Opšte poznata je činjenica da je u Crnoj Gori kleveta 2011. godine dekriminalizovana odlukom Skupštine Crne Gore, tj da Krivičnim zakonom nije predviđena kao krivično djelo, tačnije brisana je iz istog. Sada nakon više od decenije od dekriminalizacije klevete, postavlja se pitanje da li je Crna Gora kao društvo bila spremna na ovakvo zakonsko rješenje, saopštila je funkcionerka Socijalističke narodne partije Milosava Paunović.
„Iako su brojne evropske države zadržale klevetu u krivičnim zakonicima, Crna Gora spada u grupu država koje su pod uticajem uglavnom međunarodnih organizacija dekriminalizovale ovo krivično djelo, iz razloga što je kriminalizacija klevete na neki način relikt prošlosti i da je kao takva protivna pravu slobode govora, pravu na riječ“, navodi Paunović.
Kako je kazala, istina je da je sloboda govora ustavna kategorija, ali garantovanje slobode govora ne smije biti bez ikakvih ograničenja i može da se prostire sve dotle dok se ne vrijeđaju prava trećih lica, kao ni čast ni ugled pojedinaca, pravnih lica i organizacija.
„Pokušaj „osavremenjavanja“našeg zakonodavstva brisanjem klevete iz KZ-a, umjesto slobode govora, slobode pisane i usmeno izgovorene riječi, se pretvorio u potpunu anarhiju“, navodi ona.
Prema njenim riječima, govor mržnje je sve prisutniji.
„Ljudi se slobodno vrijeđaju, kleveću, optužuju, a umjesto dokaza kojim bi potkrijepili izgovorenu riječ, svoje iskaze ili pisanije samozvani novinari, razni portali, pojedinci sa stvarnih ili lažnih profila obično temelje na nagađanjima, nezvaničnim izvorima, kao i slobodnom tumačenju činjenica, nanoseći štetu drugima, vrijeđajući tuđu čast, ugled, moral i dostojanstvo“, istakla je Paunović.
Paunović dodaje da, na veliku žalost građana Crne Gore, bilo da se radi o javnim ličnostima, koje svakako moraju biti tolerantnije na ovakve pojave, tako i običnih građana, činjenica je da je trenutno stanje takvo da se u Crnoj Gori svako može nazvati novinarom, reporterom, izvještačem a da za taj posao nema završen odgovarajući fakultet ili makar da posjeduje talenat za taj posao.
„Novinarskii esnaf nažalost ćuti na ovakve pojave, a iste ne donose dobra Crnoj Gori kao društvu, a naročitu štetu nanose upravo časnoj i izazovnoj novinarskoj profesiji“, jasna je Paunović.
Ona pordjeća da je u prethodnim sazivima skupštine bilo pokušaja da se kleveta vrati u krivično zakonodavstvo i to inicijativom od strane žena-poslanica, iz razloga što su naročito žene u javnom životu izložene gnusnim napadima, i to na ličnoj, vjerskoj, nacionalnoj osnovi, mizoginim, seksističkim komentarima i uvredama, ali da, nažalost, ova inicijativa nije usvojena.
U Crnoj Gori se, ističe, ne poštuje Zakon o medijima koji između ostalog predviđa solidarnu odgovornost osnivača, glavnog urednika i novinara koliko se trećem licu nanese šteta na ovakav način.
Kako dodaje, u nedostatku adekvatnih propisa i rješenja takođe su društvene mreže, praktično potpuno van kontrole, a upravo se tu dešava salva kleveta i uvreda časti.
„Crna Gora je sprecifično društvo gdje se vjekovima naročito drži do ugleda i časti. Profesor krivičnog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu Milan Škulić, govoreći o dekriminalizaciji klevete, rekao je sledeće: ‘Čast i ugled su većini ljudi veoma dragocjeni. Zato kleveta i uvreda za njih nisu laka krivična djela. Krivično gonjenje pokreće se privatnom tužbom, ali to nije zbog težine djela već zato što s njima pogađa uži krug subjekata, a ne neke opšte društvene vrijednosti, kao što je slučaj sa krivičnim djelima koja se goni po službenoj dužnosti. Onome ko je teško uvrijeđen ili oklevetan to može biti mnogo gore nego da je teško tjelesno povrijeđen. Časnom čovjeku je čast veoma značajna vrijednost i ona se mora štititi krivičnim zakonodavstvom'“, jasna je Paunović.
Dakle suština priče je, napominje, da se oštećeni ne može u slučaju da mu je neko svojim neistinitim riječima nanio ogromnu štetu po čast i ugled i ljudsko dostojanstvo ta šteta nadomjestiti tako što će se učinilac kazniti par stotina eura u prekršajnom postupku.
Prema njenim riječima, institut odgovornosti za rečeno i napisano mora biti predviđen krivičnim zakonodavstvom i kažnjavati se strožijim kaznama pa i kaznom zatvora, kako to čine brojne, od Crne Gore mnogo razvijenije i naprednije zemlje Evropske unije.
„To nije ograničavanje javne riječi, već naprotiv preuzimanje odgovornosti za iskazano. Kako bi isti profesor rekao: ‘Ako kažem da je neko lopov i budem za to tužen, moram da dokažem da je tužilac lopov. Ako ne dokažem, onda ću biiti osuđen za klevetu'“, ocjenjuje Paunović.
Prema njenom mišljenju, ovakvom duštvu treba da teži Crna Gora i, kako kaže, svakako će se SNP u narednom periodu zalagati za vraćanje krivičnog djela klevete u krivični zakonik.
„Ne sumnjamo da ćemo imati podršku i ostalih kolega u parlamentu koji drže do časti ugleda i dostojanstva,kao i koji drže do iskazane riječi i preuzimaju odgovornost za istu!“, zaključuje Paunović.
Foto: Skupština Crne Gore
