Ambasador Ukrajine u Crnoj Gori Oleh Gerasimenko ističe da je Putinov režim u Rusiji najgnusnije zlo kome je svijet bio svjedok od završetka Drugog svjetskog rata, da je nažalost, rat Rusije protiv Ukrajine pokazao da je međunarodni sistem bezbjednosti potpuno nefunkcionalan u odnosu na izazove sa kojima se suočava savremeni svijet. Za Portal RTCG naglašava da je Crna Gora, srećom, članica NATO-a, pa joj ne prijeti direktna spoljna agresija i mogućnost pretjeranog ruskog uticaja.
- Već dugo vrijeme svjedočimo ruskoj oružanoj agresiji na Ukrajinu. Stradaju civili, uništavaju se gradovi. Kakva je sada situacije u Vašoj zemlji? Kakve su Vaše ocjene trenutnog stanja na frontu i šta mislite o perspektivama završetka ovog rata?
Prije svega trebalo bi naglasiti da je ruska oružana agresija protiv Ukrajine počela mnogo ranije – prije skoro 10 godina. U februaru-martu 2014. godine desila se nezakonita okupacija i pokušaj aneksije Krimskog poluostrva, a poslije nekoliko nedjelja Kremlj je prešao na oružanu agresije na ukrajinskom Donbasu. Današnji rat je logičan nastavak te prethodne agresije. Između 2014. i 2022. Ukrajina je održala skoro 200 rundi pregovora sa Rusijom. Za to vrijeme dogovoreno je 20 prekida vatre, koje je Rusija odmah prekršila. Ništa od toga nije spriječilo Putina da 24. februara 2022. pokrene katastrofalnu i zločinačku sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu. Rusija je ukupno prekršila od 2014. skoro 400 međunarodnih ugovora. A da ne pominjem neke starije stvari poput Budimpeštanskog memoranduma 1994., prema kojem je Rusija uopšte bila jedan od garanata bezbjednosti Ukrajine. Oni koji tvrde da Ukrajina treba da pregovara sa Rusijom sada su ili neupućeni ili dezinformisani, ili podržavaju Rusiju i žele da daju Putinu predah prije nego što krenu u veću ofanzivu. Zašto oni misle da će Rusija poštovati bilo koji budući sporazum sa Ukrajinom?
Putinov režim u Rusiji je najgnusnije zlo kome je svijet bio svjedok sve od završetka Drugog svjetskog rata. Ruska agresija na Ukrajinu je bila sasvim svjestan izbor Kremlja. Putin i njegova svita moraju se suočiti sa pravdom za svoje zločine. Ruska vojska mora da napusti teritoriju Ukrajine, a vlasti Ruske Federacije moraju fokusirati se na rješavanje problema sopstvenog naroda umjesto da donose smrt i uništavaju normalan život svojim komšijama.
Nažalost, rat Rusije protiv Ukrajine pokazao je da je međunarodni sistem bezbjednosti potpuno nefunkcionalan u odnosu na izazove sa kojima se suočava savremeni svijet. Sistem čiji je razlog postojanja da spriječi agresivne ratove i da ih zaustavi kada izbiju ne služi sada nijednoj od ovih svrha. Postojeća globalna bezbjednosna arhitektura dozvoljava agresoru da potpuno nekažnjeno zloupotrebi i pravo veta i princip konsenzusa, ostajući decenijama geopolitički i geografski nereformisan. Nijedna zemlja ne bi trebalo da bude izvan zakona. Rusija je očigledno zloupotrebila svoje privilegovano prisustvo u stalnom sjedištu Sovjetskog Saveza u Savetu bezbjednosti UN i mora da odgovara.
Što se tiče trenutnog stanja na frontu – mi sada prolazimo kroz teško vrijeme. Ukrajinski branioci se bore po zaleđenim rovovima, kiši i pljuskovima, i blatu do kolena, žrtvujući ono najvrednije i najvažnije. Mnogi ljudi širom svijeta povlače paralele između sadašnje situacije i Prvog svjetskog rata. Ipak je relevantnije poređenje je sa Drugim svjetskim ratom. Kada je neprijatelj bio tvrdoglav i savezničke operacije su se kretale od neuspjeha do uspjeha, ali kada su, na kraju, snage dobra trijumfovale. Bitka za Montekasino je možda trajala mjesecima, a ne nedeljama, ali je Rim na kraju oslobođen. Iako je operacija Market Garden propala, rat je dobijen devet mjeseci kasnije. Prava snaga demokratije se ne otkriva kada je pobjeda laka, već kada se manifestuje u vremenima očaja i najtežih iskušenja. Kada se pobjeda čini tako teškom za postizanje, lideri sa istorijskom vizijom i moralnom snagom ne odustaju. Oni inspirišu svoje nacije da se bore jer je njihov način života i sve što je bitno u pitanju. To je prava moć demokratije, koja danonoćno pokreće predsjednika Volodimira Zelenskog, njegov tim i sav narod Ukrajine. Dakle, bez obzira na poteškoće ratnog stanja u zemlji, ukrajinski narod moralno je jak i vjeruje u svoju pobjedu. Vjeruje da će agresor biti poražen i ponižen.
Takođe obratio bih pažnju da Ukrajina, zemlja koja gotovo da nema većih mornaričkih kapaciteta, već je uspjela da potisne Rusiju iz velikog djela Crnog mora. Strateški udari Ukrajine nisu samo poremetili ruske linije snabdijevanja i pomorsku blokadu ukrajinskih luka, već su nanijeli i značajnu štetu ključnim ruskim ratnim brodovima. Efikasni pomorski manevri Ukrajine primorali su rusku Crnomorsku flotu da se ponižavajuće povuče sa privremeno okupiranog Krima na istok, demonstrirajući pobjedu Ukrajine u bici za Crno more.
Ovaj rat može da se završi samo na pravedan način – osnovu ukrajinske Formule Mira, koju je još prošle godine prezentovao Predsjednik Ukrajine. Suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine su neupitne stvari. Dakle, bilo koji mirovni pregovori su mogući samo poslije povlačenja ruskih trupa izvan međunarodno priznatih granica Ukrajine.
- Da li ste zadovoljni sa nivoom podrške od strane međunarodnih partnera, naime vojno-tehničke?
Naravno da je Ukrajina zahvalna svim svojim partnerima i saveznicima na sveobuhvatnoj pomoći – vojnoj, tehničkoj, ekonomskoj, humanitarnoj. Među takvim zemlja se nalazi i bratska Crna Gora, koja je tokom 2022. godine je izdvojila za pomoć Ukrajini čak 11% svoga vojnog budžeta. Ovo je dalo svoj doprinos ukrajinskoj odbrani i mi visoko cijenimo takvu činjenicu.
S obzirom na dalji razvoj borbenih dejstava na frontu Ukrajine će i dalje imati potrebu za nastavkom vojne podrške od strane svojih partnera. Posebna pažnja Ukrajine je na protivvazdušnu odbranu, jer kao i prošle zime ruski agresor priprema raketni teror ukrajinske energetske infrasturkture.
Valjalo bi naglasiti, da već je u toku obuka ukrajinskih pilota na zapadnim vojnim avionima F-16, koje će uskoro efikasno čuvati ukrajinsko nebo. Interesantno je sada pogledati iz vremenske perspektive kako je pitanje inostrane vojno-tehničke pomoći Ukrajini krenulo od lakog pješadijskog i protivtenkovskog naoružanja pa došlo do isporuke modernih aviona i raketa dalekog dometa. Ukrajinski vojnici su se pokazali izvanredno u brzini osvajanja svih mogućih modernih vrsta naoružanje jer imaju veliku motivaciju, jer brane svoju domovinu. A kako ne bi imali kad pogledamo na otvorene genocidne namjere prema Ukrajincima koje dolaze od višeg ruskog političkog rukovodstva. Samo da spomenem primjera radi čuveni istorijski članak aktuelnog ruskog predsjednika iz jula 2021., u kome on negirao postojanje Ukrajinaca kao nacije, a onda brojne pozive bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva na fizičko uništavanje Ukrjainaca. I još bih mogao da Vam navedem bezbroj primjera totalne dehumanizacije Ukrajinaca od strane Rusije u toku ovoga rata. Dakle, mi se sada borimo za svoj bukvalan opstanak.
Jako važan sastavni dio međunarodne podrške Ukrajini su antiruske sankcije. Ruska Federacija je trenutno zemlja koja je najviše podložna međunarodnim sankcijama u čitavoj istoriji čovječanstva. Kad neki kažu da ove sankcije djeluju nedovoljno efikasno odmah trebalo bi da se pitamo – a kako bi izgledala situacija da antiruskih sankcije nema uopšte? Situacija bi tada bila mnogo gora. Ali mi želimo da ove sankcije djeluju još brže i jače, da se na taj način potkopa mogućnost Rusija voditi ovaj osvajački rat. Sve ovo razumiju i u Evropskoj Uniji. Zato ukrajinska strana zajedno sa partnerima stalno radi na pojačanju pritiska sankcijama na Moskvu. I evropske sankcije prema državi agresoru još nisu dostigle svoj maksimum. To je principijelna stvar, jer učiniti ustupke Rusiji znači priznati da svaka jača država na svijetu ima pravo da napadne slabiju. I onda ćemo se naći u svijetu gdje vlada isključivo pravo sile. Svi protivnici antiruskih sankcija moraju shvatiti da zaboraviti ovaj rat znači bukvalno ono „zeleno svijetlo“ za nasilje, kojem se nada Kremlj.
Nuklearna ucjena, zastrašivanje planete od strane RF prijetnjom globalne gladi, energetska ucjena evropskih zemalja, drugi slični koraci Kremlja, su jarka svjedočanstva karaktera i metoda rada sadašnjeg moskovskog rukovodstva. Baš zato ovaj rat nije samo ukrajinska stvar. Međunarodna zajednica mora sve više pojačavati sankcije protiv RF i kažnjavati je na sve moguće načine zbog drske agresije na nezavisnu evropsku državu. Mi moramo da dobijemo ovaj rat protiv Rusije što prije jer tu se ne odlučuje samo sudbina Ukrajina nego cijelog zapadnog demokratskog svijeta.
- Kako biste prokomentarisali perspektivu članstva Ukrajine u Evropskoj Uniji s obzirom na nedavne pozitivne preporuke od strane Evropske komisije?
Čak i suočena sa tekućom ruskom vojnom agresijom, Ukrajina pokreće sopstvenu pozitivnu evropsku transformaciju. Shvatamo da je ova transformacija najpotrebnija našoj sopstvenoj zemlji, a sve što slabi našu državu mora da se eliminiše. Dodjeljivanjem statusa kandidata Ukrajini prošle godine, sve države članice EU jasno su stavile do znanja da će se Ukrajina pridružiti Evropskoj uniji. Uprkos ruskoj vojnoj agresiji i svim razaranjima, žrtvama i patnjama koje prate ovaj rat, Ukrajina je već uradila mnogo posla na uspješnoj sistemskoj transformaciji i primjeni svih sedam preporuka Evropske komisije.
Ukrajina je dostigla istorijsku prekretnicu na svom putu ka članstvu u EU 8. novembra 2023. godine, nakon preporuke Evropske komisije da otpočne pregovore o pridruživanju. Ova preporuka postavlja temelj za kritično važnu odluku Evropskog savjeta koja se očekuje u decembru 2023. Budućnost Ukrajine, isto kao i Crne Gore, je čvrsto usidrena u Evropskoj uniji. Ostajemo nepokolebljivi u svojoj posvećenosti poštovanju standarda i praksi EU. Ukrajina pokazala je jednostavnu posvećenost odbrani vrijednosti i principa koje dijele evropski narodi. Pristupanje Ukrajine ne samo da će ojačati odbrambene kapacitete EU i prehrambenu sigurnost, već i njene napore da sprovede inicijative Zelenog dogovora, sajber bezbjednosti i digitalnog upravljanja.
- Kako ocjenjujete trenutni razvoj odnosa između Crne Gore i Ukrajine? Kako naše države mogu da unaprijede svoju saradnju?
Trenutni bilateralni odnosi između Ukrajine i Crne Gore se nalaze na vrlo visokom nivou. Oni prolaze kroz uspon što je naravno rezultat jasne i nedvosmislene političke pozicije naših država. Među događajima koji doprinose takvoj pozitivnom trendu valjalo bi spomenuti sastanak Predsjednika Ukrajine Volodymyra Zelenskog sa Predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem u Atini 22. avgusta ove godine, posjetu Predsjednika Vlade Crne Gore Ukrajini u junu prošle godine, pridruživanje Crne Gore 17. maja 2023. Deklaraciji o podršci Proširenom parcijalnom ugovoru o Registru štete izazvane agresijom Rusije protiv Ukrajine, rezoluciju Skupštine Crne Gore o osudi ruske oružane agresije na Ukrajinu usvojenu 27 jula 2022. i cijelokupnu podršku Ukrajini od strane Crna Gora u mnogim sferama. A da ne pričam o izuzetno toplom odnosu Crne Gore i cijelog crnogorskog društva prema brojnim građanima Ukrajine, koji su našli ovdje sigurno utočište od ruske oružane agresije.
Veoma je simbolično što prvi bilateralni sastanak aktuelnih ministara vanjskih poslova Crne Gore i Ukrajine desio se trećeg dana poslije formiranja 44-e Vlade Crne Gore. I ovaj sastanak bilo je veoma uspješan, bili su ocrtani pravci bilateralne saradnje i razvoja naših savezničkih odnosa.
Bez obzira na sadašnje mnogo teško vrijeme Crna Gora ostaje pouzdan trgovinski partner za Ukrajine. O tome jasno svjedoči drastičan porast obima naše trgovine robom. Tokom januara-avgusta 2023. rast robnog prometa je sastavio 29,16% u odnosu na isti period iz prošle godine.
I ekonomski odnosi između Ukrajine i Crne Gore imaju još veliki potencijal za rast i unapređenje. Crnogorsko tržište je vrlo privlačno za nas. Prije svega mislim na izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda i žitarica. Ovaj potez bi bio od velike koristi za obje naše države. Ukrajinske poljoprivredna produkcija ima visoki kvalitet, ona se izvozi za EU, ispunjavajući sve evropske standarde. Izuzetno interesantno po tom pitanju izgleda crnogorska luka Bar sa svojim ozbiljnim tehničkim kapacitetima.
Ukrajina šalje snažnu poruku svim zemljama koje se oslanjaju na ukrajinsku hranu: posvećeni smo sprečavanju globalne gladi i nećemo dozvoliti Rusiji da ucjenjuje svijet blokiranjem morskih luka. Nakon ruskog jednostranog kršenja Inicijative za crnomorsko žito u julu 2023., Ukrajina je prevazišla sve izglede da otvori svoje morske luke za humanitarni brod i uspostavi novu rutu žitarica za izvoz hrane. Prema Svjetskom programu za hranu, prije početka sveobuhvatne invazije Rusije na Ukrajinu, naša poljoprivredna proizvodnja je bila dovoljna da prehrani još najmanje 10 zemalja sa istom populacijom kao Ukrajina (43 miliona ljudi). Ukrajina je izgubila pristup otprilike četvrtini svojih obrađenih površina na privremeno okupiranim teritorijama kao rezultat ruske invazije. U okviru rada Crnomorske inicijative Crnomorske inicijative žito u 45 zemalja svijeta bilo je ukupno izvezeno oko 33 miliona tona ukrajinske hrane. I danas poslije prekida rada spomenute gore inicijative Ukrajina nastavlja da isporučuje poljovprivredne proizvode u najugroženija po pitanju hrane zemlje Afrike.
S obzirom na sve gore navedeno, uspostavljanje svojevrsnog žitnog koridora između Ukrajine i Crne Gore bi imalo mnogo konstruktivan i dugotrajan efekat.
- Kako ocjenjujete ruski maligni uticaj u Crnoj Gori?
Crna Gora je, srećom, članica NATO-a, pa joj ne prijeti direktna spoljna agresija i mogućnost pretjeranog ruskog uticaja u Vašoj zemlji može se spriječiti.
Mada, nažalost, Ruska Federacija je decenijama gradila ozbiljnu mrežu svojih agenata, simpatizera i propagandista u mnogim zemljama Evrope, uključujući i Zapadni Balkan. To je onaj čuveni „soft power“, a takođe rezultat otvorenog podmićivanja i djelovanje prljavih ruskih para. Kako svjedoče rezultati zadnjih nekoliko socioloških istraživanja, ruska propaganda nailazi na mnoge aktivne odjeke u Crnoj Gori i dio crnogorskog društva, iako i mnogo manji, otvoreno podržava rusku agresiju i ruske zločine. Veliku ulogu ovdje naravno imaju crnogorsko-ruske istorijske veze i često previše emotivno i premalo racionalno doživljavanje Rusije kao „velikog pravoslavnog brata i zaštitnika“. A Rusija dobro umije da manipuliše emocijama. I ne samo u ovom regionu.
Kad već govorimo o religiji obratio bih pažnju na to što pravnoslavni hramovi bili su među glavnim metama ruske vojske, a na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine Rusi često pretvaraju pravoslavne crkve na skladišta i ostale vojne objekte. Ima mnogo dokumentiranih dokaza ovome. U toku rata već je poginulo mnogo hrišćanskih sveštenika.
Rekao bih još jednu bitnu stvar u vezi sa tim – bila kakve istorijske ili kulturne veze ne mogu nikako opravdati ovaj stravičan zločin agresije koji je današnja Ruske Federacije uradila protiv Ukrajine. Ukrajina se junački i krvavo brani, svaki dan Ukrajinci umiru na bojnom polju sa svoju slobodu i nezavisnost. Mislim da crnogorskom mentalitetu ovakve stvari su više nego bliske i jasne.
Osim toga, svi mi živimo u savremenom svijetu, skoro svaki ima pristup informacijama putem savremenih sredstava komunikacije i može da sazna istinu o ovom ratu, o zvjerstvima koje čini ruska vojska skoro svakodnevno. Na taj način svaki dobronamjeran čovjek bez obzira na svoja vjerska i politička ubjeđenja ima mogućnost da objektivno procjeni o čemu se radi i ko je agresor, a ko je žrtva. I drago mi je da ipak većina naroda Crne Gore ima simpatije prema Ukrajine. I ovu solidarnost mi osjećamo svaki dan. Radi se ne o određenim političkim simpatijama, nego o moralnoj, ljudskoj dimenziji.
Kako spriječiti ruski maligni uticaj? Mora se razviti imunitet na agresivnu rusku ratnu propagandu, manipulaciju složenim pitanjima istorije, kulture i ekonomije. Ali, prije svega, potrebno je širiti objektivne i potpune informacije o destruktivnoj ulozi Rusije u međunarodnim odnosima, njenom rušenju temelja međunarodnog prava, što nosi rizik da se svijet vrati u vladavinu sile, o zločinima koje počinila njena vojska i rukovodstvo, a na kraju i o odlukama međunarodnih institucija i organizacija koje se tiču Rusije. Trebalo bi malo racionalnije gledati na današnju Rusiju kao direktnu prijetnju cijeloj evropskoj bezbjednosti i stabilnosti. Ruski imperijalistički apetit nisu ograničeni samo Ukrajinom.
Do sada je dobro poznato da je Rusija sponzorisala brojne radikalne desničarske i ljevičarske pokrete u Evropi. Mito i korupcija su postali moćna oruđa ruskog uticaja u svijetu. Na kraju Rusija mora da izgubi. Tek tada će u Evropi, uključujući Balkan, kao i u drugim regionima, biti stabilan mir, miran život i znatno manje radikalnih grupa i stavova finansiranjem kojih Kremlj pokušava da destabilizuje demokratski svjet.
Ja sam mnogo zahvalan na Vašem interesovanju i na svim pitanjima. Biće mi drago da i dalje informišem Vaše čitaoce o ovim i drugim aspektima aktuelne situacije u Ukrajini i bilateralnih odnosa Ukrajine i Crne Gore, zaključio je za Portal RTCG.
Foto: Pobjeda
