Na nedavno održanom Evropskom kupu, čiji domaćin je bila Podgorica, džudisti Akademika osvojili su tri medalje za Crnu Goru. Bronzanim odličjem okitili su se braća Nebojša i Nikola Gardašević, kao i Novo Raičević.
Ovaj rezultat je samo nastavak uspješnih nastupa džudista iz nikšićkog kluba koji već decenijama drži primat na domaćoj sceni.
– Pretposljednji vikend u septembru je bio jako uspješan za naš klub. Osvojene su tri medalje. Nažalost, imali smo i povredu Aleksandra Tomića u kategoriji do 100 kilograma, pojedini takmičari su podbacili, a dio ekipe zbog povreda nije učestvovao što je sigurno umanjilo ukupan rezultatski skor. Sve u svemu moramo biti zadovoljni s obzirom na to da su samo iz našeg kluba za reprezentaciju Crne Gore osvojene tri medalje, dok je iz čitave reprezentacije osvojena samo jedna medalja. To pokazuje superiornost našeg kluba u seniorskom uzrastu, koji čini 90 odsto reprezentacije Crne Gore – kazao je u razgovoru za “Vijesti” Danilo Pantić, direktor Akademika.
Akademik već decenijama dominira tatamijem i predstavlja jednu od najljepših sportskih priča u gradu pod Trebjesom, a recept za uspjeh je jednostavan, ali i nimalo lak – rad i posvećenost.
– Tajne za uspjeh nema, džudo kao borilački sport zahtijeva svakodnevni rad i posvećenost ovoj plemenitoj vještini. U pojedinim borilačkim sportovima za takmičenje se spremaju od tri do četiri sedmice. Nakon toga ide pauza, i ukupno imaju dva ili tri takva nastupa godišnje, dok je kod nas obavezan predani rad i trenažni proces tokom cijele godine. Do medalje se dolazi u jednom danu, u par sati trajanja turnira, minimum je pet do šest borbi potrebno pobijediti da se osvoji medalja i nema popravnog ispita. Nakon prvog poraza idete kući, što znači da je jako, jako zahtjevan i težak sport – ističe Pantić.
Nikšićani briljiraju gotovo u svim uzrasnim kategorijama i gotovo sa svih turnira podmladak Akademika redovno donosi pehare, kao i pregršt medalja.
– Ove godine je Akademik na svim državnim prvenstvima i nacionalnom turnirima osvojio ubjedljivo prvo mjesto od ukupno 35 klubova iz Crne Gore. U našem klubu svakodnevno se obavljaju treninzi u četiri uzrasne grupe. Samim tim pokriveni su svi uzrasti i težinske kategorije. Mi smo, kako bi rekli, “stari kov” treninga, s oštrom disciplinom i intenzivnim radom. Tu su i dugogodišnji treneri kod kojih su prošle i stasale mnoge generacije, pa tako i moja, a nas desetak takmičara smo u klubu više od 25 godina. Akademik nam je druga kuća i svi doprinosimo održavanju i tradiciji kluba. Pored svakodnevnog treninga u našim prostorijama tu su i džudo turniri u regionu i šire koji omogućavaju djeci osim putovanja, druženja, priliku za dokazivanjem i nadmetanjem i upoznavanje svojih vršnjaka iz drugih gradova i odvajanje od porodice. Sve to pomaže razvijanju samog djeteta i samostalnosti. Tokom jedne godine djeca u prosjeku imaju od pet do 15 turnira, tako da već nakon određenog vremena provedenog u džudo sportu pojedinci iza sebe imaju već kako rezultatski status tako i mogućnost da proputuju zemlje Balkana, što sigurno van sporta ne bi imali priliku – navodi Pantić.
Pantić je, koji uz funkciju direktora još nije odustao od borbi na tatamiju, mišljenja da crnogorski džudo nije u najboljem stanju jer takmičari jako rano završavaju karijere i to onda kada treba najviše da daju.
– Naravno da je tu smjena generacija učinila svoje pa je sada period kad smo mi iz kluba, seniori, koji činimo reprezentaciju Crne Gore, jedini preostali. Proći će godine dok stasaju nove generacije i naprave ili bar ponove rezultate kakve smo imali mi, a smatram i čvrsto stojim iza toga da smo rezultatski mogli mnogo više da smo imali podrške i pomoći države, kao i svih krovnih organizacija sporta u Crnoj Gori – ističe Pantić.
Pored posla koji obavlja više od deset godina u bolnici Brezovik kao radiološki tehničar, Danilo dva sata dnevno trenira, vikendom čak i više, i ističe da je jako naporno i zahtjevno praviti rezultate na visokom nivou s takvim tempom funkcionisanja.
– Uvijek ponavljam da mi nedostaje život profesionalnog sportiste jer samo na taj način se mogu ostvariti i želje i ciljevi i rezultati. Vjerovatno ćemo ostatak života provesti u poslu, ali nećemo vječito biti profesionalci, njegova je poruka na kraju razgovora.
Za Akademik po običaju nema ni pauze ni predaha. Mnogi turniri i takmičenja su pred džudistima ovog kluba, kako na klupskom, tako i na reprezentativnom nivou, tako da će “žetva” medalja biti nastavljena.
Morali smo sve baciti u vodu i krenuti iznova
Danilo Pantić već više od dvije godine obavlja funkciju direktora kluba, ali nije odustao od borbi na tatamiju. On ističe da je vrlo zahtjevno biti istovremeno i takmičar i direktor jer pored dva treninga dnevno koje ima s klubom, posla i u drugoj ulozi ima dosta.
– Moram napomenuti da je naš klub prolazio jako težak period od vremena korona virusa, a uz to je bila uključena politika Džudo saveza. Bukvalno dvije godine smo bili zamrznuti po svakom pitanju, nemogućnost treninga i nastupa na turnirima. Čekali smo neka bolja vremena dok je klub finansijski tonuo. Počeli smo s velikim minusom, ali i s velikim motivom da stanemo na noge i vratimo Akademik gdje i pripada. Radimo u tišini bez pretjeranog eksponiranja, a rezultati su na kraju mjerilo našeg rada – ističe Pantić.
Dodaje da je sebe kao takmičara zapostavio, što je po njegovom mišljenju i očekivano u ovoj situaciji ali se, kaže, nije prihvatio funkcije direktora da bi prekinuo profesionalno da se bavi ovim sportom, već da bi učinio sve da spasi klub od gašenja.
– Imao sam par jako teških povreda. Vratio sam se u takmičarski režim, tako da planiram da nastavim ono što zaista volim, a to je treniranje i takmičenje. Moju generaciju mnogo je poremetilo upravo ovo vrijeme od 2020. godine, u najvećoj i najboljoj sportskoj formi, morali smo sve baciti u vodu i krenuti iznova – navodi on.
Foto: DŽK Akademik
