Doktorka Ranka Radulović oglasila se saopštenjem nakon što je srpsko Ministarstvo zdravlja povodom primjedbi na njen rad naložilo vanredni inspekcijski nadzor Klinike za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.
Podsjetimo, otac djevojčice koja je nastradala u beogradskoj školi “ Vladislav Ribnikar“ Slobodan Negić kazao je da su neka djeca na psihoterapijama po povratku u školske klupe „slušala narodnu muziku“ i kako je rekao, „povezivala sa se duhovima i dušama svojih nastradalih drugara“ u prisustvu terapeuta.
Radulović je navela da je u školu „Vladislav Ribnikar“ hitno poslata u petak 5. maja po zahtjevu Ministarstva zdravlja, zajedno sa grupom iskusnih kolega u cilju pružanja prve psihijatrijske pomoći, djeci, roditeljima i nastavnicima, piše Dnevno.
Kako navodi, dobila je konkretan zadatak da u 13 sati bude prisutna na nastavničkom vijeću. Tom prilikom je, navodi, odgovarala na stručna pitanja zaposlenih, od kojih su neki imali potrebu da govore o svojim osjećanjima.
„Tada je dogovoreno da nakon sastanka nastavničkog vijeća, napravim grupu sa zaposlenima, koji imaju potrebu da dodatno razgovaraju sa mnom“, kaže Radulović.
Dodaje da je u 15 sati na hodniku vidjela grupu zaposlenih i djece koji se drže jedni za druge i glasno plaču, a u stanju velike potrešenosti.
„Učenici su došli u školu po svoje stvari, prvi put nakon masovnog ubistva. Pošto su bili u vidno uzbuđenom stanju i rasplakani, a ispred škole je bila gomila ljudi i novinara, pomislila sam da postoji mogućnost da ih slikaju i da budu zloupotrijebljeni od strane medija. Iz potrebe da ih zaštitim, pozvala sam ih da ne stoje na hodniku, nego da dođu na planiranu grupu sa prisutnim nastavnicima, što su svi prihvatili“, napisala je Radulović.
Kazala je da njihove roditelje nije vidjela u blizini.
„Na početku grupnog sastanka saznajem da je to do učenika 7-2, ali je bilo i učenika i iz drugih razreda. Na grupi su od nastavnog osoblja učestvovali psiholog škole, nastavnik geografije, razredna 7-2 i opserver, mlađa koleginica sa Klinike za psihijatriju, koja je bila đak te škole“, navela je Radulović.
Cilj sastanka je, kaže, bio da se učenici i nastavnici smire.
Navela je da je tokom sastanka pomenuta zajednička pjesma sa ekskurzije, narodnog žanra, a u vezi sa sjećanjem na pokojnog učenika A. Č, koji je tu pesmu tokom ekskurzije pjevao, zajedno sa njima.
„Pošto nisam znala tu pjesmu, tražila sam da mi je puste sa svog telefona. Kao psihijatar i profesionalni muzikoterapeut, sam procijenila da će za grupu biti korisno, ako učenici grupe ponovo čuju omiljenu pjesmu, vezanu za srećno sjećanje na mrtvog prijatelja i đaka, da će to doprineti koheziji grupe, pomoći proces žalovanja, kao i da će smireniji izaći iz škole“, navela je doktorka.
Grupa je, kako kaže, uspješno završena jer su svi učesnici pokazivali normalne reakcije žalovanja, „koje su se razlikovale u stepenu ispoljavanja“.
„Poslije grupe sam, istog dana, prema dogovoru napravljenom za vrijeme nastavničkog vijeća, nastavila da pomažem grupi u kojoj su bili nastavnici, predstavnici Ministarstva prosvete i predsjednik Savjeta roditelja. Sve što sam uradila za školu „ V. Ribnikar“ , ljude povezane sa njom i za struku, pacijente i građanstvo tokom 32 godine radnog staža je bilo u najboljoj namjeri i stručno utemeljeno“, napisala je Radulović.
Foto: Tanjug
