U Nikšićkom pozorištu premijerno je izvedena predstava „Bele noći“, po istoimenom djelu Fjodora Mihailoviča Dostojevskog, a u adaptaciji i režiji Ane Đorđević.
Riječ je o intimnoj, ali slojevitoj priči o ljubavi i usamljenosti, koja, kroz savremeni scenski izraz, potvrđuje trajnu aktuelnost klasika.
Igrati Dostojevskog, pored Šekspira, smatra se jednim od najvećih glumačkih izazova. Upravo taj zadatak dodatno dobija na težini kada ga iznese mlada glumačka ekipa, čiji najstariji član ima 28 godina. Ono što im nedostaje u iskustvu, nadoknadili su energijom i posvećenošću.
“Ova generacija mladih ljudi koji igraju u ovom komadu definitivno dokazuje da nije tačno da smo u kulturološkoj i identitetskoj krizi, usled uticaja mobilnih telefona, društvenih mreža itd. Iskreno, ne znam s kim ih radije radila, no sa njih petoro u ovom trenutku”, kazala je, nakon premijere, rediteljka i dramaturškinja Ana Đorđević.
Predstava nije ostala u okvirima vjerne dramatizacije. Autorskim intervencijama razvijeni su novi slojevi, a likovi poput Motije i Fjokle oblikovani su izvan izvornog predloška. U tom postupku Ane Đorđević, prepoznaje se i uticaj poetike Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, čime je dodatno produbljen književni i scenski kontekst.
“Mislim da je, u ovom trenutku, prava revolucija postaviti na scenu predstavu „Bele noći“ Dostojevskog, koja govori o ljubavi čovjeka prema čovjeku. Smatram da sve velike parole, ideje i riječi, političke i ideološke, mogu da se dovedu pod veliki znak pitanja, ukoliko ne postoji konkretni akt ljubavi prema onom pored nas”, istakla je Đorđević.
Savremena scenska interpretacija ruskog klasika otvara priču o univerzalnoj ljudskoj težnji, pokušaju da se ljubav osvoji, razumije ili čak, izgradi iz potpune praznine.
Za glumačku ekipu predstava „Bele noći“ istovremeno predstavlja profesionalni izazov i ličnu prekretnicu.
„Uhvatiti se u koštac sa Fjodorom Mihailovičem Dostojevskim, tako značajnim piscem, veliki je iskorak za Nikšićko pozorište. Za mene, kao mladog glumca, uloga Sanjara, je velika prilika da probam da vidim, koliko sam vješt ili iskusan ili koliko sam daleko od toga da odradim ovaj važan i zahtjevan materijal. Dramatizacija samog romana i komada je takva da traži da sam dio svakog segmenta Nastjenkine priče“, kazao je Stevan Vuković, glumac Nikšićkog pozorišta.
„Bilo je božanstveno. Mislim da je ova predstava jako važna zato što nam fali ljepote u životu i u pozorištu, koje bi trebalo da nas nečemu nauči, prije svega da da budemo bolji ljudi“, istakla je glumica Marta Šćekić.
„Vidjeli ste da je riječ o tužnoj, zahtevnoj i teškoj priči. Mi smo se trudili da unesemo radost života i igre u nju, da publika može da se nasmije, da komunicira kao što život propovijeda“, mišljenje je glumice Mine Mićović.
„Ne postoji ni jedna prepreka koja može ljudskost i dobrotu staviti na drugo mjesto, to je poriv koji gura ljude naprijed i mislim da je to glavna poruka predstave. Teško je iz ovog vremena odagnati sve te savremene okove i vratiti se u duhovnost o kojem Dostojevski priča“, smatra Vuk Vučinić, glumac.
Iz uprave Nikšićkog pozorišta poručuju da ovakvi projekti potvrđuju značaj povratka klasicima, u duhu Aristotelove ideje, da snažan dramski predložak ostaje temelj svake ozbiljne pozorišne umjetnosti.
„Mi uvijek tragamo za dobrim, aktuelnim, privlačim i primamljivim tekstovima. Uhvatiti se u koštac sa Dostojevskim i „Belim noćima“ je veličanstvena, divna i duševna stvar i čini mi se da je publika na najbolji način pokazala da je to ono što je potrebno pozorištu i ljudima koji dolaze u pozorište. Odigrana je još jedna predstava u produkciji Nikšičkog pozorišta, za koju sam ubjeđen, da će imati dug život“ , kazao je Radinko Krulanović, direktor Nikšićkog pozorišta.
Prvo reprizno izvođenje zakazano je za večeras u 20 časova, čime „Bele noći“ započinju svoj repertoarski život koji, sudeći po premijernom prijemu, obećava trajanje.
Jovan Džodžo
foto/video: RTNK
Koji glumci su bili?
Žao mi je što nijesam gledala