Potrebno je uspostaviti demokratsko i institucionalno sjećanje na Milovana Đilasa, poručio je Aleksandar Saša Zeković, aktivista za ljudska prava i politike sjećanja.
Povodom 13. jula odao sam poštu Milovanu Đilasu, književniku, revolucionaru, narodnom heroju, jednom od čelnika poslijeratne Jugoslavije i njenom najvećem disidentu.
“Svjestan predratne diktature, policijske represije, korupcije, hegemonije i eksploatacije zaslužan je za uvođenje liberalne parlamentarne demokratije, već u drugoj polovini jula 1941. godine. Privremena vrhovna komanda nacionalno-oslobodilačkih trupa u Crnoj Gori, Boki i Sandžaku je preuzela komandovanje vojnim jedinicama – ustaničkim bataljonima i rukovođenje vojnim operacijama”, saopštio je Zeković.
Kako je kazao, polazeći od toga da vlast počiva na slobodnoj volji naroda, Đilas je doprinio da se na oslobođenoj teritoriji uvede red i zakonitost kao i da se reguliše i obezbijedi normalan i slobodan život svih građana.
Istakao je da je Đilas zaslužan je što se prvi put u istoriji Crne Gore uvodi pravo glasa ženama. Dodatno, omogućio je stvaranje novih političkih partija.
“U odnosu na građanski ideološki konflikt u Crnoj Gori, za Đilasa se, uz ostale, neosnovano vežu takozvana “lijeva skretanja” (“lijeve greške”). Činjenice govore da se protivio i žestoko napadao tajna ubistva bez suđenja jasno ističući da to čine pojedinci i grupe a ne partizanski pokret u cjelini. Prvi je koji je u negativnom kontekstu upotrijebio i izraz ’jamarenje’”, naveo je Zeković.
Prema njegovim riječima, bio je glas bezglasnih.
“Poslijeratna intelektualna elita je znala da je Đilas u pravu. Odlučili su se uglavnom da ćute, otupe oštricu svoje kritike u odnosu na neprijatnu istinu. Intelektulaci su pristali na cenzuru, kao i na autocenzuru, kako bi opstali u birokratskom i karijernom pragmatizmu u kojem su ipak uživali”, dodao je.
Zeković je istakao da je kao građanin Crne Gore koji se decenijama zanima idejom i praksom ljudskih prava, naročito ponosan na Đilasovo izlaganje na Osnivačkom kongresu Komunističke partije Srbije.
“Njegova diskusija iz maja 1945. i danas ispiriše borbu za poštovanje ljudska prava. Kritikujući represiju i politiku ugnjetavanja (savremeno kršenje ljudskih prava), Đilas se založio za punu toleranciju i međukulturni dijalog. Kritički se odnio prema daljem opstanku uvodene vojne uprave na Kosovu i rasnim teorijama i pristupima, posebno prema Albancima. I prije uspostavljanja međunarodnog konsenzusa o ljudskim pravima (1948), Milovan Đilas, u tadašnjoj Jugoslaviji zastupa koncept opstanka nacionalnih manjina, očuvanja njihovog identiteta i unapređenja ljudskih prava”, saopštio je Zeković.
Đilasov nastup, kako je naveo Zeković, čini se da je u učinio da ljudska prava postanu važan dio političke agende kongresa što je dovelo, u daljim diskusijama, i do priznanja značajnih grešaka i zločina – nepravedne mobilizacije Albanaca i Bošnjaka na Kosovu i njihovo pogubljenje u Baru, u Crnoj Gori.
“Kako se ove godine navršava i 115 godina od njegovog rođenja, Vladi Crne Gore, kraja aprila 2026. godine, uputio sam inicijativu da se adekvatnije odredi i posveti prema trajnijoj memorijalizaciji i društvenom pamćenju Milovana Đilasa”, istakao je Zeković.
Predložio je, između ostalog, da Vlada inicira podizanje spomenika u Glavnom gradu Crne Gore i da se pristupi objavljivanju sabranih djela Milovana Đilasa.
“Ranijem gradonačelniku Ivanu Vukoviću i političkim strukturama koje je okupio u njegovo vrijeme, trebamo biti biti zahvalni što je jedna uluca u Podgorici postala mjesto sjećanja na Milovana Đilasa i njegovo revolucionarno, političko i disidentsko, zapravo ljudskopravaško nasljeđe”, zaključio je Zeković.
Foto: Aleksandar Saša Zeković
