Skupljanje taktike

piše: Lazar Šoć

Utakmica je kao film – ili drži pažnju ili ne drži. Osim toga, kao i film, stvara se po formuli.

Da bi igra ekipe, makar u taktičkom smislu, bila zanimljiva, potrebno je štrikirati pet stavki: 1. neuobičajen početni sistem igre, 2. promjena formacije tokom utakmice, 3. igrač na novoj poziciji, 4. igrač „van“ pozicije i 5. atraktivan stil igre. Ovih pet taktičkih elemenata su u 29. kolu bili raštrkani po terenima Prve crnogorske fudbalske lige pa ćemo ih, radi lakšeg pregleda, skupiti na jedno mjesto.

Nova (još jedna) pozicija za Vušurovića

Taktički najzanimljiviji momenat meča Sutjeska – Budućnost jeste smještanje Milana Vušurovića na centralnog veznog u 4-3-3 formaciji Budućnosti. Vušurović, koji je ove sezone već igrao i na lijevom i na desnom boku, već nekoliko utakmica se odlično snalazi na sredini terena. Uspio je donijeti na ovu poziciju kvalitete beka i krila, kao što su hitrina i utrčavanje u prostor, kojima klasični srednji vezni možda ne bi imao sklonosti. Pored toga, njegova dodavanja su tehnički oštra i jasna, a odluke neforsirane.

Sada i u sredini: Vušurović kao zadnji vezni Budućnosti

Dobro je što Miodrag Božović u ovom slučaju nije robovao istoriji Vušurovićevih pozicija. Kod nas igrači vrlo često od prve utakmice u pjetlićima do posljednje u seniorima igraju na istoj poziciji. Tako nikad ne otključamo njihove pune potencijale. Kreativna odluka Božovića može pomoći i igraču i ekipi da iskažu svoj kvalitet.

Promjena formacije Dečića ili kako zaključiti utakmicu

Dečić je protiv Jedinstva konačno ličio na sebe. Pad forme koji je počeo još nakon derbija protiv Budućnosti pod Goricom i trajao dobrih šest kola primiče se kraju. Sa sigurnim Sekulovićem u sredini i raspoloženim krilima, Tuzani su kreirali nekoliko poletnih napada i lijepih akcija. Međutim, ono što je u taktičkom smislu bilo najupečatljivije jeste promjena formacije Dečića u 81. minutu.

Prelazak Dečića sa 4-2-3-1 na 5-4-1

Pri vođstvu njegove ekipe od 3:1, Nebojša Jandrić je uvođenjem štopera Braunovića umjesto centralnog veznog Sekulovića prešao sa 4-2-3-1 na 5-4-1. Defanzivnija formacija sa tri centralna beka ipak nije toliko učvrstila odbranu (Dragojević je na golu spašavao stvar), ali ovo jeste primjer proaktivnog djelovanja trenera u završnici meča, što je praktično standardan dio savremenog fudbala.

4-2-3-1 u bokeljskoj varijanti

Sistem igre 4-2-3-1 je u našoj ligi, nažalost, dominantan do nivoa bezličnosti i krajnje predvidivosti. Ne samo da se najčešće bira, već se bez izuzetka igra u svojoj osnovnoj varijanti: sa dva krila i jednim ofanzivnim veznim. Trener Bokelja Vlado Savićević je u meču protiv Mladosti ipak jednim odabirom uspio da formaciji svog tima da neku ličnost.

4-2-3-1 Bokelja sa obrtom: Poček na lijevom krilu

Riječ je o postavljanju Igora Počeka, načelno ofanzivnog veznog, na lijevu stranu. Ono što se u Crnoj Gori često tumači kao pogrešno postavljanje igrača „van pozicije“ jeste upravo ono što bilo koju formaciju, pa i 4-2-3-1, čini fleksibilnom, upečatljivom i nepredvidivom. Ako Savićević ima još ovakvih ideja, valjalo bi da ih potegne.

Za Arsenal standardno, za ligu rijetko

Onima koji prate crnogorsku ligu opšte je poznato da Arsenal Radisava Dragićevića igra u formaciji sa tri štopera – najčešće 5-3-2 ili, kao juče protiv Mornara, u nešto zatvorenijoj 5-3-1-1.

Jedini primjer u našoj ligi: 5-3-1-1 formacija Arsenala

U kojoj god varijanti sistema sa tri centralna beka Arsenal igrao, po ovome jeste drugačiji od ostalih crnogorskih ekipa. Nije potpuno jasno zašto naši treneri bježe od ove formacije, makar u završnici utakmica, kao u već pomenutom primjeru Dečića protiv Jedinstva. U svakom slučaju, Arsenalovo dosljedno igranje sa trojicom pozadi razbija taktičku monotoniju našeg prvenstva.

Jaka sredina za vez Jezera

Iako meč Jezero – Petrovac nije bio posebno kvalitetan u uskotaktičkom smislu, jeste stilski – utakmica je bila gledljiva i to najviše na račun Jezera.

Ključ dobre igre plavskog tima bila je njihova vezna petorka: Bulatović, Boričić i Adžović centralno, plus po krilima Bogdanović desno i Raičević lijevo. Svaki od njih bio je spreman da igra: mijenjao je odluke s loptom, dodavao unazad ili vodio kroz protivničke linije. Sve je to dovelo do nekoliko odličnih kombinacija. Ekipa Miodraga Džudovića jedna je od rijetkih koja je od zimskih priprema naovamo unaprijedila svoju igru (bez obzira na rezultate).

Ključ dobre igre: vezni red Jezera

Vrijednost ili ceremonija

U ovom kolu 1. CFL treneri su se istakli na različite načine: neki odabirom formacije, neki njenom promjenom tokom meča, neki postavljanjem igrača na novu poziciju ili, što bi rekli, „van“ pozicije, a neki atraktivnim stilom igre. No, sve je to i dalje pabirčenje. U osnovi, crnogorska liga treba da bude toliko taktički bogata da ono što smo viđeli na pet utakmica stane u jednu.

Poruka ovog teksta je da treneri moraju donijeti vrijednost igri svog tima, inače je njihova uloga samo ceremonijalna. Garantujem da bi i bez trenera igrači devedeset devet posto crnogorskih ekipa izašli na teren u rasporedu 4-2-3-1 i sa svakim od njih na svojoj uobičajenoj poziciji. Zato je svako odstupanje, svaki upliv trenerske ideje u ovu inerciju blagotvoran i za tim, i za ligu, i uopšte za crnogorski fudbal.

Do sljedećeg kola.

naslovna foto: FSCG

ostale foto: kreirano Sharemytactics/Canva