piše: Lazar Šoć
Da li u narednom okupljanju naše reprezentacije za mečeve sa Slovačkom i Bugarskom početkom juna treba da bude novih lica? I ako da — ko bi to mogao biti?
Gledajući kroz prizmu ključnih kriterijuma za poziv — đe, kako i koliko neko igra — kategorija „naši u inostranstvu“ prilično je tanka. No, nije sve tako sivo i, uz temeljno i sistematsko praćenje crnogorskih igrača izvan lijepe naše, uvijek se može doći do nekoliko zanimljivih imena. U ovom slučaju, onih koji do sada uopšte nisu bili pozivani za reprezentaciju ili, ako jesu, nisu debitovali.
Marko Bugarin: Igra glavom i — igra glavom
Centralni bek, Bunjodkor (Uzbekistan)
Onima koji pomnije prate naše fudbalske pečalbare ime Marka Bugarina nije nepoznato. U kontinuitetu igra odlično za Bunjodkor u uzbekistanskoj ligi (koja je, kao i većina svjetskih liga, bolja nego što se nama čini), a poznat je i ljubiteljima Prve CFL — još prošle sezone bio je u Otrantu.
Štoper iz Bijelog Polja visok je čak 1,98 m. Zbog građe vrlo lako ga je, po inerciji, svrstati u grupu štopera-fajtera. No, visina je u osnovi samo njegova propratna prednost.
Najveći kvalitet. Bugarin je prije svega kreativan igrač. Učestalo radi ono što po naprednom shvatanju fudbala štoperima i pripada — da organizuju igru. Direktnim, pravovremenim i oštrim dodavanjima siječe protivničke linije i nalazi vezne igrače i napadače. Prilike za ovakve ofanzivne proboje dodavanjem iz zadnje linije na utakmici su brojne. Bugarin ih redovno koristi.
Zašto bi trebalo da bude pozvan? U mnogim utakmicama, kao protiv Gibraltara, Farskih Ostrva, Lihtenštajna i Andore, naši štoperi minimalno su doprinosili razvoju napada. U poređenju sa ostalim centralnim bekovima naše reprezentacije, samo je Vujačić trenutno po ideji i tehnici ispred Bugarina, dok je štoper Bunjodkora u ovom segmentu znatno ispred i Šipčića i Rubežića.
Da zaključim: visoki Bugarin igra glavom kad je lopta u vazduhu, ali i kad je ima u nogama.
Andrija Dragojević: Čekanje na debi
Golman, Urartu (Jermenija)
Dragojević je već u tri navrata bio na reprezentativnom spisku — dva puta kod Hadžibegića i jednom kod Radulovića — ali nijednom nije debitovao. Brani za jermenski Urartu, koji je drugi na tabeli. U posljednjim kolima dobio je priliku nakon duže pauze, a njegova forma po povratku među stative je impresivna.
Najveća snaga. Andrija Dragojević je kompletan golman. Odlikuju ga tri kvaliteta. Prvo, refleks i hitro kretanje na golu. Njegov golmanski stav praktično je savršen i uvijek je spreman na reakciju. Drugo, igra nogom. Loptu distribuira precizno, smireno i smisleno, bilo sa zemlje, bilo kroz degažman. Treće, mentalna čvrstina. Bez obzira na rezultat, uvijek je uz saigrače, iako kao golman od njih puno i zahtijeva. Sve u svemu: spreman, smiren i siguran.
Zašto bi trebalo da bude pozvan? Vučinić je na prethodna tri okupljanja pozivao istu golmansku trojku: Petković — Popović — Nikić. Mada sva trojica imaju kvalitet, selekciju među stativama ne bi trebalo prerano okameniti i učiniti neprohodnom za ostale.
Naravno, ko zaslužuje poziv zaslužuje, ali forma golmana i njihov status u klubu mogu se za vrlo kratko vrijeme drastično promijeniti. Za takve prilike treba biti spreman.
Luka Malešević: Iz kvalitetne lige
Desni bek, Monterej Bej FC (SAD)
Malešević je primarno poznat po igrama u domaćem prvenstvu za Dečić, Petrovac i Mornar. Iz naše lige otisnuo se upravo ove zime, nakon polusezone u Mornaru. Iako njegovom Monterej Beju trenutno ne ide najbolje, naš bivši U21 reprezentativac igra standardno na desnom beku.
USL Čempionšip, liga u kojoj Malešević igra, drugi je rang takmičenja u SAD-u. Ali prava percepcija o vrijednosti i kvalitetu stiče se tek kada se detaljno odgledaju utakmice ove lige — koliko je igrački jaka, taktički raznovrsna i medijski praćena.
Najveći kvalitet. Maleševićev kvalitet broj jedan je odbrana. Bilo da se radi o igri jedan na jedan, postavljanju u liniji ili saradnji sa golmanom — sve je na mjestu.
Sa druge strane, u napadu se zasad ne ističe previše. Ovakva „korektna“ igra — ne griješiti u odbrani, ali ni ne stvarati višak u napadu — boljka je manje-više svih naših bekova koji prolaze kroz reprezentaciju i kalup iz kojeg tek povremeno neko uspije da iskoči. No, besprekorna defanziva (u kojoj može igrati i lijevo i desno) ga svrstava u krug kandidata. Igra jednako dobro na desnom i lijevom beku.
Zašto bi trebalo da bude pozvan? Zbog kvaliteta lige u kojoj igra. Poziv našem desnom beku pokazao bi da se jednako prate sve lige i da se cijene igrači iz sredina koje zahtijevaju visok nivo kulturološkog senzibiliteta i izgrađenosti ličnosti.
Američki USL je taktički i igrački izuzetno jako prvenstvo, jedno od najboljih u kojima naši fudbaleri grade karijere, i samo igranje u ovom šampionatu uspjeh je koji treba vrednovati.
Što je jun bez debija
Marko Bugarin, štoper Bunjodkora, vjerovatno je kandidat broj jedan sa ove liste potencijalnih debitanata u predstojećim prijateljskim mečevima naše reprezentacije početkom juna. Od sva tri imena — tu su još Dragojević i Malešević — najpotpunije štrikira sve tri kolone: i đe, i kako, i koliko igra. Smatram da bi automatski oplemenio igru naše zadnje linije.
S tim u vezi, završiću riječima Tomislava Ivića, najvećeg jugoslovenskog i jednog od najvećih trenera u istoriji ovog sporta:
„Čekanje pravog trenutka da se krene naprijed pašće na leđa zadnjih odbrambenih igrača. Zato bih ja tamo postavio najiskusnije i najbolje, što sam već i radio u Hajduku. Oni otraga kreiraju…“
naslovna fotografija: FSCG
ostale fotografije: Lazar Šoć (kreirano u Canva)
Trenutno zvone za FK Budućnost, kud nemaju znanja, rukovodstvo nema ni obraza!