednu opomenu kada su se kandidati međusobno vrijeđali nazivajući jedan drugog „lopovom“ ili „kriminalcem“, samo su nastojali da ih vrate na pitanje ako ne bi dobili odgovor, a vremena za odgovaranje bi ostalo.
CNN je gotovo 90 odsto vremena na ekranu imao oba kandidata, kako bismo gledali reakcije na ono što se govori, što je možda zanimljivo za publiku, ali je veoma loše za kandidata koji govori.
Takozvani „split skrin“ nije običaj u debatama koje organizuje nadstranačka Komisija za predsjedničke debate i to je bila primjedba nekih analitičara.
Utisak poslije debate, ali i glasine koje se šire, je da su Demokrate daleko nezadovoljnije, gotovo uspaničene.
Tačno je da Džo Bajden nije napravio neki dramatičan gaf, ali je djelovao daleko od čovjeka kome treba povjeriti SAD naredne četiri godine.
Upućeni kažu da mnoge uticajne Demokrate i partijski finansijeri očajnički traže drugo rješenje za kandidata, za šta nije ostalo mnogo vremena.
S druge strane, Tramp nije djelovao nadmoćno u mjeri u kojoj su se njegove pristalice (širom svijeta) nadale.
Bio je uobičajeno samohvalisav, ono što je govorio najčešće nije bilo sasvim utemeljeno u podacima, što za Trampa nije neobično, ali biračima šalje poruku da će glasati za istog Trampa za koga su glasali prethodna dva puta, a ne za nekoga ko je četiri godine izvan Bijele kuće iskoristio za lični razvoj kako bi ih bolje služio. A nailaze nikada teža vremena.
Onima koji su se već opredijelili ova debata poslužiće da se još dublje ušanče u svojim pozicijama.
Umjereni i neopredijeljeni birači poslije debate su shvatili da im se nude dva loša izbora i da je na njima da prepoznaju koji je manje loš.
Na najvećoj muci su novinari koji iz ove debate treba da izvuku neku vijest odnosno da istaknu neku novu i svježu političku poruku koju su kandidati čuvali za ovu priliku jer je interesovanje za debatu bilo ogromno.
Takve poruke, jednostavno, nije bilo ni na jednoj strani.
Ponovljeno je ono što smo mnogo puta čuli do sada, a ako se budu brojale najčešće izgovorene riječi u debati, riječ „lažov“ biće, sasvim sigurno, visoko plasirana.
Ovo je najranija predsjednička debata ikada održana u SAD, prije partijskih konvencija na kojima se donosi konačna odluka o tome ko će biti kandidati na izborima u novembru.
Sljedeću debatu organizuje TV mreža ABC desetog septembra, a do tada su moguća različita iznenađenja počev od toga ko bi sve mogao da se nađe na bini.
Po tom pitanju Tramp stoji neuporedivo bolje. Ali, pitanje je da li mu to što je bio sigurniji u sinoćnjoj debati ide na ruku odnosno da li bi održao svoju trenutnu prednost u anketama ukoliko bi Demokrate iznenada promijenile kandidata.
A to će biti glavna tema narednih dana.
Što se same debate tiče, vijest je da je prošla.
Foto: elements.envato
