Trenutno stanje je da smo umjesto jednog velikog DPS-a dobili gomilu manjih, sa tendencijom i da se stvori moguće jedan novi, samo nešto drugačijeg pakovanja. To ni za koga nije dobro. Usred smo grabeži za plijen u kome se građani tretiraju kao sredstvo te borbe, kazao je u intervjuu portalu CdM nosilac liste Preokret za sigurnu Crnu Goru Srđan Perić.
Odgovarajući na pitanje šta Preokret nudi građanima Perić kaže da njihov program ima tri ključne tačke: siguran stan, siguran posao i siguran prostor.
“Osnovna ideja Preokreta da građanin slobodno misli i odlučuje – bilo samostalno, bilo kroz drugi vid političkog djelovanja koji izabere”, rekao je Perić za CdM.
Šta Pokret Preokret nudi građanima?
Tri ključne tačke našeg programa su: siguran stan, siguran posao i siguran prostor. Sve to treba da vodi ka Sigurnoj Crnoj Gori. Radi se o programu koji postavlja razvoj na realnim osnovama, prepoznajući rizike kojima smo izloženi zbog neodgovornih vlasti u prethodne 33 godine i pronalazeći put do rješenja koja bi trebalo da nas dovedu do elementarne ukupne održivosti.
Sigurna Crna Gora bi trebalo da se postigne na dvojak način. Sa jedne strane da se integrišu najranjivije socijalne grupe, sa posebnim akcentom na podstanare, a potom i da se rješavanje tog problema iskoristi za ekonomsko snaženje i pokretanje projekata koje bi bila impuls razvoju privrede. Da konkretizujem kroz jedan primjer: formiranjm stambenog fonda u programu Siguran stan mogla bi se umanjiti socijalna patnja za oko 1.000 porodica u prve dvije godine tog programa, jer oni tada ne bi morali plaćati kirije koje mogu biti i blizu punog iznosa plate, oni bi taj novac mogli usmjeriti u pravcu boljeg kvaliteta života, a u isto vrijeme ta bi potrošnja stvarala prilike za porodične biznise – jer oni najčešće i proizvode ono što se koristi na tom polju potreba.
Rekli ste da moć treba vratiti građanima. Šta to znači? Zašto građani do sada nijesu imali tu moć?
Moć donošenja odluke je izmještena u ruke partijskih oligarhija. To nije samo naš problem, ali je njegova izraženost kod nas došla do razmjera kada ćemo mi na kraju biti tek puki glasači unaprijed donesenih odluka. Nije nekada lako ni prepoznati ovaj trend jer na površini nerijetko se sve prezentuje na vrlo dopadljiv način, ali ako zagrebete ili pokušate ostvariti neko svoje ključno pravo ili donijeti autonomnu odluku tada se suočite sa partijskim sistemima koji doslovno isključuje sve one koji nisu dio njih.
To je nekada za vrijeme prošle vlasti bila situacija kada vas „ne prepozna teren“, sada je to prepakovan model u kome partija ima kontrolu nad svim segmentima vašeg života – od socijale, preko zapošljavanja pa do promocije vašeg biznisa, ako ste preduzetnik. Građanin je tu sveden na skalu od glasača na izborima do tapšača na mitingu. U najkraćem: održivost sistema su političari vidjeli i vide kao problem kako kontrolisati građane koji bi ih glasali.
Osnovna ideja Preokreta da građanin slobodno misli i odlučuje – bilo samostalno, bilo kroz drugi vid političkog djelovanja koji izabere. Tada će moći i najviše da pruži i zajednici, ali i da bude zadovoljniji, kreativnij i produktivniji.
Jesu li crnogorski građani konačno izlašli iz faze slijepe odanosti partijama i da li dolazi vrijeme kada ćemo na izborima imati češće promjene? Sazrijeva li ta svijest?
Trenutno stanje je da smo umjesto jednog velikog DPS-a dobili gomilu manjih, sa tendencijom i da se stvori moguće jedan novi, samo nešto drugačijeg pakovanja. To ni za koga nije dobro. Usred smo grabeži za plijen u kome se građani tretiraju kao sredstvo te borbe.
Na ovim izborima građani će imati priliku da projektovane buduće Vlade makar kontrolišu, a kasnije i smjenjuju u skladu sa onim što su njihova opredjeljenja. Prvi korak je da ne pristaju na priče koje ih obesharbruju da biraju one koji su im najbliže jer je to navodno „bačen glas“, da ne vjeruju istraživanjima koja su zapravo sredstva uticaja na javnost – a koja su modelovana da suze izbor ka ciljanim koalicijama – i da odluku donose slobodno. Ujedno, treba inistirati da svaki politički subjekt kaže šta će i kako učiniti i u kom periodu i u slučaju neuspjeha treba da odstupi ili da se ide na nove izbore.
Ako se budemo pridržavali ovog recepta, možemo reći da smo krenuli na put demokratskog zrijevanja. U suprotnom, svako rukovodstvo će nastaviti da krši Ustav i zakone pod izgovorom da to radi zbog „više stvari“ i koristiće sve instrumente „institucionalne prednosti“ da što duže ostane na vlasti, njegovaće se kultovi ličnosti i dosljedno tome – odanost partijama. Siguran sam da možemo bolje od toga – zato nam treba politički preokret.
Šta kažete na to što partijsko zapošljavanje doživljava kulminaciju? Možemo li i kako do sistema vrijednosti a ne partijske podobnosti?
Partijsko zapošljavanje doživljava nastavak. Razlika je samo što je nekada makar pola Crne Gore znalo da je ono loše, dok je ponašanje nove vlasti dovelo do toga da ćete danas rijetko koga naći ko će vam reći da je ono izuzetno štetno. Jedna negativna zaostavština ne da nije iskorijenjena, već joj je data nova snaga. U pravcu meritokratskih ideala u kojima zemljom upravljaju najbolji možemo kroz sistem odgovornosti. Svaki posao treba da ima parametre uspješnosti i kada ih ne ispunite podnosite odgovornost. Što je hijerarhija neke pozicije bliže vrhu vlasti, za nju treba da postoje stroži kriterijumi.
Kada je riječ o problemu partijskog zapošljavanja ono mora dobiti i zakonodavni impuls u kome će morati postojati tijelo koje će provjeravati taj proces, koje će ažurno postupati po prijavama u sumnje u nezakonitosti i protekciju i koje će sve to činiti javnim. Interes građana ipak mogu da sačuvaju samo oni sami, pa im za početak moraju biti dati instrumenti kontrole u borbi protiv nečega što narušava ideju da kroz sopstveni rad, znanje i zalaganje možete biti vrednovani na poslu, ali i u društvu. To „nešto“ je partijsko zapošljavanje.
Da li se političke vrhuške kod nas prema državnim resursima odnose kao da im je u nasljedstvo, što bi u narodu rekli, od “đeda ostalo”?
Nama fali svijest o opštem dobru, a partije rade sve da se hibernira to neprepoznavanje. Višedecenijska vlast je razarala temelje solidarnosti i ponašala se besprizorno kada je riječ o raspolaganju državnim resursima. Džaba ste ih upozoravali da nekada neće biti vlast i da će se prije ili kasnije suočiti sa posljedicama takvog činjenja – oni su vjerovali da to može da traje neograničeno dugo.
Mada navika vlasti da se prema resursima ponašaju načelom samovolje nije od juče, prethodna vlast je tu praksu duboko ukorijenila. Nova vlast ima drugačiju matricu. Ona sada na nematerijalnoj, dakle ideološkoj ravni sebe želi predstaviti apsolutnim moralnim autoritetom i donositi odluke „preko koljena“. Namjera može biti i dobra, kao kada su u pitanju one kada se preuzimaju tajkunski monopoli, ali izvedba u kojoj prenebregavate potrebu strategije i nužnost elementarnog znanja o funkcionisanju sistema, a posebno njegovog dijela koji čini pravni poredak, dovodi do bespotrebne plaćanja cijena koje se ne bi morale i smjele plaćati. To nas sve dovodi do stvaranja „nepogrešivih lidera“ koji će se nakon određenog perioda ponašati, iz ovog ili onog motiva, prema resursima kao, kako vi kažete, „da su im od đeda ostali“. Zato nam treba kondicije da ne dozvolimo da novi moćnici nastave stare težnje.
Jesu li vlasti nakon DPS-a donijele boljitak ili produbile probleme koje smo imali?
Dobro je što smo ušli u proces smjena vlasti. U jednom trenutku, koliko god to nekome bilo bolno, ćemo tako i doći do optimalnijeg načina upravljanja državom. Tegobno je gledati ovo razvlačenje i glumatanje uvijeno u beskrajnu demagogiju po kojoj imamo isključivo „dobre“ i „loše momke“, ali očito moramo proći kroz sve faze demokratskog zrijevanja.
Odlaganje neminovnosti porcesa je povećalo cijenu koja se plaća na ovom polju. Sada ne treba kroz kataklizmičku prizmu sagledavati realnost. Ljudi se ogoljuju kada preuzmu vlast, onamo gdje je etika bila fasadna sada lako dolazimo do spoznaja, neke zablude i javne, ali i skrivene, agende postaće očiglednije, ali to je sve učenje. To može ići brže, ali samo ako uložimo dodatni napor – stoga je Preokret formiran sa idejom da se ti procesi ubrzaju, a da stabilnost Crne Gore u njima ne bude ugrožena.
Može li Crna Gora u EU u narednih pet godina? Da li to zavisi od nas ili, ipak, zavisi najviše od EU?
Zavisiće dosta od međunarodnih okolnosti. Rat u Ukrajini je u potpunosti promijenio geopolitičku mapu ne samo Evrope, već i svijeta i niko ne može da predvidi trajanje i da li će on imati dodatnu eskalaciju. Crna Gora je u tom globalnom dešavanju tek komadić složenog mozaika i sve refleksije po nas je nemoguće precizno sagledati u ovom trenutku.
Naš problem je što mi u mnogim dešavanjima dozvoljavamo da budemo nošeni događajima, a ne da ih prepoznajemo i adekvatno se pozicioniramo kako bismo ostavrivali naše strateške ciljeve. Činjenica je da smo propustili nekoliko kolosalnih prilika u zadnje dvije godine da budemo bliže ili sasvim integrisani u EU, ali je isto tako činjenica i da je i u prethodnih deceniju ispušteno ogromno vrijeme koje je moglo biti bolje iskorišćeno. Zato nam treba ubrzanje na tom putu, promišljenost i spremnost da učimo iz sopstvenih grešaka. I tu nam treba preokret.
Izvor: CdM
Foto: Pokret Preokret
