Pirova pobjeda Pokreta „Evropa sad“ (PES) – kontastacija je nemalog broja inostranih medija, koji su ocijenili da su vanredni crnogorski parlamentarni izbori polučili rezultate koji će donijeti mnogo neizvjesnosti, trzavica i nestabilnosti u zemlji u kojoj svakako već dugi niz godina vlada sumorna politička slika.
„Čistog“ pobjednika praktično nema, a zasad nijedna od partija, pa čak niti one dvije koje su osvojile najviše glasova, PES i koalicija okupljena oko nekada vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS), koje su zajedno dobile 45 mandata, od skupštinskih ukupno 81 (PES 24, DPS 21), ne mogu sa sigurnošću računati na većinu za sastavljanje vlade, za koju treba prosta većina, odnosno 41 parlamentarni mandat. Osim ukoliko ne dogovore zajedničku koaliciju, što je pitanje na koje za sad nema zvaničnog stava niti sa jedne strane.
Ko s kim neće?
U Crnoj Gori zasigurno će krenuti komplikovana borba za većinu u vladi, koju mnogi posmatrači, stručnjaci i analitičari ocjenjuju jako neizvjesnom. Da je tako, svjedoče i izjave iz stranaka nakon izbora. Četiri partije i koalicije objavile su da „bez njih nema stabilne Crne Gore“, što a priori navodi na zaključak da bi bilo kakva vlada, osim one koju sačine PES i DPS sa velikom većinom, mogla biti nestabilna i kratkog vijeka.
Dalje, postavlja se pitanje ko će s kim željeti razgovarati u borbi za svaki mandat, koji se može pokazati presudnim za većinu od 41 u parlamentu. Tačnije, s kim neće, jer je izborna noć obilovala izjavama partijskih lidera o tome s kim ne žele pregovarati, što sužava krug opcija u kojima bi zemlja dobila stabilnu i dugovječnu vladu.
Lider URA-e Dritan Abazović, koji je u koaliciji „Hrabro se broji“ (11 osvojenih mandata) sa Demokratama Alekse Bečića, ne želi sa PES-om, a niti sa DPS-om. No, drugi član koalicije, Demokrate, prihvatljiv su partner PES-u, ali u tom slučaju, moguć je raspad njihove koalicija sa Abazovićem, premijerom u tehničkom mandatu. DPS ima dobru poziciju, ali mnoge stranke je ne žele za partnere. Ili su makar tako do sada govorile.
Tu je još i koalicija „Za budućnost Crne Gore“, u kojoj su, između ostalog bivši članovi prosrpskog Demokratskog fronta na čelu sa Milanom Kneževićem, a koja ima nimalo zanemarivih 13 mandata.
Još jedna stvar upada u oči, a to su očite unutrašnje podjele i nesuglasice u PES-u, koje navode na pitanje s kim će PES željeti u koaliciju, a s kim ne. Je li to DPS ili ne? Oko toga se, prema do sada izrečenim izjavama, niti unutar PES-a ne mogu složiti.
Dakle, kako je ocijenila i Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje, Crnu Goru čeka mnogo neizvjesnosti i nestabilnosti dok ne bude formirana vlada. Ili dok se ne ispostavi da je ne može niti biti, što je situacija koja bi nametnula nužnost novih izbora.
‘Politička neprijateljstva kao mačkin brak’
Andrej Nikolaidis, crnogorski novinar, kolumnist i književnik kaže da sama historijski niska izlaznost birača dovoljno govori o utučenosti naroda političkom slikom u zemlji i programima ponuđenih partija.
„Na izbore je izašlo 20 posto manje birača nego obično, čak i 30 posto manje nego na pojedinim izborima. Građani su demoralisani, vođeni iskustvima iz 2020. godine kada su na vlast došle nove snage koje nisu donijele ništa dobro”, komentira Nikolaidis.
Na pitanje kakve su opcije moguće, Nikolaidis kaže da postoje tri koje bi se mogle nazvati manje neizvjesnim.
„Vidim tri moguće opcije. Prva, a koja bi bila i najbolja varijanta za Crnu Goru je koalicija PES-a i DPS-a sa stabilnom većinom u parlamentu. Druga varijanta je da PES stvori koaliciju sa Dritanom Abazovićem i Aleksom Bečićem, te partijama manje brojnih naroda, no teško je očekivati da budući mandatar vlade iz PES-a Milojko Spajić zakopa ratne sjekire sa Abazovićem koji je pred izbore iznio niz teških optužbi za njegov račun. Naravno, to nije i nemoguće. Politička neprijateljstva, kao i prijateljstva, traju koliko i mačkin brak. Treća moguća varijanta je PES sa partijama manje brojnih naroda, uz podršku proruskog i Vučićevog bivšeg Demokratskog fronta“, kaže Nikolaidis.
Ako u obzir uzmemo nesuglasice na relacijama između četiri stranke koje su dobile najviše glasova, upravo će oni „manji“ dobiti na cijeni u svim pregovorima.
Bošnjačka strana osvojila je velikih šest mandata, više nego ikada prije. SNP-Demos i Albanski forum dobit će po dva, a Albanska alijansa i Hrvatska građanska inicijativa po jedan mandat. To je 12 mandata vrijednih borbe za njihovu naklonost, tvrdi Uljarević.
„Manje stranke sada vide svoju šansu, poželjni su partneri svakom akteru koji razmišlja o formiraju vlade, kojima će značiti svaka brojka. Bošnjačka stranka je veliki pobjednik i najjača je od svog uspostavljanja, tako da ne mogu zamisliti vladu u kojoj ne bi bili oni, kao i partije almanske i hrvatske manjine“, rekla je.
„PES, DPS i manjine – najstabilnije i najjednostavnije, što bi otvorilo mogućnosti za evropski put zemlje“, mišljenja je Uljarević.
Mogući potresi u pobjedničkoj stranci
Momčilo Radulović, predsjednik Evropskog pokreta u Crnoj Gori, slaže se da je najniži izlazak birača na izbore u historiji odraz razočaranosti naroda političkom ponudom, ali i da je PES napravio ogroman uspjeh, no i da to nije nikakav garant buduće stabilnosti u zemlji.
„Jedna vanparlamentarna partija uspjela je osvojiti značajan dio elektorata i praktično preko noći došla u najbolju poziciju koja joj vjerovatno omogućava sastavljanje vlade“, kaže Radulović.
No, put koji je pred njima, dodaje, neće biti nimalo lagan i mogao bi ostaviti štetu po samu partiju.
„U politici se često dešava ono što je opjevao (cnogorski muzičar) Rambo Amadeus – ‘pod kojim uglom letiš u nebesa, pod tim te čeka hladna Trebjesa’. Lako se može desiti da ovaj nagli skok izazove niz potresa u PES-u, koji je već sada evidentan, a to su nesuglasice između onih koji podržavaju već izabranog predsjednika Jakova Milatovića i onih koji su iza partijskog lidera Spajića, budućeg mandatara vlade“, priča Radulović.
„Te su razlike nepomirljive na srednji i duži rok i za očekivati je turbulencije koje bi u dodiru sa drugim političkim partijama u narednih nekoliko mjeseci mogle dovesti do novih političkih potresa u Crnoj Gori i nemogućnosti formiranja nove vlade“, dodaje.
Govoreći o mogućnostima za dogovor stranaka o formiranju stabilne vlade, Radulović gaji slično mišljenje kao i Nikolaidis.
„Teško je očekivati da će Spajić biti spreman na bilo kakav kompromis sa Abazovićem, koji je pred izbore teško zloupotrijebio državne institucije i obrušio se na Spajića“, tvrdi.
„Moguće je nekoliko opcija. Prva je da to budu PES, Demokrate i manjine, u slučaju u kojem bi mogle imati većinu. Druga je da se PES dogovori sa manjinama i izbori podršku DPS-a. Treća, ujedno najstabilnija i dugoročno možda najbolja koja bi vodila do nacionalnog pomirenja, je da se napravi velika koalicija PES-a, Koalicije Zajedno (DPS) i nacionalnih manjina. Oni bi imali dvotrećinsku većinu i u perspektivi bi mogli biti najstabilniji. Mogli bi iznijeti sve četiri godine mandata i donijeli stabilnost u državne institucije, pravosuđe i sve što je važno u državi“, stava je Radulović.
Borba Istoka i Zapada
Još od pada vlasti Mila Đukanovića, Crna Gora je na raskrsnici između Istoka i Zapada. Mnogi će reći da su u Crnoj Gori ojačale proruske i prosrpske snage koje je vuku sebi, dok su prozapadno orijentisane oslabile.
Naši sagovornici se slažu da će u Crnoj Gori sada uslijediti novi sukob moći te dvije strane, koje će željeti uticati na formiranje „sebi naklonjene“ vlade.
„Mogu se očekivati razni uticaji“, kaže Nikolaidis. „Beograd za premijera ne želi Spajića, jer nemaju povjerenja u njega. Mogli bi ga podnijeti, ali u vladi u kojoj bi mu bile vezane ruke. (Predsjednik Srbije Aleksandar) Vučić bi najviše volio Abazovića ili Milana Kneževića, ljude preko kojih bi mogao nastaviti uticati na trendove u zemlji. Sa druge strane (američki izaslanik Gabriel) Escobar rekao je da Demokratski front nije poželjan partner SAD-a i da njegova vlada sa takvom crnogorskom vladom ne može sarađivati” dodao je.
Ako ne bude perspektivnog dogovora jake većine, Crnu Goru bi mogli očekivati novi prijevremeni izbori. Nikolaidis je stava da to možda i ne bi bilo loše.
„Očekujem izbore za dvije godine, jer sumnjam da će vlada koja će biti formirana biti sposobna izdržati sve četiri godine mandata. No, ni to nije loša opcija, jer će se do tada stvari iskristalisati i bit će jasno ko je za evropski put, a ko za proruske i prosrpske interese“, kaže.
Izvor: Al džazira
Foto: EPA – EFE
