Četvrte večeri 21. Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2025. izvedena je predstava „Sirano“ Hrvatskog narodnog kazališta Varaždin.
Adaptacija teksta Edmonda Rostanda, koju potpisuje Vesna Đikanović, u režiji Vita Taufera, donijela je publici savremeno čitanje klasika, oslonjeno na istorijski, ali i aktuelni društveni kontekst.
Tauferovo čitanje Rostandovog teksta naglašava paralele između 17. vijeka i današnjice, vremena kriza, ratova, političkih previranja i dubokog pada vrijednosti. Upravo na tom odnosu prošlog i sadašnjeg počiva moderni dramski puls ove predstave.
Direktorica HNK Varaždin, Senka Bulić poručila je da taj teatar teži propitivanju stvarnosti, a ne produkciji dekorativnih scenskih formi.
„Ovu predstavu ne gledam kao nekakvu romantičnu priču o Siranu, već kao veliko pitanje čovjeka kojeg melje sistem. Šta danas znači riječ, umjetnost, šta znači progovarati u okvirima onog što se događa oko nas? Na neki način smo anksiozni, skršeni od sustava, koji se uvijek bavio politikom, ratovima i ograničavanjem ljudskih sloboda. To rade sistemi to se vidi jako dobro u ovoj predstavi. Šta danas uopšte znači riječ i emocija u kazalištu? Šta znači u cijelom svijetu kultura? Čime se mi uopšte bavimo? To je pitanje slobode. Kakva je ta sloboda unutar Sirana i unutar cijelog tog društva? Sloboda danas je bitno pitanje na osobnom i društvenom planu. Sve to postavlja ovaj tekst. On nije nikakva vesela komedija, to je veliki tekst i zato je opstao toliko godina, kao vrlo važan i tačan tekst“, istekla je Bulić.
Glumica Helena Minić Matanić, koja tumači Roksanu, istakla je da je proces rada bio zasnovan na slobodi i dubokoj analizi.
„Vito Taufer je režiser koji daje ogromnu slobodu, i kreaciju unutar te slobode. Tako da smo se bavili, kada govorimo o liku Roksane, različitim pristupima toj ulozi. Predstava inače refelektira današnje kontaminirano vrijeme, kada govorimo o tim društvenim mrežama, sve izvana je savršeno, popeglano, svi smo u filterima, ali šta je zapravo ljepota i gdje smo mi u današnjem vremenu i gdje smo mi u ovoj predstavi u odnosu na sve to“, rekla je Minić, članica glumačkog ansambla hrvatskog Narodnog pozorišta Varaždin.
Karlo Mrkša, koji igra Sirana, posebno se osvrnuo na režijsku odluku da se izostavi čuvena završna scena s pismom.
„Bilo je situacija da se više ide na pankerski đir, da se ne ide previše u patetiku, da se sve iskoristi i da se ide u golu srž i istinsku energiju. Izbačena je zadnja scena, gdje Sirano govori to pismo Roksani, jer smo htjeli da se završi na način da se ne zna, da li ona zna ili ne zna, da samo ostane taj nedorečen stav i taj politiziran momenat“ istakao je Mrkša.
Na sceni su, uz glavne uloge, i Marinko Leš, Petar Burek, Lovro Rimac, Filip i Nikša Eldan, Robert Španić, Benjamin Bencek, Borna Laborec, Nikša Premuž, Martin Gregurić, Vlaho Srijense i Pavle Matuško, koji je naglasio da predstava sazrijeva kako njen život na sceni odmiče.
„Predstava je već došla do10 izvođenja i što više vrijeme odmiče, kroz moju ulogu i naravno sa kolegama, pronalazim sve više stvari koje se lijepo igraju“, kazao je Matuško.
Takmičarski program festivala bice završen predstavom „Predmet Medeja“, u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta i Kulturnog centra Bar, a u režiji Diega de Brea.
Jovan Džodžo
foto/video:RTNK
