Ravno do dna

Piše Vojin Grubač, politički analitičar

Političko i javno posrtanje Nebojše Medojevića, šefa vanparlamentarnog PzP-a, kao da nema kraja, iako to i dalje ne utiče na poznatu inflaciju njegovih izjava koja je posljedica nekontrolisane hiperaktivnosti dotične političke ličnosti.

Naime, javnost je preko medija upravo obaviještena da je Osnovni sud u Podgorici donio prvostepenu presudu u predmetu po tužbi premijera i predsjednika Pokreta Evropa sad Milojka Spajića, protiv lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića, prema kojoj Medojević treba da plati Spajiću 3.000 eura zbog povrede ugleda i časti, kao i da presudu objavi u medijima o svom trošku.

Kazna uopšte nije visoka, očito je simbolična, ali visok odjek ima informacija advokata Danila Radulovića da Medojević “nije pružio bilo kakav dokaz kojim bi potvrdio svoje navode koje je godinama iznosio na račun Spajića”.

Ne pružiti “bilo kakav dokaz” je porazna pozicija za bilo kojeg ozbiljnog političara, pogotovo čovjeka koji tvrdi da “sve zna” i koji je “uvijek u pravu.

Ispalo je da u slučaju neumornog režiranja afera oko Spajića, što je trajalo u raznim epizodama par godina, Medojević ništa nije konkretno znao, već je javnosti predočavao sopstvene halucinacije.
Elem, ako znamo da je sve te optužbe Medojević plasirao uz salve uvreda, a ispalo je da optužbe u sudskom procesu nije mogao dokazati, mora se konstatovati da lideru PzP-a hronično hrama političko vaspitanje i nedostaju crte koje krase “dostojnog džentlmena”.

Kod Medojevića duže vremena figurira “laž i mimikrija” kao obrazac političkog djelovanja. To nije samo pokazala tužba od strane Spajića i njen današnji epilog. Uz višegodišnje opravdano dizanje buke oko “Đukanovićeve hobotnice”, teško se oteti utisku da je političkom krilu te hobotnice Medojević podigravao u kontinuitetu, i to u ključnim momentima. To je standardno pravilo dvostrukog političkog djelovanja: stalna kritika tzv. “protivnika”, a potom pomoć u ključnom trenutku.

Na primjer, napadi Medojevića na Vladu Krivokapića, u periodu kada je samo jedan poslanik GP URA mogao preći na stranu DPS-a i poništiti rušenje Đukanovića 30. avgusta 2020. je bilo, takođe, izvan zdravog smisla ali u skladu s ponašanjem “poželjnog opozicionara”.

Identično ponašanje Medojevića je bilo u prvom krugu predsjedničkih izbora kojeg je obilježilo plansko ostrvljivanje na kandidata Spajića, kao i učešće u providnom režiranju afere Do Kvon uoči zadnjih parlamentarnih izbora, što nije bilo ništa drugo do “duvanje pod rep” Đukanoviću i njegovoj partiji.

U tim periodima napada na Đukanovića nije imao. Targetovao je one koji su u tom momentu opasni po Đukanovića. Vrlo providno. Na kraju je stigla kazna glasača, čiju je inteligenciju Medojević očito potcijenio u afektima samoljublja, pa je zbrisan iz parlamenta s tužnim rezultatom: dalekim od cenzusa. Razlog za vanparlamentarni strmoglav Medojevića je prost. Narod je instinktivno osjećao da je Medojević i pored halabuke koju diže, ipak sumnjiv igrač što su pokazali mnogobrojni tragovi koje je ostavio iza sebe.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Stav“nisu nužno i stavovi redakcije „Portala RTNK“)

Foto: RTNK

NIKŠIĆ PROGNOZA

Table of Contents