Crna Gora sad

piše Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta „Ozon“

Prosto se ne mogu oduprijeti utisku da se tokom predsjedničkih izbora malo čim manipulisala javnost
kao procesom evropskih integracija. Međusobne optužbe ko je kriv za stagnaciju, koju niko više ni ne
spori, da nijesu tužne bile bi smiješne. Potpuno je jasno da je unutrašnja kriza u Evropskoj Uniji, započeta
Brexit-om, nastavljena Covid 19 pandemijom, pa aktuelnim ratom Rusije i Ukrajine, otvorila prostor
zemljama kandidatkinjama da pokažu pravo lice i koliko zaista ulažu napora da dostignu standarde
neophodne za postizanje (ne)željenog cilja. Vidjeli smo i koliko se u Crnoj Gori uradilo po tom pitanju.
Umjesto da smo se u ova turbulentna vremena, kao mali sistem okrenuli sebi, radili u svom dvorištu na
uspostavljanju povoljnog investicionog ambijenta, kao države u kojoj se garantuje stabilnost, koja ima
šta da ponudi,stalnom političkom, socio-ekonomskom, kulturološkom krizom pokazali smo čini se pravo
lice. Lice sa ožiljkom, koje će na svakoj granici sumnjivo gledati. Kao I one odgovorne za to, koje
svakodnevno gledamo I slušamo, nevjerujući sopstvenim očima i ušima.
Naše dugo putovanje u Jevropu, još uvijek nema ni vrijeme trajanja, što znači da se radi o avanturi, koja
nosi neizvjesnost i zahtjeva upornost, posvećenost, dobru psihofizičku kondiciju i vjeru.
Koliko su nam rukovodeći kadrovi vjernici po pitanju evropskih integracija pokazuju njihova (ne)djela u
tom procesu, a složićemo se, ili nećemo, jer svako ima pravo na stav, nema se puno toga pokazati ni
prikazati.
Ono što se može uraditi odmah jeste posvetiti se sebi i svom domu, jer nikako nije dobro pokušati iz
kuće izaći neuredan, probušenih džepova i spuštene glave.
Toliko je toga što se mora i može sad i odmah, da se više ne smije ignorisati potencijal za održivi razvoj
niti tolerisati nesposobnost.
Crnogorsko proljeće trebalo bi da obilježe ozbiljne pripreme ne za parlamentarne izbore, što je svakako
važno, već za ljetnju turističku sezonu koju moramo gledati kao šansu za prevazilaženje ekonomske
krize.
Pričati o regionalnom liderstvu u minimalnim i prosječnim zaradama, dok na svakom koraku imamo onih
koji ne mogu skrpiti kraj sa krajem, isto je kao prodavati maglu. Nama je potreban čist vazduh kako bi
mogli prodisati i zdravo posmatrati bitne stvari. One životno bitne.
Mora se krenuti u čišćenje, kako u javnoj administraciji dominantno partijski obojenoj, tako i na terenu,
ukoliko ne želimo da budemo prepoznati kao neuređeno smetlište loših politika i nekulture življenja.
Neshvatljivo je da nam izbori budu važniji od recimo prostornog plana, kojim se definiše način razvoja.
Da se tokom zakonske procedure usvajanja ovog važnog dokumenta priča koliko o lokalnim izborima u
Šavniku, vjerujem da bismo imali priliku da taj dokument bude onakav kakav trebamo. Mi kao građani i
društvo a ne kao on i njegovi, kako je do sada bio slučaj.
Nije mi namjera da kritikujem radi kritike, već želim da podstaknem na razmišljanje o tome šta svako od
nas može uraditi da nam bude bolje.
Kad bi svako od nas stavio na papir predloge za bolje uslove u svom naselju za početak, razgovarao o
tome sa ukućanima i komšijama, vjerujem da bi se nešto i sprovelo u djelo. Previše su nas zatrovali
politikanstvom, možda i više nego što smo ili želimo biti svjesni toga.

Dosta se nas i povuklo u sebe, zbog razočarenja svojim ili tuđim odlukama, što se mora prevazići.
Ta letargičnost, ravnodušnost, izjedaju nas iznutra i nije zdravo ne reći šta misliš onome kome treba.
Javno je najbolje, ali možda i sami sebi trebamo očitati lekciju.
Ljudski je griješiti, ali je i ljudski željeti živjeti dostojanstveno od svog rada i svoje zarade.
Zato trebamo prije svega procjeniti sebe, pa onda I sve oko sebe Što realnije to bolje, jer znamo da
među nama ima prilično onih koji misle da mogu upravljati i satelitima.
Krenimo od kuće, pa onda polako planski put drugih destinacija. Sa kartom, dostojanstvom i punim
novčanikom. Naravno ako hoćemo da doživimo puni ugođaj, a ne da čistimo tuđa dvorišta za koru hleba.
Polako, pa đe stignemo. Ipak niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore.

(stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije RTNK)

Pročitajte još:

NIKŠIĆ PROGNOZA