Nijedan sud u Srbiji još nije zauzeo konačan stav da li je „Skaj“ komunikacija zakonit ili nezakonit dokaz. Policija i tužilaštvo koriste presretnutu komunikaciju kao valjane dokaze, dok advokati žestoko napadaju njihovu zakonitost – kazao je u razgovoru za Pobjedu predsjednik Advokatske komore Srbije Veljko Delibašić.
– Ne možete zauzeti generalni stav već se u svakom pojedinačnom slučaju određuje da li „Skaj“ komunikacija može biti dokaz u postupku – naglasio je Delibašić.
Najvažnije i najinteresantnije pitanje u krivično-procesnom pravu, prema njegovim riječima, jeste upravo da li su dokazi koji su povezani sa „Skaj“ komunikacijom zakoniti ili nezakoniti i od odgovora na to pitanje zavisi ishod brojnih krivičnih postupaka i sudbina mnogih ljudi. Iz tih razloga, kako je dodao, Advokatska komora Srbije pomno prati sva zbivanja, kao i što kaže nauka krivičnog procesnog prava, zatim kakva je praksa sudova i tužilaštava.
– Presudu Evropskog suda pravde iz Luksemburga svakako analiziramo, proučavamo i tumačimo. Tu imamo odgovarajućih smjernica kada ta komunikacija može biti dokaz, a kada ne može. Evropski sud pravde je precizno opredijelio smjernice, odnosno što mora biti ispunjeno da bi se smatralo zakonitim dokazom, a ako tih uslova nema, onda je jasno da su nezakoniti – kazao je Delibašić.
Ono što je važno sa aspekta građanskih prava i što je interesantno i prioritet Advokatske komore Srbije, prema njegovim riječima, je da se presude zasnivaju isključivo na zakonitim dokazima. To je, dodaje, imperativ svakog krivičnog postupka, pa u tom kontekstu će se truditi da daju doprinos da se svaki dokaz adekvatno iznese.
– U svakom predmetu postoji čitav niz pitanja na koja mora da se da odgovor da bi se došlo do odgovora na pitanje da li se radi o zakonitim dokazima. U ovom slučaju neke od nepoznanica su: da li je to bio masovni nadzor komunikacije ili se do toga došlo vještačenjem servera, ili nešto treće – istakao je Delibašić.
„Skaj“ komunikacija, kako objašnjava, sama za sebe ne predstavlja ništa – „tek kada se na neki način formalizuje i uvede u predmet, a da li je to validan dokaz zavisi u kojoj formi je uopšte obezbijeđena ta komunikacija“.
Delibašić je kategoričan da se ne može zauzeti generalni stav, te da se mora pojedinačno svaki slučaj ispitati – „da li je postojao nalog suda za praćenje tih komunikacija, da li je bila masovna komunikacija, da li su bila zaštićena prava osumnjičenog, odnosno okrivljenog, da li je odbrana imala pravo da to prekontroliše“. Ukoliko su odgovori pozitivni, onda je sve urađeno u skladu sa zakonom, ako su odgovori negativni onda je jasno da nije.
Prema riječima Delibašića, presuda Evropskog suda pravde je bitna jer je to sudsko vijeće, iako je odlučivalo o konkretnom predmetu, ipak dalo određena načela, smjernice i kriterijume na osnovu kojih će i u drugim predmetima utvrđivati da li su ti dokazi zakoniti.
Da bi javnosti približio situaciju, Delibašić je naveo primjer pretresa stana i kada se to može koristiti kao dokaz – ako je postojala naredba sudije za pretres, ako je to obavljeno u prisustvu dva svjedoka, i ako nije primjenjivana sila, ako nijesu podmetnuti dokazi, onda je zakonito. Ako svega toga nema, onda je nezakonito. Tako i u slučaju „Skaj“ komunikacije, prema njegovim riječima, ako su policija i tužilaštvo radili po zakonu i ispoštovali sve standarde krivično-procesnog prava, ukoliko su bila zaštićena sva prava okrivljenog i ostavljena mogućnost braniocu da sve to provjeri, onda je to jedna situacija. Ukoliko je to prekršeno, onda je potpuno druga situacija.
Delibašić je naglasio da bi „Skaj“ komunikacija mogla biti zakonit dokaz moraju biti ispoštovane sve odredbe zakona u postupku matične države s jedne strane i moraju biti ispoštovane sve uredbe kojima se reguliše međunarodna pravna pomoć u krivičnim stvarima sa strane druge države.
– Ako bilo šta od toga nije ispoštovano, to je automatski nezakonit dokaz i mislim da ova presuda iz Luksemburga daje dosta dobrih smjernica u pravcu rješavanja sličnih slučajeva – zaključio je Delibašić.
foto: Envato elements
