Mostar ima Princa sa Neretve – Dušana Bajevića, ima i čovjeka koga su zvali balkanski Maradona – Blaža Baku Sliškovića, ponosi se i još jednim bivšim asom Veleža, legendarnim Vahidom Halilhodžićem, iznjedrio je još poznatih imena ove igre, ali prva fudbalska ,,faca“ grada čiji je simbol Stari most ovih dana je – Sergej Barbarez.
Selektor-početnik odveo je Bosnu i Hercegovinu na Svjetsko prvenstvo. Kao kapiten omiljen, kao šef struke – heroj.
– Sa tim imenima ne mogu i ne želim da se mjerim jer oni su istinske legende. Vremena kad su oni igrali i bili treneri bila su ljepša i što se tiče sporta. Pokušavam sada taj put prema njima da skratim, tj. da ga ispunim, i uvijek mi je čast da me porede s njima – govori Barbarez u intervjuu za Pobjedu.
Najljepše je kad činite ljude srećnim
Zenički plamen je 31. marta ,,zapalio“ Bosnu i Hercegovinu. I ,,gorjeće“ još najmanje dva mjeseca nakon što su Barbarez i njegovi ,,zmajevi“ eliminisali Italiju u finalu baraža za Svjetsko prvenstvo – slavili su na penale nakon 1:1 u regularnom toku i produžetaka. Pet dana ranije preživjeli su sličnu dramu protiv Velsa u Kardifu.
Lijepo je biti u koži 54-godišnjeg Mostarca ovih dana – dočeci, ovacije, čestitke na svakom koraku…
– Uvijek sam bio ponosni Bosanac i Hercegovac, i to rado isticao, sada su se ta veza i emocija probudili. Nadam se da će moji Crnogorci nekad isto ovo doživjeti, sve što nam se dešava je stvarno nevjerovatno. Prelijepo je, svi su nasmijani. Kad osjetite da činite ljude srećnim – to je nešto najbolje i najljepše – priča Barbarez.
„Moji Crnogorci“ – nije to rekao tek onako…
– Imam jake veze sa Crnom Gorom i vrlo rado dajem ovaj intervju. Sa ženine strane su iz Danilovgrada, a uz to imam baš velike prijatelje iz Crne Gore, tako da sam i često tamo. A i volim vaš mentalitet, da vam pravo kažem – ističe selektor ,,zmajeva“.
Bilo je „strava i užas“, ali sam rekao – zašto da ne
I prije nego je došao na tu poziciju, često je na društvenim mrežama objavljivao snimke ili fotografije iz dresa BiH. Pratili su to prikladni tekstovi ili pjesme poput ,,Moja posljednja i prva ljubavi“, čuvene Tereze Kesovije.
Zato i ne čudi što su ga preplavile emocije poslije velike noći na ,,Bilinom polju“. Zaplakao je na konferenciji za medije u prostorijima Fudbalskog saveza BiH.
– Uvijek sam bio emotivac, nego znam to dobro da sakrijem – našalio se popularni Barba.
– Volim tu osobinu, sad sam je i javno pokazao, nije to ništa strašno. U današnje vrijeme smatram veličinom pokazati emocije kao muškarac i vrlo rado to radim – kaže sagovornik Pobjede.
Osim ljubavi prema domovini, trebalo je imati i hrabrosti kada je u aprilu 2024. sjeo na klupu BiH. Tada je postao čak peti selektor ,,zmajeva“ od januara 2021.
– U 16 mjeseci prije mog dolaska promijenila su se četiri selektora. I to sigurno nije nikome kompliment, pogotovo Savezu. Momenat nije bio jednostavan. Ali vjerujte mi da sam sve te stvari iskalkulisao, vidio neku priču, na prvom razgovoru sa predsjednikom Saveza tražio sam tri, četiri sedmice vremena za sebe, da posložim stvari. Vjerovao sam u bolje, jer bez toga se ne može. Ispalo je kako sam se i nadao – navodi Barbarez.
– Ne bježim od činjenice da prije toga nijesam radio kao trener, suludo je s moje strane bilo uopšte razmišljati o tome i preuzeti tu funkciju. Nijesu bili dobri rezultati, trebalo je neke igrače uvoditi u seniorski fudbal, a mojih prvih pet utakmica bili su – Engleska u gostima, Italija u gostima, Holandija takođe na strani, Mađarska u Budimpešti, pa Njemačka kod kuće. Kao u filmovima strave i užasa, ali rekao sam – zašto ne? – objašnjava Barbarez.
– Okupio sam dobru ekipu saradnika, a ovo i doživljavam kao timski posao. Kao igrač vidio sam kod nekoliko svojih trenera da se ekipa može voditi timski. U Engleskoj se to odavno radi, a u Njemačkoj i na Balkanu to je bio neki ,,iks faktor“. Imali smo plan, sa Savezom dogovorili da istrpimo sve živo, imali smo više od 20 debitanata u prvoj godini. Mislim da je ovo jedinstven primjer na svijetu, za godinu i devet mjeseci napraviti istorijski uspjeh je nešto zaista veliko – podvlači Barbarez.
Gdje god se rodio, moraš biti ponosan na to odakle si i što si
Osim početaka u Veležu, Barbarez je cijelu igračku karijeru proveo u Njemačkoj. Igrao je za Hanover, Union Berlin, Hanzu, Borusiju iz Dortmunda, Hamburger, Bajer Leverkuzen.
„Njemačka škola“ pomogla mu je da od BiH napravi učesnika Mundijala u Kanadi, SAD i Meksiku.
– I sada sam se uvjerio koji kapacitet Balkan ima, koliki talenat imamo. Ima ga i u Crnoj Gori, svuda na ovim prostorima. Nažalost, svi naši igrači igraju vani i kad se vrate na ove prostore brzo se naviknu na ovaj ,,nered“, opušteniju atmosferu… Morate nekad donijeti neke nepopularne odluke, zavrnuti koji šraf… Bilo je toga, naravno, jer bez obzira na individualni kvalitet morate da funkcionišete kao grupa. Posebno u reprezentaciji s obzirom na to da je velika razlika u odnosu na klupski fudbal – isti je sport, a opet nema veze jedno s drugim. Dobar pristup, osjećaj ponosa, te stvari moraju biti prisutne. To je baza, a na to onda dolazi kvalitet – poručuje Barbarez.
Na uspjehu fudbalera BiH mnogi bi trebalo da uče.
– Vidio sam izjave nekih funkcionera kako smo mi već postali model. Želio bih samo da budemo primjer hrabrosti, ništa više. Svakom selektoru, svakom savezu… E sad, zavisi kako će ispasti, da li će kad dođe meč igrači nešto da istrpe, da li određeni savez želi da istrpi neke utakmice, ali najvažnije je da svi imaju hrabrosti i, naravno, da su ponosni odakle su i što su, bez obzira gdje su se rodili. Mi imamo dobar primjer kako su roditelji odgajali ovu djecu, da poštuju ono odakle dolaze. Kroz sport to može biti brutalno negativno, a može i brutalno pozitivno. Mi smo pokazali da nam je ta pozitiva velika stvar – podvukao je Barbarez.
Primjer Hrvatske bio je polazna osnova
Njegovi „zmajevi“ mogu da budu i inspiracija crnogorskoj reprezentaciji, koja još čeka na odlazak na veliko takmičenje, s tim da je trenutno razlika u kvalitetu na strani BiH.
– Preko prijatelja znam koliko su se u Crnoj Gori radovali našem rezultatu, dobio sam mnogo poruka, snimaka… Imamo i međudržavnu vezu, ne samo ovako prijateljsku između ljudi pojedinačno. Zašto se ne bih radovao uspjehu Crne Gore ili Crnogorci uspjehu BiH? Pa mi smo blizu, prve komšije. Često sam igračima kao primjer navodio Hrvatsku. Neki njihovi igrači su porijeklom naši, susjedi su nam, a imaju jači ponos. To mi je bila polazna osnova – zašto bi oni bili ponosniji nego mi, a sve je to isto? Kad malo zagrebete dublje, vidite da je to slična stvar – objasnio je Barbarez.
– Tako je naša priča krenula, pomislio sam ,,hoću i ja da budem kao oni“, a obožavam da uzimam primjere iz cijelog svijeta. Nije me sramota zbog toga, nije ništa negativno uzeti nekog za primjer – tako sam uzeo Hrvate i zašto ne bismo mi krenuli tim putem. Pa i Crna Gora, svakako – zaključio je Sergej Barbarez, fudbalski heroj s obale Neretve.
Džeko je fascinantan
Bosna i Hercegovina ima odlične mlade fudbalere poput Esmira Bajraktarevića (PSV), Amara Dedića (Benfika), Kerima Alajbegovića (Salcburg)… ali prije svega i iznad svih ima Edina Džeka, koji je u 41. godini odigrao 120 minuta meča s Italijom.
Kapiten, lider, čudo od čovjeka i igrača.
– Pokušavam o njemu što manje da pričam jer toliko je toga ispričano, a ne valja kad se ponavljate. Naša saradnja je fantastična, imamo otvorenu komunikaciju od prvog dana. Kad sam postao selektor prvo što smo uradili bio je odlazak u Istanbul (Džeko tad igrao za Fenerbahče, prim. aut), da sjednemo sa njim i pričamo otvoreno. Svi mi znamo koliko neko ima godina i što može, ali njegova pojava na terenu, odnosno kako su protivnici reagovali na njega – to me fasciniralo. A njegov voljni momenat je nešto posebno jer želi i u tim godinama da se dokazuje. Eto zašto je još sa nama – kazao je Barbarez.
Imate dobar materijal, potrebno je strpljenje
Ima sličnosti između Sergeja Barbareza i Mirka Vučinića. Obojica su bili kapiteni nacionalnih timova, omiljeni među navijačima, i obojica su selektori-početnici.
Barbarez je sa BiH već napravio istorijski rezultat, poželio je to i Vučiniću sa Crnom Gorom.
– Imao sam sreću da upoznam Mirka nedavno u Briselu kad je bio žrijeb Lige nacija. Prišao sam stolu crnogorske delegacije, ustao je i malo smo pričali. Bio je već tada zadivljen našim putem, a poslije sam sjeo i malo ,,češljao“ vaše igrače i bio impresioniran gdje sve igraju. Ima tu stvarno mnogo ,,materijala“. Mirko je imao iskustvo kao pomoćni trener, ja ne toliko. Treba znati i da nije uvijek sve do trenera, već mora da postoji homogenost u timu, da i Savez funkcioniše i daje podršku. Sve zavisi koliko nekoga možemo istrpjeti, ali rezultat uvijek dođe – kaže Barbarez.
– Ekipa nema 11 zvijezda, nego joj trebaju dvije-tri, a svi treba da budu pošteni, homogeni, da rade, trče i bore se. Ozbiljan sam kad kažem da Crna Gora ima materijala, dobre igrače, pritom mlade, što je najvažnije, ja to obožavam – dodaje Barbarez.
Želim euforiju, sa svima ćemo se „pobiti“
Na svom drugom mundijalskom nastupu, prvom nakon 2014, BiH će igrati u grupi s Kanadom, Švajcarskom i Katarom.
– Želim da bude euforija, da ljudi imaju očekivanja, nove idole, to je vrlo važna stvar za mentalitet jednog naroda. Pokušaćemo to da opravdamo. Samo sa očekivanjima možemo da napredujemo. U posljednje četiri utakmice imali smo Rumuniju kod kuće, Austriju u gostima gdje smo bili 13 minuta od direktnog plasmana na SP, pa u baražu Vels u Kardifu, Italiju u Zenici … Ko to prođe treba da ima samopouzdanja da može da se ,,pobije“ sa svim rivalima. Mi smo pokazali da možemo i nadam se da ćemo nastaviti ovim putem i na Svjetskom prvenstvu – poručio je Sergej Barbarez.
foto: NFSBIH
