U susret fudbalskom ljetu

piše: Lazar Šoć

Ljeto je uvijek vrijeme za refleksiju nad prethodnim, ali i pripremu za ono što dolazi. Kako u životu, tako i u fudbalu.

Prva CFL: Od zime do danas

Vratimo se pola godine unazad. Naši klubovi su na pripremama po inostranim trening-centrima, đe igraju sa jakim sparing-partnerima. Dovode veliki broj novih igrača, neki i nove trenere. Pripremaju se skoro dva mjeseca — dovoljno za uigravanje. I šta se nakon cijelog tog perioda zimske inkubacije promijenilo u odnosu na prvi dio sezone? Ništa posebno. Očekivao sam da sama igra bude trideset posto bolja nego što je bila na jesen. Prevario sam se.

Jeste se u medijima više govorilo o taktici, to je tačno; neki klubovi, kao Petrovac, imali su odlično sređen stadion; Navijači Arsenala, recimo, bili su bolje organizovani — meč sa Sutjeskom bio je za pamćenje; bilo je odlično posjećenih utakmica, kao Jedinstvo – Bokelj; bilo je i dobro taktički pripremljenih ekipa — Dečić sa Jandrićem. Ali, sve ukupno, nije bilo većih pomaka. Zašto?

Problematični stavovi

Umjesto internacionalizma prihvatili smo provinciju. Niti nas interesuje što drugi rade, niti ih dovoljno poštujemo, niti od njih učimo. Odigrati toliko utakmica u evropskim kvalifikacijama, a ne poprimiti ništa — ni sistem, ni stil, ni ideju — prelazi u sferu sociološkog fenomena. Posebno danas, kada doći u dodir sa ostatkom svijeta nikad nije bilo lakše.

Umjesto perfekcije prihvatili smo površnost. Nije bitno kako je na terenu povučena linija, iz kojeg vijeka je televizijska grafika ili da li je mreža na golu zategnuta. U pravu ste — to jesu detalji. Ali detalji koji o nama puno govore. I nama samima i drugima. Skaut evropskog kluba, makar i podsvjesno, sigurno neće toliko cijeniti našu ligu koliko bi je cijenio da je sve na mjestu i doćerano.

Umjesto eksperimenta prihvatili smo rutinu. Igra u bilo kojoj formaciji osim 4-2-3-1, ili njena promjena tokom utakmice, kod nas je i dalje izuzetak. U ostatku Evrope i svijeta nije tako. Uzmimo za primjer finale azijske Čelendž lige, pandan Ligi konferencija, koju je sa Kuvajt SC-om osvojio naš trener Nebojša Jovović. Jovovićevi rivali, Svaj Rieng, igrali su u 4-2-3-1, napadali u 3-4-3, a kasnije prešli na 4-3-1-2. Tim Svaj Rieng je iz Kambodže. Kambodže!

Kako onda da se pobrinemo da nam sljedeća sezona donese ono što je ovoj nedostajalo?

Infrastruktura – prepoznatljivost – prenos

Koliko sadržaju — odnosno igri i taktici — toliko se moramo posvetiti vizuelnom utisku koji liga ostavlja i ambijentu u kojem se igra.

Ne mora država ništa da propiše, niti da se uspostavi sistem, da bi klub izgradio novinarsku ložu i platformu za kameru na strani suprotnoj od glavne tribine. Tada bi, umjesto na ulice, livade i ograde, pogled pucao na skoro izgrađene tribine. Evo i drugih predloga:

Uvođenje stalnog termina utakmica;
Grafički prikaz formacija na početku utakmice;
Pregledi utakmica na YouTube kanalu lige ili Saveza;
Izlazak na teren: baneri, okviri, postolja.

Naglasak je na infrastrukturi, vizuelnoj prepoznatljivosti i kvalitetu prenosa — svemu što poboljšava iskustvo praćenja lige, modernizuje je i, konačno, povećava broj gledalaca.

Kako vizuelno-estetski unaprijediti ligu, jasno je. Ali kako je unaprijediti taktički — to je već teže pitanje.

Svjetsko prvenstvo kao inspiracija

Šta uopšte znači unaprijediti taktički? Znači razbiti šablon; znači da treneri budu prepoznatljivi, prate trendove i čak sami proizvedu neku novu ideju; znači više formacija i više stilova. U osnovi: jedan trener — jedan model igre.

Ali ne možeš trenerima dekretom propisati da igraju različite formacije. Treba ih edukovati. Opet, za edukaciju koja može korjenito promijeniti nečiji pogled na igru između dvije sezone nema previše vremena. Šta je onda rješenje?

Znam — da treneri pažljivo isprate Svjetsko prvenstvo. Veliko takmičenje za stručnjaka nije banalna razbibriga i televizijski spektakl, već prije svega idejni podsticaj. Neka svaki trener Prve i Druge lige odgleda makar po jednu utakmicu svake reprezentacije na SP-u i dobiće novu ideju — kako da organizuje svoj tim tako da iz igrača izvuče maksimum, a protivnika ograniči na minimum.

Ako neko, gledajući obiman taktički katalog kakvo je Svjetsko prvenstvo, ne dobije inspiraciju, dižem ruke. Dobro, ne bih baš digao ruke, ali bih se dobro zamislio.

Neka nam sljedeća sezona Prve crnogorske fudbalske lige, osim pobjednika i poraženih, kvalifikovanih i nekvalifikovanih, opstanutih i ispadnutih, donese opšti rast i razvoj.

Zato promijenimo stavove, preduzmimo korake i ispratimo najveću pozornicu ideja koju fudbal može ponuditi.

Ljeto dolazi.

foto: FK Dečić