Nezavisna poslanica u Skupštini Crne Gore Radinka Ćinćur saopštila je da „krajnje populističkim i opasnim mjerama“ Vlada „urušava otvorenu svijest mladog čovjeka i od njega, kako je navela „pravi podanika kojemu je najvažnije da preživi, koji ne postavlja nikakva pitanja, koji prestaje da misli“.
Ćinćur je medijima dostavila svoju, kako je napisala, analizu sadašnjeg političkog i ekonomskog trenutka u državi.
Saopštenje prenosimo integralno:
„Dok se u drugim zemljama porezi na kulturu, knjige i štampu smanjuju, kod nas se povećavaju. Šta to znači u vremenu kad znamo da nam se obrazovanje urušava, da nam je medijsko obrazovanje i kultura na vrlo niskom nivou, da stvarnost oko nas više liči na anarhiju, nego na uređen sistem? Da li će dovesti do veće dostupnosti pozorišta i knjiga široj publici? Sigurno, Ne!
Krajnje populističkim i opasnim mjerama Vlada urušava otvorenu svijest mladog čovjeka i od njega pravi podanika kojemu je najvažnije da preživi, koji ne postavlja nikakva pitanja, koji prestaje da misli! Da li će im ponovo ponuditi nacionalističke mitove umjesto trezvenog kritičkog razmišljanja?
Povećanje PDV na hranu u restoranima sigurno neće dovesti do bolje posjećenosti i boljeg profita, posebno manjih restorana.
Poređenja radi, u ovim cijenama već bilježimo nezavidan porast, što je ove godine dovelo do slabije posjećenosti turista. Očigledno je da nijesmo destinacija za visoko platežne goste, jer nemamo ni infrastrukturu ni kulturu visoke usluge, a gosti srednje platežne moći nas već zaobilaze, nalazeći bolju uslugu za niže cijene. Valja se podsjetiti kako u turizmu napreduje Albanija, a šta mi radimo da zadržimo kvalitet svojih usluga i sigurnog gosta!
Povećanje PDV na smještaj u hotelima ovu privredu čini manje konkurentnom, što će se odraziti na slabiju posjećenost, a to je kičma naše ekonomije: 30 odsto naših prihoda dolazi od ovog vida turizma!
Povećanje PDV na online trgovinu direktno pogađa najsiromašnije slojeve građana, koji za svoje potrebe ne mogu priuštiti luksuzniju robu.
Povećanje PDV na vina, koja su jedan od naših rijetkih izvoznih brendova, otežaće naš i onako mršav izvoz, a učinjeće ih na domaćem tržištu manje konkurentnim.
Šta nas čeka sa izmjenama Zakona o inspekcijskom nadzoru?!
Prva asocijacija na pojam inspekcije su kontrola primjene zakona, sprečavanje korupcije, ali je to kod nas suprotno – korupcija i selektivna kontrola.
Ovim Zakonom ukida se sadašnja Uprava za inspekcijske poslove, a inspekcije se pripajaju nadležnim ministarstvima ili upravama. Ako uporedimo ovaj prijedlog sa praksom iz zemalja regiona, vidjećemo da je sličan model organizacije u Srbiji i da funkcioniše pod krovnom institucijem koordinacionog tijela koje pokriva sve inspekcijske službe u ministarstvima.
U Hrvatskoj od 1999. godine do 2014. postojao kombinovani model inspekcijskog nadzora: Državni inspektorat i inspekcije u okviru Ministarstava. Godine 2014. je ukinut Državni inspektorat, ali je ubrzo 2018. vraćen. Ponovno uspostavljanje Državnog inspektorata podstaklo je širenje dobrih praksi između različitih inspekcijskih službi, omogućilo je primjenu informacionih rješenja i olakšao sprovođenje koordiniranih inspekcijskih nadzora.
Uprava za inspekcijske poslove (UIP) kod nas je formirana 2012. godine, kada su inspekcije uzete ministarstvima i objedinjene u jednu upravu, s ciljem da se unaprijedi inspekcijski nadzor, da se izbjegne uticaj donosioca odluka (ministarstava) na rad inspekcijskih organa, te da se izbjegne sukob interesa, da inspekcije kao nezavisne institucije kontrolišu rad svih donosioca odluka.
Koliko su ovi ciljevi ispunjeni, i zašto nijesu, posebno je pitanje! Na osnovu analize rada inspekcija, kako u UIP, tako I ministarstvima pri kojima su ostale da rade inspekcije, vidimo da postoje problemi u njihovom radu, ma gdje oni bili, ali da postoji bolja organizacija I koordinacija inspekcijskih organa u UIP.
Analize pokazuju da je nedovoljna saradnja različitih inspekcijskih organa, nedostatak zajedničkih baza podataka (posebno poreske uprave) boljka naših inspekcijskih organa, posebno onih koji su radili pri resornim ministarstvima.
Ni u jednoj od inspekcija nijesu popunjeni svi kapaciteti, predviđeni internim aktima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. U svakoj fali inspektora!!!! Zašto?
Složićemo se da su ovo vrlo zahtjevni I nepopularni poslovi, i ova radna mjesta su u velikom riziku od korupcije. Razlozi su razni: od velike opterećenosti poslom, velike izloženosti sudu javnosti inspekcijskih organa, do neadekvatnih plata. Teško da možemo od jednog inspektora koji ima platu oko 1100 – 1300 eura u bruto iznosu, očekivati da će se svom poslu posvetiti potpuno. U ovakvim uslovima rizik od korupcije je veliki, a percepcija javnosti razne inspekcije prepoznaje među najkorumpiranijim profesijama.
U analizama rada inspekcija, jedan od velikih problema rada inspekcijskih organa je i nedostatak odgovarajućih obuka, koje bi obuhvatale prije svega antikoruptivnu ulogu. Inspekcije u sastavu ministarstava do sada, nemaju inspekcijski informacioni sistem, što im otežava rad, za razliku od UIP koja je imala svoj informacioni system.
Još jedna nepoznanica: zašto se radi na razjedinjavanju inspekcijskih službi, umjesto da se ujednači metodologija njihovog djelovanja i uvedu pravila koja važe za sve?
Zakon daje mogućnost da se u slučaju nedovoljnog broja inspektora, privremeno daju nadležnosti inspektora i drugim službenicima koji ispunjavaju uslove da budu inspektori. Očigledno je prepoznat problem s kadrom inspektora, ali je pitanje koliko će ovakve mjere doprinijeti većem prisustvu inspekcijsih službi tamo gdje su one potrebne. Da li će ovi ljudi, koji formalno ispunjaju uslove za rad kao inspektori, zaista moći stručno da odgovore zadatku koji im se ustupa.
Stručnjaci za ovu oblast upozoravaju: promjena modela inspekcijskog nadzora mora biti zasnovana na jasnim potrebama i uočenim nedostacima, pri čemu će se uzeti u obzir dobra rješenja iz zemalja regiona i preporuke međunarodnih organizacija o načinu organizovanja inspekcijskih tijela.
Ovo što mi danas vidimo nije zasnovano na relevantnim analizama od strane stručne javnosti: umjesto da se unaprijedi rad UIP, da se ova institucija profesionalizuje i obezbijedi joj se samostalnost i nezavisnost od političkog uticaja, ona se stavlja pod okrilje ministarstava, iako znamo da inspekcijske službe koje su do sada radile pri ministarstvima, u suštini imaju gore rezultate, rade u težim uslovima, od ovih koje su radile u okviru UIP.
Da li je ovo još jedan siguran mehanizam za političku kontrolu neposlušnih građana“, navela je Ćinćur.
Foto: Koalicija “Idemo ljudi”
