U prostorijama Tehnopolisa u nikšiću otvorena je izložba unikatnih odjevnih predmeta izrađenih tradicionalnom tehnikom ručnog tkanja u unikatnoj radionici „Aleksandra RAM“.
Izložba je prodajnog karaktera, a prikupljena sredstva biće iskorišćena u dobrotvorne svrhe.
Postavku, osmu po redu, odjevnih predmeta izgrađenih u radionici „Aleksandra RAM“, čine ručno tkani ogrtači, ponča, tunike, ruksaci, torbe i druge rukotvorivine od lana, pamuka, prirodnih i recikliranih materijala.
Ono po čemu se prepoznaje radionica „Aleksandra RAM“ je unikatnost.
Rajka Milatović profesorica informatike, danas je jedna od rijetkih koja zna da tka.
„Od 2012. godine uporno radim – tkam, i mogu vam reći da je to samo jedna mrvica od onoga što bih trebala još da naučim i saznam o tkanju. To je nevjerovatan i božanstven zanat“, kazala je Milatović.
Izložbu je otvorila Sonja Vujdinović novinarka Radio televizije Nikšić, koja je svoje obraćanje o radionici, u kojoj godinama niti niže po šemama ćerke Aleksandre, Rajka Milatović, tkalja u u srcu, naslovila „Nevjerovatna priča“.
„To je nevjerovatna priča, često kažu posjetioci izložbi unikatnih, na razboju tkanih radova u radionici „Aleksandra RAM“. Kažemo to, jer su motiv, inspiracija, ideja i kreacija nesvakidašnji. Jer, to je nešto što osjećamo, a ne znamo da opišemo. Jer, to nešto uvijek nadigra riječ, zato je svaka pa i ova, osma izložba radionice „Aleksandra RAM“ i bez riječi. U tim pričama su numeričke konstante 8 i 21, a vanprostorna i vanvremenska konstanta je Aleksandra, inženjerka arhitekture, koja je, na svojim putovanjima u arhetip i prasliku, ispisala šemu po kojoj, kao amanetni supstrat, nastaju radovi u Radionici. Duge niti se odmotavaju izvan svih teorija, pravila i definicija, ne znajući za protok vremena i umjetničku modu, jer su ljepota i smisao života izvan stvarnosti, a onda se 365 dana prepliću na razboju. Niti slaže Rajka Milatović, Aleksandrina mama i tkalja u srcu, osluškujući glas sa dna duše gdje je zapisana Aleksandrina šema. Prenosim kaže Aleksandrinu želju, misao, emociju, a i iztkanica je moja čarolija u koju, kad god poželim, utkam neko pismo, poruku ili sliku.Na Rajkinim eksponatima naslućujemo nešto više, značajnije, humanije i ljepše od samog oblika i njegove funkcije. Možda je to umijeće smještanja emocije u prostore višeg reda, a mozda umjeće nagrađivanja snovaljke i potke tokom svijesti. To moẓ̌e Ljubav koja razmišlja o trenutku i o vječnosti, ali nikada o trajanju. Zato je radionica Aleksandra RAM dom emocija i kreacija. Tu nema varljivih sjećanja, isprazne tuge, sputanog očaja, iskrzanog beznađa. To je mjesto dubine i širine, smiraja i otkrovenja jer, i bez riječi, vidljivi su i čitljivi putevi ka ishodištu sveg što u njoj nastaje, a što je van vremena i prostora.To jeste, i bez riječi, priča. Nevjerovatna priča“, kazala je, uz ostalo, Vujadinović.
„Svaka nova izložba ima nešto novo, a sve se naslanja na ono što je zacrtala i nosila Aleksandra. Sve što istkam, svaki odjevni komadić se proda, ali taj novac ide isključivo u humanitarne svrhe. U nekim teškim trenucima za mene i mog supruga, jednan divan sveštenik nam je rekao da ima mnogo djece kojima treba pomoć. Vjerovatno nam je na taj način sugerisao da bi bilo dobro da pomažemo, a to upravo i radimo. Pomažemo, ja kroz tkanje, a suprug kroz neke druge oblasti, i najradosniji smo kada poklanjamo upravo najmlađima“, kazala je Rajka Milatović.
Rajka Milatović osmom izložbom unikatnih odjevnih predmeta rađenih na ručnom razboju, nastavlja da prezentuje vještinu tkanja kao umjetnosti.
Jovan Džodžo
foto/video:RTNK
