Fudbalski klub Čelik osnovan je 1957. godine kao dio istoimenog sportskog društva. Bio je to dugo decenija radnički klub koji je funkcionisao na amaterskoj snovi, ali ljubav i entuzijazam zaljubljenika u fudbal i u „Metalurge“ bio je sve samo ne amaterski.
Prve simpatije privukao je od ne malog broja radnika nikšićke Željezare, koji su odmor i razonodu nakon teškog rada u pogonima najveće fabrike u Nikšiću tražili upravo na utakmicama ovog kluba.
Iako je formiranje Čelika kao i sve novo ulivalo veliku nadu i entuzijazam, vjerovatno se nije moglo naslutiti da će ovaj klub izrasti u jednu od najljepših sportskih priča grada zajedno sa svojim navijačima.
Ipak, i pored mnogo lijepih događaja koji su obilježili istoriju “metalurga“ bilo je i teških trenutaka. Osvajali su se trofeji, izlazio je klub i na evropsku scenu, ali je prije nekoliko godina doživio i gašenje. Ipak, voljom i željom mnogih čije srce kuca za Čelik ekipa je ponovo ugledala svjetlost dana.
Sportski radnik i dugogodišnji sekretar kluba, koji je napisao i knjigu o Čeliku, Blagoje Đukanović, osvrnuo se na sami početak Čelika.
“1956. godine Željezara je počela sa radom. A sledeće 1957. godine formirano je Radničko sportsko društvo Čelik, a među kojima je jedna sekcija bila Fudbalski klub. Nije Čelik tada imao ni slačionica ni nikakvog prostora”, ističe Đukanović.
Čelik je dugo vremena funkcionisao na amaterskoj osnovi, da bi se kasnije se način rada mijenjao a i rezultatske ambicije su rasle.
“To je bio radnički klub koji je živio na amaterskoj osnovi, znači nije bilo nikakvih primanja i to je neka bila njegova vrlina i nije se težilo da se postigne neki veliki uspjeh, važno je bilo da se takmiče i da se njeguje fer plej”, dodaje Đukanović.
Rade Krivokapić, koji je dugo godina bio igrač Čelika, kao i trener potvrđuje nam da se za ovaj klub nije igralo za novac več iz ljubavi. Rade je bio akter prvog zvaničnog derbija između Sutjeske i Čelika koji su „metalurzi“ riješili u svoju korist rezultatom 1:0.
“Mi smo takoreći igrali bez novca, ali imali smo stvarno uslove za rad, imali smo opremu, hranu i spavanje gdje smo igrali. Mislim da je drugarstvo bilo na visokom nivou”, ističe Krivokapič.
Čedomir Abramović je čak četiri decenije bio vjeran Čeliku. Mnogo lijepih stvari pamti iz tog dugog perioda. Čedomir je bio strijelac odlučujućeg gola u prvom susretu Sutjeske i Čelika.
“Gledao sam fudbalere koji su igrali za Čelik, Šturanović, Adžajlić, pa onda Momo Minić golman. To su igrači koji su stariji i koji su vodili Čelik tada. Onda sam ja počeo 1970. godine zajedno sa mojim kolegama Slobo Danilović, Slobo Popović” navodi on.
Mnogo neobičnih priča krije Čelikova istorija. Jedna od njih je vezana za prvi derbi Čelika i Sutjeske. Ilija Zeković potiče iz sportske porodice, a kao igrač “metalurga” imao je tu čast da igra protiv rođenog brata Novaka, koji je u to vrijeme bio kapiten Sutjeske.
“Ja u Čeliku nisam igrao iz interesa nego izljubavi. Gore u željezaru imao sam sve privilegije. Kad je trebalo da idem na trening puštali su me. Bili smo svi za jednoh jedan za sve i to je bila jedna familija”, ističe Zeković.
Murat Adžajlić ostavio je nezaboravan trag i u velikom i u malom fudbalu. Naravno da se u toj priči nije mogao zaobići ni Čelik.
“Te ljude nisu interesovali pare, igrali su iz ljubavi. Čelik su posebno voljeli ljudi koji su radli u Željezari. Tu je dolazilo možda po 500 600 ljudi na treninge da prati. To su pravi navijači”, navodi Adžajlić.
Dosta puta se dešavalo da neko ko je svoju karjeru izgradio u Sutjesci ostavi trag i u Čeliku. Tim putem je krenuo i Dražen Međedović, nekadašnji kapiten “plavih” i dijete Sutjeske, koji je sada trener “metalurga”.
“Čelik se vratio na jedna velika vrata, sa jednim poštenim odnosom sa, jednom reorganizacijom od temelja. Svi navijači koji su spektakularni, i sve ljubitelji fudbala trebaju da doprinesu što većoj masovnosti na utakmicama kako bi se čelik u svakom smislu vratio u viši rang takmičenja”, kaže Međedović.
Neizostavni dio svake pomisli na Čelik su navijači ovog kluba. Popularna ”Fap mašna” formirana je 2001. godine sa idejom da bude originalna navijačka priča i u tome uspješno istrajava više od dvije decenije. I ako je klub doživio gašenje navijači nisu odustajali. “Fapovci” su poznati i po svojim gostovanjima.
“Fap mašina je stvorena kao neki rmantičarski pokret, kao pandan tadašnjim navijačima koji su stavljani u ravan sa huliganstvom, sa nasiljem”, ističe Ivan Šljukić jedan od osnivača Fap mašine.
Svaka uloga u Čeliku je bitna i svakoj se daje značaj. To potvrđuje i dugogodišnji medicinski tim koji čine doktor Zoran Mrkić i fizioterapeut Rade Gutović. Njihovo iskustvo potvrđuje i pose0bnu emociju koju čini se može da da samo Čelik.
“Čelik je krasilo to što su igrali samo Nikšičani. Nije bilo straaanaca. Znači ljudi koji su voljeli fudbal i okupljali se oko fudbala. “Fapovci” su posebna priča, to nema niko na kugli zemaljskoj. Ni Bazil, ni Argentina”, kazao je za RTNK Gutović.
Doktor Mrkić kaže da je Čelik sada na nekom novom početku.
“Ja se nadam da će u skladu sa nekim drugim stvarima koje pokušavaju da se riješe, i sport, posebno fudbal naći mjesto u tome i nadam se nekim boljim danima za Čelik”, ističe Mrkić.
Mnogo vode je proteklo Bistricom od kada se na fudbalskoj sceni pojavio Čelik. Razne nevolje su prijetile i sustizale nikšički klub, ali “metalurzi” zajedno sa “Fap mašinom” ostaju jedna lijepa priča grada pod Trebjesom koja ima još puno toga da kaže…
Branko Čupić
Foto: FK Čelik
Video: RTNK
