U galeriji Art kafea „Kultivator“ u Nikšiću otvorena je izložba „Fragmenti nadolazećeg“ Davida Delibašića, slikara prepoznatljivog po izražajnim i misaonim radovima koji istražuju čovjeka, njegovu unutrašnju borbu i stanja.
Nikšićanin David Delibašić jedan od zanimljivijih crnogorskih slikara mlađe generacije, predstavio se serijom slika i crteža u kojima, izraženo ekspresivno i svedenim koloritom, prikazuje traume savremenog čovjeka, rastrzanog između bola, promjene i nade.
Izložbu je otvorio slikar Mišo Vemić, koji je prije dvadeset godina mladog Delibašića pripremao za studije na Akademiji lijepih umjetnosti u Rimu.
„Groteska, to je karikatularno deformisana slika svijeta, koja po pravilu izaziva uznemirujuća osjećanja. To je u biti kombinacija karikature (gdje ostaje prepoznata fizionomija) i gotovo fatalne erozije ljudskog lika, koja u gledaocu izaziva jaku uznemirenost, i koje je u stvari spona između djela i stvarnosti, a i opomena. U takvom lavirintu stanja egzistira umjetnost Davida Delibašića koji svojim umetničkim djelima oslikava savremeni, osunovraćeni svijet, koji poprima po sadržaju karakter zastrašujućeg. Njegovi likovi koji kao da su prodrli s one strane stvarnosti, nijesu više ljudi koji teže skladu i ljepoti, već bića ljudska, koja teže minimalnoj insanskoj i duhovnoj egzistenciji. Dakle, čovečanstvo je duboko oboljelo, čak beznadežno. Davidove slike nijesu predskazujuće, poput Bejkonovih, one su svedočanstvo vremena u kojem živimo. One čovječnost, ljudske vrste, rastočene fizionomije, obilježene mrtvačkim obilježjima, jesu poruke umjetnika da je armagedon stvarnost, da ga proživljavamo već. Vrhunskim likovnim jezikom, uzburkanim savršenim širokopoteznim crtežom, svedenim koloritom, dočarao nam je monumentalnost teme, opominjući nas, na ubrzana razarajuća dešavanja u svijetu, upozoravajući, da su jahači apokalipse uveliko u sedlu”, rekao je Vemić.
Na slikama Davida Delibašića, istakao je Vemić, nema patetike, nema senzacionalizma, sve je u službi nedopadljivosti a istovremeno dijela mu odušu ljepotom, likovnošću i prijemčivošću.
“Autor na svojim crtežima apsolutno koristi sve mogućnosti koje pruža grafit, tako da su to, po meni, dijela bravurozno oslikana grafitnom tehnikom. Platna puni sivom gamom iz koje izranjaju figure,ispreplijetane u agoniji, na koje je, kao slučajno, palo obojenje, koje I nije previše bitno autoru, a koje je istovremeno i rafinirano i snažno. Dijelovi tijela otrgnuti, figure zgužvane, modro krvavi udovi i četiri ženske osobe, koja je kao vjesnice ljudske propasti, opustošene, ispijaju krv, tako su islikani da istovremeno izazivaju mučninu i divljenje. Slikarstvo Davida Delibašića svrstao bih u duboko angažovano, jer njegova umjetnost nije samoj sebi sebi dovoljna, ona nije larpurlalistička, ona ima poruku, svrhu i značenje. Poput Bejkona ili Uroša Toškovića prikazuje apokaliptičnu stvarnost gradeći slike koje prikazuju mučnu realnost, razgrađujući na najbrutalniji način ljudsko biće, u nakaradnu i izlomljenu formu, frakturisanih glava, razbijenih proporcija, ali tako da sve može ponovo stati u kalup u kom bi se mogao smjestiti čovjek. Nijesu to ljudi koji umiru, to su bića koja pokušavaju da žive. Dok je Bejkon svoja čovjekolika bića smještao u čvrste prostore, okružene geometrijskim linijama i oblicima i tehnološkim predmetima, dok je kod Toškovića sve ogoljeno, dotle, atmosfera na slikama Davida Delibašića ne nudi ništa osim patnju. Nema dana, nema noći, postoji sama svjetska agonija. Ne nazire se kraj ljudskom posrnuću. David Delibašić nam ne nudi bijeg,ni lijek. On samo servira istinu. Pokušajte da je svarite“, kazao je Vemić.
Serija deformisanih i uznemirujućih portreta odražava vrijeme u kojem živimo. Likovna priča Davida Delibašića govori o ranjivosti i promjeni, o svijetu koji gubi ljudskost, ali i o potrebi da se razumije neizbjeznost transformacije.
„Dugo vremena nijesam davao naziv izložbama, smatrao sam da to treba da bude izraz sam za sebe neopterećen jezičkim lingvističkim sistemom. Ovog puta sam izložbu naslovio “ Fragmenti nadolazećeg“ da naznačim neke nove impulse, koji su za mene uvid ili naslućivanje nečega što je, možda, već među nama i što će, mislim uskoro doći. To je distropijska vizija, uglavnom prožeta kroz čitavo moje slikarstvo, nikako pesimistička, već ono što bi okarakterisao kao uvid u realno stanje. Ne treba bježati od nekih sudova, od nečega što je teško, turobno i nasilno u nekom smislu, već smatram da se treba potruditi razumjeti svaki impuls, emociju i sve što umjetnik može da nasluti i predstavi kroz neki likovni jezik. Ja to pokušavam da li uspjevam ne znam!? „,kazao je između ostalog Delibašić.
Delibašić je diplomac rimske Akademije likovnih umjetnosti, iza sebe ima sedam samostalnih i brojne kolektivne izložbe u Crnoj Gori i inostranstvu.
Izložba „Fragmenti nadolazećeg“, koja prožima emotivno i angažovano slikarstvo, biće otvorena u galeriji Art kafea „Kultivator“ mjesec dana.
Jovan Džodžo
foto/video: RTNK
