Izvođenjem predstave „Otac“, po tekstu Florijana Zelera a u režiji Nataše Poplavske, Nikšićko pozorište obilježilo 16. februar – datum koji obilježava početak organizovanog pozorišnog života u gradu pod Trebjesom.
Nekoliko mjeseci nakon prve crnogorske premijere „Balkanske carice“ na Cetinju, 16. februara 1884. godine u Nikšiću je izvedena predstava „Slobodarka“ Manojla Đorđevića Prizrenca. Od tada do danas, nikšićka scena prolazila je kroz različite društvene i estetske epohe, ali je sačuvala kontinuitet vrijedan poštovanja.
Obilježavanju 142 godine teatra prisustvovali su brojni umjetnici i pozorišni stvaraoci iz Crne Gore i regiona i Tamara Vujović, ministarka kulture i medija.
O suštini i značenju pozorišta kao umjetnosti trenutka, ali i o njegovoj neponovljivosti, govorio je Jovan Krivokapić, glumac Nikšićkog pozorišta.
„Pozorište je hram u kojem mi glumci tragamo za istinom i ne može se riječima opisati osjećaj kada tu istinu zagrebemo i prenesemo publici. Najbolje objašnjenje toga čuo sam u studentskim danima, u jednoj priči o glumcu koji je igrao glavnu ulogu u predstavi. Te noći izvođenje je bilo fantastično, glumac je otišao u garderobu i sve polomio. Kolege su ga pitale Šta se desilo, jer igranje je bilo sjajno? On je odgovorio u tome je i problem, jer isto ovo nikada neću moći da ponovim. Znači da je pozorište mjesto u kojem se stvari dešavaju sada i nikada više na isti način. Pozorište je hram u kome je katarza cilj. Pozorište hram koji emancipuje i prosvjećuje. Pozorište je hram koji je kroz istoriju, uprkos svemu, uspio da odbrani slobodnu misao. Pozorište je hram u kojem je na sve zemaljsko i izvan zemaljsko postavljen znak pitanja! Na kraju, to je čitava suština postojanja umjetnosti, da vječito propituje! Dozvolite mi da citiram Džona Logana, koji kaže:“ Postoji mjesto u kojem nakazno pronalazi milost, u kojem ružno može biti lijepo, u kojem se različitosti ne odbacuju, već slave“. I upravo zbog svega toga dužni smo da nastavimo da ga na ovaj način čuvamo i njegujemo.Ansambl ovog pozorišta, zajedno sa gostujućim glumcima, uz niz osvojenih nagrada, u prethodnom periodu, dokazao je da je spreman da odgovori tom izazovu. Neka je vama i nama srećan ovaj praznik, i neka se još mnogo puta sastanemo i slavimo život i ljubav prema pozorištu“, kazao je Krivokapić.
Centralni događaj večeri bila je predstava „Otac“, potresna i slojevita drama o demenciji, raspadu sjećanja i krhkosti porodičnih odnosa, premijerno izvedena u oktobru prošle godine. Ulogu oca, čovjeka koji polako gubi tlo pod nogama sopstvene stvarnosti, tumači Vladan Gajović, dok scensku cjelinu zaokružuju Anja Drljević, Jovan Krivokapić, Maja Stojanović, Nikola Vasiljević i Andrea Drašković.
Izbor ovog komada koji duboko zadire u pitanja identiteta, pamćenja i konačnosti pokazao se kao snažna i promišljena poruka o samoj prirodi teatra, umjetnosti koja traje upravo zato što neprestano preispituje vrijeme, čovjeka i njegovu prolaznost.
Jovan Džodžo
foto/video: RTNK
