Naučnik Dragan Hajduković i novinar Nikola Marković su saglasni da Crna Gora nakon 17 godina od nezavisnosti nije mnogo odmakla zbog loših političara i u vlasti i u opoziciji. Oni su po Hajdukoviću doveli državu na samrtničku postelju, a po Markoviću igrali sa građanima ping-pong i pravili dva tabora, jer im je to odgovaralo. Ekonomski parametri su bolji, smatra profesorica Maja Baćović, ali naglašava da je glavni problem slab rast produktivnosti, bez koje nama pozitivnih ekonomskih prognoza. Analitičar Oleg Filipović naglašava da se u ekonomskom smislu i na putu ka EU nije uradilo gotovo ništa.
Prema mišljenju naučnika Dragana Hajdukovića 17 godina je dovoljno dug period u kojem je Crna Gora mogla postati po kvalitetu života građana najbolja država Evrope i svijeta, ali je nažalost katastrofalnim vođenjem države, i vlasti i opozicije, sada na samrtničkoj postelji.
„Jedino bi genijalni neprijatelj mogao da učini toliko zla, koliko su nam učinili profesionalni političari“, smatra Hajduković.
Kako je kazao, jedan od mogućih puteva razvoja je da se ugledamo na dobre primjere malih država u svijetu poput Švajcarske, Islanda, Norveške i da nam taj skup država bude vodilja, odnosno da izaberemo najbolja rješenja i primijenimo.
„Drugi put oporavka je put ekološke države, ali malo ko je shvatio suštinu tog plana. Ona je trebala da bude pilot projekat održivog organizovanog društva na planeti. Smatram da kada bi Vlada bila riješena da ide tim putem imali bi veliku pomoć“, kazao je Hajduković.
Novinar i direktor RTVNK Nikola Marković smatra da se danas u Crnoj Gori živi bolje nego prije 2006. godine, ali ne živi se dobro.
„Ono što su naši političari trebali da urade je da onu energiju koja se tada akumulirana iskorite i usmjere, da na referendumu nema pobijeđenih i poraženih. Zamjeram što vladajuća elita nije ništa uradila da integriše dio zajednice koja se osjećala kao Srbi. Godinama je politička elita, i u vlasti i u opoziciji, igrala ping-pong sa građanima i pravila dva tabora, jer im je to odgovaralo. A činjenica je da Crna Gora ima smisla samo ako je građanska“, kazao je Marković.
Kako je dodao i sada smo zarobljenici partija i niko ne može da bira pojedince, a onda o važnim pitanjima odlučuju ljudi koji imaju uskopartijske interese.
„Ono što su ove posljednje tri godine pokazale je da smo veliki licemjeri. Ne mogu sada da žmurim i moram da kažem da su nove vlasti preuzeli sve loše prakse DPS-a. Ako smo do sada imali nacionalni populizam, sada smo prešli na ekonomski populizam“, kazao je Marković.
Profesorica na Ekonomskom fakultetu Maja Baćović kaže da je što se tiče prethodnih 17 godina i postignutog, najbolje govoriti brojkama, a uzeti u obzir i da smo imali tri velike globalne krize koje su uticale i na našu ekonomiju.
„U 17 godina proizvodanja je povećana realno oko 40 odsto. Da nije bilo 2009. i 2020. taj procenat bi bio i veći i to je za umjereno zadovoljstvo. Potrošnja domaćinstava realno je porasla i standard građana je danas bolji nego što je bio. Stopa nezaposlenosti je smanjena sa 29 na 15 odsto, prosječene zarade porasle sa 280 na 720 eura. Iz te realne sfere indikatori kažu da je standard bolji“, kaže Baćović.
Međutim naglašava da postoje elementi koji nijesu dobri, a to je javni dug i na prvom mjestu niska produktivnost i spori rast produktivnosti.
„Imali smo porast produktivnosti od svega pet odsto, što je neodrživo. Da bi ekonomija bila stabilna mora imati kontinuiran rast produktivnosti, a u Crnoj Gori toga nema. To može biti posljedica prekomjernog zapošljavanja u javnom sektoru, ali i drugih faktora. Ne možete imati rast zarada bet rasta produktivnosti“, ocijenila je Baćović.
Analitičar Oleg Filipović ističe da država ništa nije napravila za 17 godina. Nema stabilan ekonomski sistem, realizovan samo jedan kapitalni projekat, auto-put, nije zaštitila tržište, a osim turizma nije razvijena ni jednu druga privredna grana.
„EU nas sigurno neće primiti dok god ne budemo imali ekonomski stabilan sistem. Od 90 odsto građana koji su ekonomski nezavisni, 50 odsto radi za državu, 60.000 ljudi radi u državnoj administraciji, a realna mjera je 10.000. Zavisni ste od države, ali ste u robovlasničkom odnosu sa bankama. U posljednjoj globalnoj krizi mi imamo uvezenu krizu kroz institucije koje smo kreirali da bi bikli blizi EU“, navodi Filipović.
Ocjenjuje da je izlaz u smanjivanju administracije, razvoju drugih grana turizma, čišćenje finansijskog sistema, prevashodno međubankarskog tržišta i razvoj tržišta novca koji bi bio paralela za građane. Razvoj AT sektora, razvoj poljoprivrede, limitirati uvoz namirnica, razmišljati da napravimo CBCG i našu e-valute i vidjeti kako bi se plasirala na tržištu.
Marković je dodao da je borba protiv endemske korupcije jedini način da se svi ovi predlozi o kojima govori Filipović ostvare.
Izvor, foto: RTCG
