piše: Lazar Šoć
Najbitnije je što su naši kadeti igrali na Evropskom prvenstvu. Prema njihovim rezultatima možemo biti neutralni – nije smak svijeta biti posljednji među osam najboljih ekipa u Evropi. Igra, ako ćemo pravo, nije baš punila oko.
Koliko je naša igra bila osmišljena
Nakon druge utakmice sa Italijom, selektor Radovan Kavaja je kao jedan od problema u igri detektovao pogrešne odluke sa loptom. Želio je zato da u posljednjem meču sa Francuskom njegovi momci osjećaju više slobode u igri.
Jer, u našem napadu zaista je falilo razmišljanja. Premalo promjena strane, povezanih dodavanja, stajanja na loptu. Kick-and-run fudbal u svojoj arhetipskoj formi: lopta do beka koji je ispucava na protivničku polovinu. A tamo ko je stigne.
Nije ni sistem odbrane bio prećerano sofisticiran. Uglavnom se svodio na striktno pokrivanje i praćenje protivničkih igrača. Pokrivanje prostora, preuzimanje i zajedničko pomjeranje, oblici defanzive koji traže viši nivo saradnje, preciznosti i svjesnosti, bili su u drugom planu.
Naravno, puno je tu i do emocija koje naši mladi igrači osjećaju (što je normalno). Ali sve je lakše kad cijeli tim prožima ista ideja – da želimo da igramo. Onda to postaje više od plana igre – postaje naš identitet.
Koliko je u našoj igri bilo taktike
Generalno, prikazali smo bazični nivo taktičke pripremljenosti. Makar što se samog sistema igre i formacije tiče.
Prvo, na sve tri utakmice (Danska, Italija, Francuska), igrali smo u istoj formaciji: 4-2-3-1. Eto, ne moramo je ni mijenjati, ali da li je naša reprezentacija uopšte imala pripremljen, osim osnovnog, plan B i C, odnosno napadačku i odbrambenu formaciju?
Drugo, u našem sistemu 4-2-3-1 nije bilo taktičke prepoznatljivosti. Italija je igrala u formaciji 4-3-1-2, što je rijetko i specifično. Danska je primijenila opštepoznatu 4-3-3, ali sa krilima atipično postavljenim bliže sredini. Francuzi su se kao i mi branili u 4-2-3-1, ali su napadali u 4-1-4-1 (prikaz u nastavku). U našoj igri nije bilo sličnih specifičnosti.
Formacije rivala u grupi: Danska, Italija i Francuska – ostaviti taktički pečat
Taktika nije jedina stvar koja presuđuje, ali s obzirom da smo završili iza ovih reprezentacija na tabeli, po(r)uka je jasna: u kadetskom uzrastu jednostavno mora biti više taktike.
Koliko ćemo naučiti
Evropsko prvenstvo je idealna prilika za učenje. Zato interni tehnički izvještaj mora biti standardni dio naših učešća na velikim takmičenjima.
Tehnički izvještaj je dokument o taktičkim trendovima i profilima ekipa. Naglašavam dokument – analiza ne usmena, neformalna i usput, već pisana, stručna i sa namjerom.
Ovakav izvještaj bi pokrio ne samo naše, već i sve ostale utakmice na turniru. Samo iz te opšte perspektive možemo se uporediti sa konkurentima i procijeniti što radimo dobro, a čega nam fali.
Ipak, primarna svrha izvještaja je edukacija trenera. Sva saznanja sa ekspedicije koju je predvodio Radovan Kavaja mogu se proširiti kroz zvanične forume – Udruženje trenera, Omladinska komisija i Centar za edukaciju – zavisno od toga koliko su aktivni. Selektor će vjerovatno o iskustvima iz Estonije govoriti u emisijama i na trenerskim kursevima, ali bez pisanog traga plodovi njegovog iskustva neće biti potpuni.
Tehnički izvještaj bi dobro poslužio i razbijanju fudbalskih predrasuda. Djeluje da kod nas i dalje vlada uvjerenje da se na sjeveru Evrope igra neki dekadentni, fizički i direktni fudbal. Da Danci, Norvežani i ostali igraju na snagu i duge lopte, dok mi igramo na tehniku i po zemlji. Možda je tako bilo nekad. Danas je potpuno obratno.
Još uvijek – najbitnije učestvovati
Završavamo Evropsko prvenstvo bogatiji za veliko iskustvo. Nakon omladinaca prošle godine, novo učešće je znak da se stabilizujemo u prvoj fazi našeg razvoja na velikim takmičenjima: da na njima redovno učestvujemo. Slijedi faza u kojoj je bitno ne samo da li učestvujemo, već i kako se predstavljamo: kojim modelom i stilom igre. U trećoj, završnoj fazi, u fokusu će biti rezultati. Ali do tad ima vremena.
Koliko ćemo iz ovog evropskog iskustva naučiti i napredovati, zavisi od nas. Ako sve ostane na zaključcima tipa “oni su fizički jači”, onda nećemo. Jesu li naši rivali fizički jači od nas ili ne, ne znam, ali znam da su bolji taktički. I na to bi valjalo da se koncentrišemo.
Naše kadete na jesen očekuje nova avantura – Svjetsko prvenstvo. Nadam se da ćemo ih gledati u boljem izdanju. Iako još uvijek važi – najbitnije je učestvovati.
Naslovna fotografija: FSCG
Druga fotografija: Sharemytactics i Canva
