Društvo prijatelja i poštovalaca Nikšića i Udruženje boraca NOR-a i antifašista Nikšića organizovali su Veče sjećanja na režisera Veljka Bulajića.
Veljko Bulajić je jedan od najvećih filmskih reditelja s naših prostora koji je trajno oblikovao jugoslovensku i hrvatsku kinematografiju. Njegova ostvarenja nagrađena su Zlatnim Lavom u Veneciji i Zlatnom Nimfom u Montekarlu. Dobitnik je nagrade za režiju u San Sebastijanu i Nju Delhiju, Zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, kao i nagrade Zlatni klas za najbolji film u Valadolidu.
Nagrađen je i sa nekoliko Zlatnih arena na Filmskom festivalu u Puli za najbolje filmove i najbolju režiju, a američka Akademija za umjetnost i nauku nominovala je njegov film Bitka na Neretvi za Oskara. Odlukom Festivala mediteranskih zemalja u Rimu 2013. dodijeljena mu je Nagrada za životno djelo, a bivši predsjednik Države Milo Đukanović uručio je Bulajiću 2022. Orden Crnogorske zastave prvog stepena, kazao je Miro Nikolić, medijator programa upriličenog u znak sjećanja na Veljka Bulajića.
Velikan domaće kinematografije opravdao je životom i djelom tradiciju svog bratstva i plemena, istakao je publicista i hroničar Slobodan N. Kovačević, koji je tom prilikom dao prikaz geneze Bulajićevog porodičnog stabla.
Bulajić je studirao filmsku režiju u Centro Sperimentale u Rimu i asistirao velikim rediteljima kao što su Federiko Fellini i Vitorio De Sika. Iako se nadao da će njegov prvi dugometražni film „Vlak bez oznog reda“ naići na podršku matične zemlje, to se nije desilo, pa je saradnju uspostavio sa zagrebačkim Jadran filmom. To ostvarenje donijelo mu je nominaciju za Zlatnu palmu u Kanu i tri nagrade na Festivalu igranog filma u Puli.
„Volim film „Vlak bez voznog reda#, sudbinu kako je taj film nuđen Lovćen filmu, pa je bio „Voz bez voznog reda“ , govorio o Vilušanima, Grahovljanima i Banjanima koji su išli i selili u Vojvodinu. Međutim, to su mu odbili, Jadran film je prihvatio, ali da bude vlak i da budu Ličani… i tako je taj film i snimljen“ – kazao je režiser Blagota Eraković.
Bulajićev poslednji film „Bijeg od mora“ nikada nije ugledao svjelost dana.
„Crna Gora je participirala finansijski tom filmu. Hrvatska televizija nije dala obećane pare i film bi ugledao svetlost dana da je Udruženje hrvatskih umetnika podržalo da se nađu pare za jednog velikog čoveka i zaslužnog, koji je slavu, između ostalog, i hrvatskog filma, ne samo crnogrskog i jugoslovenskog, proneo“ – kazao je režiser Branko Baletić.
Publika je bila u prilici da vidi odlomke iz Bulajićevog filma „Čovjek koga treba ubiti“ i TV serije „Crna Gora“ iz 1973. godine, koji su neopravdano ostali u sjenci njegovih velikih ratnih spektakl – otvarenja, prevashodno „Bitke na Neretvi“, koja je bila nominovana za Oskara za najbolji međunarodni film. Reputacija režisera ratnih epova pratila ga je cijelog života, još od prvog ostvarenja iz tog žanra – filma Kozara.
„Zapravo je Kozara ta koja je Veljku otvorila vrata svijeta, jer je prikazao tragediju jednog naroda na jedan način koji je u sebi sjedinjavao i jedan osjećaj za te lične gubitke, lične tragedije, pokazavši ono što će naročito demonstrirati u Neretvi – osjećaj za široki kadar“ – kazao je režiser Andro Martinović.
Veljko Bulajić preminuo je 2. aprila, u 97. godini, Zagrebu. Veče sjećanja na lik i djelo istaknutog režisera organizovali su Društvo prijatelja i poštovalaca Nikšića i Udruženje boraca NOR-a i antifašista Nikšića.
Mina Gezović
Foto/video: RTNK
