Art klub „Prvo pismo“ organizovao je promociju knjige Radomira Uljarevića „Intenzivna nega“. Moderatorka programa bila je pjesnikinja Sava Radulović.
Stvaralaštvo Radomira Uljarevića zauzima jedinstveno i nezaobilazno mjesto u savremenoj srpskoj književnosti. Njegovo djelo, koje se razvija već nekoliko decenija kroz brojne pjesničke zbirke, predstavlja duboko promišljen i formalno razuđen dijalog sa tradicijom, metafizikom, istorijom, ali i sa surovom i ironičnom stvarnošću modernog doba. kazala je pjesnikinja Savva Radulović na predstavljanju zbirke poezije Radomira Uljarevića “Intenzivna nega”.
“Radomir Uljarević predstavlja jednu od najuticajnijih i najdinamičnijih figura savremene srpske i regionalne književne scene. Njegov profil prevazilazi i tradicionalne okvira pisca. On je istovremeno vrsni pjesnik, prozni pisac, istaknuti izdavač i kulturni menadžer, koji decenijama oblikuje književni ukus na ovim prostorima. Porad bogatog autorskog opusa, Uljarević ima veliku ulogu kao glavni urednik i pokretač renomiranih izdavačkih kuća Oktoih i Štampar Makarije. Kroz ove kuće on je plasirao neka od najznačajnijih djela domaće I svjetske književnosti, djelujući kao most između različitih kulturnih prostora. Pored toga, prepoznat je kao idejni tvorec i ključni organizator manifestacija poput književnog programa festivala Ćirilicom. Njegov doprinos književnosti nagrađen je najvišim nacionalnim i međunarodnim priznanjima i nagradama” – kazala je Radulović.
“Intenzivna nega” istražuje susret čovjeka sa granicama sopstvenog bića, sa patnjom, prolaznošću, ali i mogućnošću razumijevanja i preobražaja. Namijenjena je čitaocima koji traže više od površnog čitanja, jer zahtjeva pažnju, promišljanje i spremnost da se uđe u dialog sa tekstom. Na ovogodišnjem Novosadskom sajmu, u konkurenciji preko 140 naslova, “Intenzivna nega” je uspjela da impresionira stručni žiri i uđe u uži izbor za prestižnu književnu nagradu Laza Kostić. “Kad se nađe pred praznim papirom, pesnik nikad ne zna šta će da piše. Prosto, ja mislim, nikad ne obraćam pažnju na tu formu, niti mi je važno kako, niti planiram da pišem rimovane ili nerimovane tekstove, mada sam rimovane, kažem, ređe objavljivao, mada i tu ima nekih oksimorona i nekog crnog humora i ironije, sarkazma u ovim pesmama. To se osjetilo, predpostavljam, dok sam čitao, pogotovo u tim pesmama koje deluju malo tako crnohumorno, u tim pesmama čije su teme malo morbidne, pomalo rekao bih. Ali pesnik piše ono što ne može da shvati. I samo to je, samo to piše, naravno, i uvijek se ta forma sama nametne. A da pesnik govori o svojim stihovima, to mislim da nije nekako u redu. Ja sam mislio da pesnik nije pozvan da komentariše vlastite stihove, da čini jednu neprincipijelnu stvar, jer kad pesnik stavi tačku, završnu riječ zapravo ima publika, to jest ima čitalac koji ima pravo da čita na svoj način i zato je svako tumačenje od strane onoga koji je pisao neki tekst potpuno suvišno ili vrlo problematično. Zašto? Zato što usmeravaju na jedno čitanje,, prosto ideološki usmeravaju čitaoca, a on možda ne bi tako čitao i treba ostaviti prostor otvoren svima” – kazao je autor.
Mina Gezović
Foto/video: RTNK
