U okviru junskog repertoara Nikšićke kulturne scene, Art klub „Prvo pismo“ upriličio je autorsko veče pjesnikinje Stanke Rađenović Stanojević.
Stanka Rađenović Stanojević rođena je 1977. na Cetinju. Diplomirala je na odsjeku za Srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Učesnica je brojnih festivala i književnih događaja u zemlji i inostranstvu, a njeni stihovi, prevedeni na engleski, albanski, makedonski i slovenački jezik, objavljivani su u različitim časopisima. Svojim pjesničkim bravurama dosta rano skreće pažnju književne kritike: 1998. osvaja Treću nagradu na tradicionalnim susretima Pjesnička riječ na izvoru Pive. Iste godine je i finalista manifestacije Makarijevo slovo, a kasnije i mnogih najznačajnijih pjesničkih festivala u Crnoj Gori i nekadašnjem ex-yu prostoru. Svoje stvaralaštvo sabrala je u pet zbirki, a za poslednju, pod nazivom „Latice lotosa“, dobila je nagradu “Književno pero” za knjigu godine izdavačke kuće Hrvatsko književno društvo. Priznanje joj je uručeno na međunarodnom festivalu “Prijatelji knjige” u Rijeci, u novembru prošle godine.
O njenoj poeziji, novoj zbirci i jezičkim posebnostima kroz prizmu semantičko-stilističke analize poetskog teksta govorila je prof. dr Draga Bojović.
„Stanka Rađenović Stanojević pripada grupi pjesnika koji opjeva iz ugla JA stvaraoca, ali sa uspjelom tendencijom da to JA prevede skromno u DRUGI, na taj način što sintezom izvodi krilatice i sentence o životu i čovjeku, smislu života, smrti itd. Na primjer: „Pa šta ako od života napravimo samo dijagnozu! Ona je uvezala svoja znanja iz oblasti jezika i književnosti i sa stvaralačkim nadahnućem i darom pružila poetsku viziju stvari“, kazala je Bojović.
Odlomke iz knjige „Latice lotosa“ kazivao je profesor Mihailo Perošević, koji je saglasan sa mišljenjem koleginice Bojović kada je riječ o poeziji Stanke Rađenović Stanojević – njeni stihovi odraz su pjesničkih visina, emocionalnih dubina, jezičke inovativnosti i poetske kreativnosti.
„Moja koleginica i draga profesorka Draga Bojović je objasnila zašto treba proučavati Stankin jezik. To je bogatstvo, tako da se iz njene poezije toliko toga vidi, toliko obrazovanja, toliko znanja, toliko senzitivnosti, vidi se jedno biće koje je moralo biti poetesa“, istakao je Perošević.
U knjizi „Latice lotosa“ sabrane su pjesme koje su nastajale tokom prethodne tri decenije, a izbor je, za izdanje Hrvatskog književnog društva, priredio urednik i recenzent Valerio Orlić.
„Za sve ove godine ja možda nemam 150 pjesama. Zato se javila potreba da se pojave, zapravo, tri izbora poezije u zadnjih tri, četiri godine. Prvi „Karneval u Amnionu“ 2020. godine, zatim „Amputirani kosmos“ 2021. godine i poslednji, najsveobuhvatniji „Latice lotosa“, objavljen u Rijeci, u Hrvatskoj, 2023. godine. Poslije toga objavila sam možda pet, šest pjesama, jer ja malo i rijetko pišem i ne smatram da je to „posao“, da treba svakog dana da pišemo. Naprosto, to je predmet naše inspiracije, naše želje, našeg nadahnuća i volje kada ćemo nešto da objavimo“, kazala je autorka.
Mina Gezović
foto/video: RTNK
