Crnogorska muzičarka Milena Vučić karijeru je počela na festivalu “Evopesma-Europjesma” i kao članica grupe “Negre” te godine uspjela da skrene pažnju na sebe. Njen prvi samostalni nastup nakon što je napustila trio bio je na Monteviziji 2006, a iste godine nekoliko mjeseci kasnije na “Sunčanim skalama” ispisala je istoriju. Naime, osvojila je prvu nagradu na večeri “Nove zvijezde”, a kao pobjednica je dobila učešće i među afirmisanim pjevačima noć kasnije na “Pjesmi ljeta”.
Sa numerom “Dal’ ona zna” pobijedila je i mnogo afirmisane pjevače iz regiona i time postala prvi izvođač koji je pobijedio i na večeri “Nove zvijezde” i na “Pjesmi ljeta” iste godine.
Nakon toga uslijedio je prvi album, ali i brojni hitovi među kojima su “Indijana”, “Luče”, ali i pauza zbog porodičnih obaveza. Od tada, uglavnom je bila prisutna na sceni zahvaljujući singlovima, a kako ističe u razgovoru za “Vijesti” planira povratak na scenu, te će učešće na predstojećem “Beogradskom proleću” biti uvod u sve to.
Milena, posljednjih godina javiš se s vremena na vrijeme sa ponekim singlom. Je li numera “Udostoji” neka od ranije pripremljenih pjesama, ili je rađena baš za Beogradsko proljeće?
Saradnja sa Dušanom Alagićem traje od mog prvog albuma. Prije nekoliko godina smo je obnovili. Uradio je nekoliko pjesama za mene u namjeri da ih predstavimo kao album. Radimo na njima nekoliko mjeseci, pa smo na Duletov prijedlog predali “Udostoji” na konkurs za festival. Ta pjesma je idealna za izvođenje sa orkestrom. Kao da smo znali da će svoje mjesto pronaći baš na jednom divnom muzičkom festivalu. Prvi put kada sam je čula, plakala sam. Taj nastup posvećujem svom ocu, koji bi bio ponosan na mene.
Ti si na festivalima uvijek osvajala nagrade, no što je bitnije, pjesme su se slušale i nakon tih takmičenja. Kakva su očekivanja ovoga puta?
Za festivale me vežu najdivnije uspomene. Od šesnaeste godine sam na festivalima, i na njima se osjećam “kao kod kuće”. Vratila mi se moja “stara” želja za uspjehom i srećna sam zbog toga. Razne životne faze nas bacaju u različita osjećanja i potrebe. Tako mi je srce puno što ponovo imam potrebu da budem najbolja, ali najbolja sebi. Da uživam u izvođenju pjesme, maštanju i kreiranju muzike. Vjerujem da ću ispuniti svoja očekivanja.
Kad se pogleda spisak imena koji će ove godine pjevati, nema pjevača koji će upravo na ovom festivalu započeti karijeru. Koliko je bitno da i neka nova lica dobiju šansu?
Divno je što se festivali vraćaju u život. To je prilika, prije svega za muziku, da bude na mjestu koje joj pripada, da se njome bave ljudi koji je vole. Muzika je vječna. Ona postaje lijek, ona je iznad svega. To joj niko ne može oduzeti. Zato svaka čast svim autorima i izvođačima koji ne odustaju i dalje se bore za muziku. Festival je pravo mjesto i za nova lica, jer se tu uglavnom pokaže sve. To je nekada bila prilika, nadam se da će tako biti i ubuduće. Međutim, sve što se kasnije desi je važno. Nije dovoljno samo otpjevati, takmičiti se, pobijediti. Važno je trajati, biti uporan i voljeti.
Kao neko ko je počeo svoju karijeru na festivalu (Evropesma-Europjesma), i ko je pobjeđivao na istima (“Sunčane skale”, Radijski festival), kako danas gledaš na ovakva takmičenja?
Danas je jako teško komentarisati bilo šta što ima veze sa javnim poslom. Drago mi je što “ima nade”. Festivali se moraju njegovati. Isto tako, festivali ne mogu nastaviti da postoje ukoliko nema dovoljno autora i pjevača koji će snimati. Dakle, naša je uloga jako važna. Isto koliko od onih koji ih organizuju.
I dok su u početku drugi radili za tebe, posljednjih godina osmjelila si se da se i sama predstaviš kao autor. Koliko je danas teško, kad je kriza autorstva prilična, naći singl koji će te kupiti “na prvu?”
Sve ove godine se bavim muzikom, na različite načine. Pisala sam za sebe, pjevala, razmišljala o muzici, sazrijevala. Iz ovog ugla, u muzici nema mjesta za strah. Muzika je svima koji su hrabri, talentovani, vrijedni i svoji otvorila vrata. Jeste teže nego što je bilo, ali prije svega, smatram da je kriza smjelosti. Ne možemo biti ponizni i raditi samo ono što se od nas očekuje. Ja to nisam i nikada neću biti. Singl “na prvu” je ono u šta vjerujemo da je moćno, da je samo naše, da smo iskreni u tome što radimo. Publiku niko nije uspio da prevari. Talent je dar od boga. Zato ga treba koristiti na pravi način, a ne bacati se olako njime.
Prvi album obilježili su brojni hitovi, i kasniji singlovi postizali su velike uspjehe. Uvijek je energija ta po kojoj si bila prepoznatljiva. Danas kao majka dvoje djece, koliko ti energije ostaje za scenu?
Ovo vrijeme je pokušalo da nam nametne “teret” savršenstva. Moramo biti, kao žene, u svemu najbolje. O ne, ne pristajem na to. Takva sam kakva jesam. Energična, zadovoljna, nježna… Ali znam biti i ljuta, imam pravo da budem i umorna i tužna. Zato kada me pitaju kakva sam majka, kažem ne znam. Trudim se, volim ih, bavim se djecom. Nije lako uskladiti sve. Međutim, vrijeme koje imam “sa sobom”, kroz muziku, takođe je dragocjeno i čini me ispunjenom. To je balans koji diže energiju na viši nivo. Sve mora da radi, ali bez pritiska i “moranja”. Zato, punog srca, grlim muziku, vraćam se poslu i želim da plivam u tome. Sigurna sam da će mi na tom putu trebati malo sreće, uz rad, osmijeh i ljubav koju imam od svoje porodice, ali jedva čekam da je podijelim i sa publikom.
izvor:Vijesti
foto:Bojan Stanić
