U Ju Zahumlje, na tribini „Svobodijada“, održano je autorsko veče književnika Ilije Lakušića. Događaj je organizovan u okviru majskog repertoara Nikšićke kulturne scene.
Lakušić je kao društveni i kulturni poslenik prisutan u Crnoj Gori poslednjih nekoliko decenija, kao novinar, ministar kulture, potpredsjednik SO Podgorica, direktor Muzeja i galerija Podgorice, sekretar za kulturu glavnog grada, osnivač Izdavačke kuće “Obodsko slovo”, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, član Odbora za književnost CANU. Autor je tridesetak knjiga, od čega su tri romana, knjiga kratkih priča, knjige za djecu, satire, i dvadeset zbirki poezije, što smatra prevashodnom svojom vokacijom. Za bogato stvaralaštvo nagrađivan je najznačajnijim književnim nagradama i priznanjima, među kojima je i Trinaestojulska nagrada za književnost 2013. godine.
U autorskoj večeri učestvovao je advokat Radovan Bojović, kao pasionirani čitalac i ljubitelj poezije. Nakon pjesnikovih knjiga „Manastirski sinovi“ i „Od Parnasa do Pigala“ otkrio je čudesan pjesnički svijet izuzetnog majstora stiha, kazao je Bojović, ilustrujući svoje zapažanje stihovima pjesme „Molitva od danas do sjutra“.
“Nakon Ilijinih stihova nekako jasnije sagledavam “Poslanice” Svetog Petra i “Gorski vijenac” i “Luču” Njegoševu i više nemam nikakve sumnje u to da su oni, uz obilatu Božju prisutnost i pomoć, pisali zapravo Testament, Pečat kojim su nas zauvijek usmjerili ka Nebesima, ka Gospodu Spasitelju: nas prošle, nas sadašnje i nas, vjerujem, buduće”, rekao je Bojović.
Osvrt pod naslovom „Piši, spasi se“ na najnoviju Lakušićevu zbirku poezije „Strast pisaće mašine“ pročitao je književni kritičar mr Aleksandar Ćuković, koji zapaža da pjesnik „zavodljivim stilom i suptilnom, elegantnom filozofijom pred čitaoce razastire staze novih čitanja i tumačenja sa kojih nije moguć povratak na staro, pređašnje stanje.
“Iz ciklusa u ciklus pjesnik nas na osoben način suočava sa nama samima, našom pjesmom, pjesmom o nama, demokratski (u antičkom smislu) I džentlmenski dopuštajući da odaberemo naslov. Ovdje, nipošto nije riječ o onoj famoznoj iluziji izbora! “Piši, spasi se” odzvanja među koricama ovog djela. Sebi, svom narodu, čovječanstvu…potura ogledalo ne bi li izmjerio ko će duže izdržati grimasu sopstvenog odraza”, naveo je Ćuković.
Književnica i urednica tribine „Svobodijada“ Milica Bakrač saopštila je tekst koji je nastao nakon izlaska iz štampe Lakušićeve zbirke „Manastirski sinovi“, a nešto kasnije i „Krvava katedra“. Bakrač navodi da se Lakušić, poodavno zalovćen i zacetinjen, poslužio perom i mastionicom Petrovića, jer mu je ona bila najdostupnija.
Lakušić je pred nikšićkom publikom kazivao nekoliko svojih pjesama: „Sve i ništa više“, inspirisana stvaranjem života na zemlji i čovjekom kao najsavršenijim bićem, „Lovćen“ najznačajnijim biljegom Crne Gore i njene istorije, nekoliko fragmenata iz poeme „Deset pršljenova“, pjesmu „Ti moraš pobijediti“, a pjesničko druženje priveo je kraju stihovima „Tako se vidi odavde“.
Izbor iz poezije Ilije Lakušića čitale su studentkinje sa Odsjeka za srpski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Nikšiću: Teodora Čukić i Dijana Filipović.
Senka Čolović Šumić
Foto/video: RTNK
